< Luka 1 >

1 Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama -
Sezvo vazhinji vakabata kuronga nhoroondo yezvinhu zvakavimbika zvizere pakati pedu,
2 kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi -
sezvavakapa kwatiri ivo kubva pakutanga vakazvionera, uye vari varanda veshoko,
3 pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati
zvakaonekwa zvakanaka kwandiriwo, ndanyatsoongorora zvinhu zvese kubva pakutanga, kuti ndikunyorerei nekutevedzanisa, imwi Teofiro changamire,
4 da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.
kuti muzive chokwadi chezvinhu zvamakadzidziswa.
5 U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta.
Kwaivapo nemazuva aHerodhe mambo weJudhiya umwe mupristi wainzi Zakaria, weboka raAbhiya; nemukadzi wake waibva kuvanasikana vaAroni, nezita rake riri Erizabheti.
6 Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim.
Uye vari vaviri vakange vakarurama pamberi paMwari, vachifamba nemirairo yese nezviga zvaIshe, vasina chavangapomerwa.
7 No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.
Uye vakange vasina mwana, nokuti Erizabheti wakange ari mhanje, uye vakange vaenda pamakore vari vaviri.
8 Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom,
Zvino zvakaitika kuti wakati achiita ushumiri hweupristi pamberi paMwari, pachidanho cheboka rake,
9 ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad.
maererano netsika yeushumiri hweupristi, wakabatwa nemujenya kuti apise zvipfungaidzo zvinonhuhwira apinda mutembere yaIshe.
10 Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo.
Zvino chaunga chese chevanhu chakange chichinyengetera kunze nenguva yezvipfungaidzo zvinonhuhwira.
11 A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika.
Zvino kwakaonekwa kwaari mutumwa waIshe, amire kurutivi rwerudyi rwearitari yezvipfungaidzo zvinonhuhwira.
12 Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade.
Zvino Zakaria wakati achimuona akanetseka, kutya kukamuwira.
13 No anđeo mu reče: “Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan.
Asi mutumwa wakati kwaari: Usatya Zakaria; nokuti munyengetero wako wanzwikwa, nemukadzi wako Erizabheti achakuberekera mwanakomana, ugotumidza zita rake Johwani.
14 Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati.
Uye uchava nemufaro nekupembera, nevazhinji vachafarira kuberekwa kwake.
15 Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe.
Nokuti achava mukuru pamberi paIshe, haangatongonwi waini kana zvinodhaka; uye achazadzwa neMweya Mutsvene kunyange kubva padumbu ramai vake.
16 Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu.
Nevazhinji vevana vaIsraeri achatendeusira kuna Ishe Mwari wavo;
17 Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.”
uye iye achafamba pamberi pake mumweya nesimba raEria, kutendeusira moyo yemadzibaba kuvana, nevasingateereri kuuchenjeri hwevakarurama, kugadzirira Ishe vanhu vakagadzirwa.
18 Nato Zaharija reče anđelu: “Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi.”
Zakaria akati kumutumwa: Izvozvi ndichazviziva nei? Nokuti ini ndava mukweguru, nemukadzi wangu waenda pamazuva ake.
19 Anđeo mu odgovori: “Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku.
Mutumwa achipindura akati kwaari: Ini ndini Gabhirieri, anomira pamberi paMwari; ndatumwa kuti nditaure kwauri, ndikuparidzire mashoko awa akanaka.
20 I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude.”
Zvino tarira, uchava chimumumu, usingagoni kutaura, kusvikira zuva rinoitika zvinhu izvi, nokuti hauna kutenda mashoko angu, achazadziswa nenguva yawo.
21 Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu.
Vanhu vakange vakamirira Zakaria, vakashamisika nekunonoka kwake mutembere.
22 Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.
Zvino wakati abuda, akakonewa kutaura kwavari; vakaziva kuti akange aona chiratidzo mutembere; iye akavaninira nemaoko, akaramba ari chimumumu.
23 Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući.
Zvino zvakaitika kuti mazuva okushumira kwake akati achangopera, akaenda kumba kwake.
