< Luka 24 >

1 Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše.
Mááts máátsuwots bok'anits shituwo dek't torbanotsi shints aawots (sanbat eenots) datsgatson dowomand boami,
2 Kamen nađoše otkotrljan od groba.
Doowo ipets shútso dowatse okaan kukulwutsat b́befere bodaatsi.
3 Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa.
B́ gitsots bokindormo doonzo Iyesus duuno daatsratsno.
4 I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih.
Keewuman jangatse bok'alituwo dart adoke bobefere aawok'o goliru tah tahdek'ts ash gituwots waa boganok need' boguts.
5 Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: “Što tražite Živoga među mrtvima?
Mááts máátsuwots ayidek't shatwtsat bo tooko dashan gup'ndek't bobefere ashuwots, «Eegishe kashetso k'irtsuwots dagotse it geyiri? Bosh boet.
6 Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji:
Bíwo hanoke aaliye, tuure, Gelilin b́teshor itsh b́ keewutso gawude'ere,
7 'Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.'”
‹Ashna'o morretsuwotssh beshide imewo, jitewonat keezl aawotsowere k'irotse tuwo bín geyife› etre b́teshi.»
8 I sjetiše se one riječi njegovih,
Mááts máátsuwotswere Iyesus keewuts keewo gawu bodek'i,
9 vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima.
Doowoknowere aanat jaman tatse ikuwotsnat ortswotsnishowere bo keewu.
10 A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima,
Hanowere b́ woshtswotssh keewtsuwots megdela eteets datstsu Mariyamna, Yohannat Yak'ob ind Mariyamna, mank'o mááts k'oshuwotsu fa'ano botesh.
11 ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu.
Boomó keewman boosh gúmo bíartsosh boon amaneratsno.
12 A Petar usta i potrča na grob. Sagnuvši se, opazi samo povoje. I vrati se kući čudeći se tome što se zbilo.
Ernmó P'et'ros tuwut doowo maantsan b́ wos'i, manok b́ bodiyakon túmt b́s'ilor duunats takets duuni taho hariyon wozets taho biyl b́ befere b́ bek', wotts keewu manatse tuutson adfetst b́ moo maants k'az bían.
13 I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija.
Manots aawots Iyesus shuutso shaefwotsitse gitetsuwots Iyerusalematse tatse git kilometrok'o wokat fa'u Emahusi err s'eegef galomand bo amiri.
14 Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo.
Bowere wotts keewu jamman tuzt bo atsatsewo bo keeweyiri botesh.
15 I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima.
Manowere bo keewor Iyesus b́ tookon bo maants t'int bonton sha'o dek't b́tuwi.
16 Ali prepoznati ga - bijaše uskraćeno njihovim očima.
Eree bo aawon bek'fetst koni b́wottsok'o dano falratsno.
17 On ih upita: “Što to putem pretresate među sobom?” Oni se snuždeni zaustave
Bíwere, «Sha'efetsat it keeweyiru keewhan eeb naaroni?» boosh bí et.
18 te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: “Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?”
Boyitsi iko K'elyop'i eteefo, «Daganitse Iyerusalemitse k'aleets keewuwotsi danawu ib asho n s'uzneya?» bísh bíet.
19 A on će: “Što to?” Odgovore mu: “Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok - silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom:
Iyesuswere «Eebi b́ naaroni?» bí et. Bowere hank'o ett bísh boaaniy, «Nazrettso Iyesus atsats bodts keewoni! bí Ik'onat ash jami shinatse keewonat finon kup' wotk Nebiye b́ teshi.
20 kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli.
Kahani naashuwotsnat noon jishiruwotsn k'irosh beshi dek't bo imi