24 Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći:
Zvino shure kwemazuva iwayo, mukadzi wake Erizabheti akatora mimba, akazvivanza mwedzi mishanu, achiti:
25 “Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima.”
Ishe wandiitira saizvozvi nemazuva aakanditarira, kuti abvise ruzvidzo rwangu pakati pevanhu.
26 U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret
Zvino nemwedzi wechitanhatu mutumwa Gabhirieri wakatumwa naMwari kuguta reGarirea rinonzi Nazareta,
27 k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.
kumhandara, yakange yatsidza kuwanikwa nemurume zita rake raiva Josefa, weimba yaDhavhidhi; uye zita remhandara riri Maria.
28 Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!”
Mutumwa akapinda kwaari akati: Hekanhi, iwe une nyasha! Ishe anewe, wakaropafadzwa iwe pakati pevakadzi.
29 Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.
Iye wakati achimuona akanetseka neshoko rake, akafunganya kuti uku kukwazisa rudzii kwakadai.
30 No anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga.
Zvino mutumwa akati kwaari: Usatya Maria; nokuti wawana nyasha kuna Mwari.
31 Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus.
Zvino tarira, uchava nemimba, ugozvara mwanakomana, uchatumidza zita rake kuti Jesu.
32 On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova,
Iye achava mukuru, achanzi Mwanakomana weWekumusoro-soro; Ishe Mwari achapa kwaari chigaro cheushe chababa vake Dhavhidhi.
33 i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.” (aiōn g165)
Achatonga pamusoro peimba yaJakobho kusvikira narinhi, neushe hwake hahungavi nemugumo. (aiōn g165)
34 Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?”
Maria ndokuti kumutumwa: Izvi zvingava sei, nokuti handizivi murume?
35 Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.
Mutumwa akapindura akati kwaari: Mweya Mutsvene uchauya pamusoro pako, nesimba reWekumusoro-soro richakudzikatira; naizvozvo icho chitsvene chichaberekwa newe chichanzi Mwanakomana waMwari.
36 A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec.
Uye tarira, Erizabheti hama yako, iyewo wava nemimba yemwanakomana pakuchembera kwake; nemwedzi uno wava wechitanhatu kuna iye wainzi mhanje.
37 Ta Bogu ništa nije nemoguće!”
Nokuti naMwari hakuna chinhu chisingazogoneki.
38 Nato Marija reče: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje.
Maria ndokuti: Tarirai, murandakadzi waIshe; ngazvive kwandiri seshoko renyu. Mutumwa ndokubva kwaari.
39 Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.
Zvino Maria akasimuka nemazuva iwayo akaenda kunyika yezvikomo nekukurumidza, kuguta raJudha;
40 Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.
akapinda mumba maZakaria, akakwazisa Erizabheti.
41 Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga
Zvino zvakaitika kuti Erizabheti wakati achinzwa kukwazisa kwaMaria, mwana akatamba mudumbu rake; naErizabheti akazadzwa neMweya Mutsvene,
42 i povika iz svega glasa: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!
akadanidzira nenzwi guru, akati: Wakaropafadzwa iwe pakati pevakadzi, uye chakaropafadzwa chibereko chedumbu rako!
43 Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?
Ko zvandibvira nepi, kuti mai vaIshe wangu vauye kwandiri?
44 Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi.
Nokuti tarira, inzwi rekukwazisa kwako rangoti richisvika munzeve dzangu, mwana watamba mudumbu rangu nemufaro.
45 Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!”
Uye wakaropafadzwa anotenda, nokuti zvakataurwa naIshe kwaari zvichazadziswa.
46 Tada Marija reče: “Veliča duša moja Gospodina,
Maria akati: Moyo wangu unokudza Ishe,
47 klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
nemweya wangu unofara muna Mwari Muponesi wangu;
48 što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
nokuti wakatarira kuninipiswa kwemurandakadzi wake; nokuti tarira, kubva zvino mazera ese achati ndakaropafadzwa.
49 Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!
Nokuti ane masimba wakandiitira zvinhu zvikuru; nezita rake idzvene.
50 Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje.
Netsitsi dzake dziri kuna avo vanomutya kubva kumazera kusvika kumazera.
51 Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene.
Wakaita zvine simba neruoko rwake; wakaparadzira vanozvikudza mundangariro dzemoyo yavo.
52 Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.
Wakaburusa vane masimba pazvigaro zvoushe, akasimudza vakaderera.
53 Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.
Vane nzara wakavagutsa nezvinhu zvakanaka, asi vafumi wakavaendesa vasina chinhu.
54 Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim:
Wakabatsira Israeri muranda wake kuti arangarire tsitsi,
55 spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.” (aiōn g165)
sezvaakataura kumadzibaba edu, kuna Abhurahama nekumbeu yake kusvikira rinhi narinhi. (aiōn g165)
56 Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.
Maria akagara naye mwedzi inenge mitatu, akadzokera kumba kwake.
57 Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina.
Zvino nguva yaErizabheti yekusununguka kwake yakazara; akabereka mwanakomana.
58 Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
Zvino vavakidzani nehama dzake vakati vanzwa kuti Ishe wakange amuitira tsitsi dzake huru, vakafara naye.
59 Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija,
Zvino zvakaitika kuti nezuva rerusere vakauya kuzodzingisa mucheche, vakamutumidza maererano nezita rababa vake Zakaria.
60 no mati se njegova usprotivi: “Nipošto, nego zvat će se Ivan!”
Asi mai vake vakapindura vakati: Kwete, asi achanzi Johwani.
61 Rekoše joj na to: “Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.”
Vakati kwaari: Hakuna munhu kuhama dzako anodaidzwa nezita iri.
62 Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati.
Vakataura nemaoko kuna baba vake, kuti vanoda kuti anzi ani.
63 On zaiska pločicu i napisa “Ivan mu je ime!” Svi se začude,
Vakakumbira chinyorero, vakanyora vachiti: NdiJohwani zita rake; vakashamisika vese.
64 a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
Muromo wake ukazarurwa pakarepo, nerurimi rwake rukasununguka, akataura, achirumbidza Mwari.
65 Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji.
Kutya kukawira vese vaigara vakavakomba; nemashoko awa ese akataurwa kunyika yese yezvikomo yeJudhiya.
66 I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: “Što li će biti od ovoga djeteta?” Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
Zvino vese vakanzwa, vakazviisa mumoyo mavo, vachiti: Mucheche uyu achazova ani? Uye ruoko rwaIshe rwakava naye.
67 A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:
Zvino Zakaria baba vake vakazadzwa neMweya Mutsvene, vakaporofita, vachiti:
68 “Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj!
Ngaarumbidzwe Ishe Mwari waIsraeri, nokuti wakashanyira nekuita rudzikunuro kuvanhu vake;
69 Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega,
akatisimudzira runyanga rweruponeso mumba maDhavhidhi muranda wake;
70 kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: (aiōn g165)
sezvaakataura nemuromo wevaporofita vake vatsvene, vakange varipo kubva pasichigare; (aiōn g165)
71 spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze;
ruponeso pamhandu dzedu, neparuoko rwavese vanotivenga;
72 iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega,
kuitira madzibaba edu tsitsi, nekurangarira sungano yake tsvene,
73 zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati
mhiko yaakapika kuna Abhurahama baba vedu;
74 te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha
kutipa, kuti tasunungurwa muruoko rwevavengi vedu, timushumire tisingatyi;
75 u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.
muutsvene nekururama pamberi pake mazuva ese eupenyu hwedu.
76 A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove,
Newe mucheche, uchanzi muporofita weWekumusoro-soro, nokuti uchatungamira pamberi pechiso chaIshe, kugadzirira nzira dzake;
77 da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih,
kupa ruzivo rweruponeso kuvanhu vake mukanganwiro yezvivi zvavo;
78 darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine
netsitsi dzemoyo dzaMwari wedu, mauri mambakwedza anobva kumusoro anotishanyira;
79 da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira.”
kuvhenekera vagere murima nemumvuri worufu, nekururamisa tsoka dzedu munzira yerugare.
80 Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.
Mucheche akakura, akasimba mumweya, akava mumarenje, kusvikira zuva rekuratidzwa kwake kuna Israeri.

< Luka 1 >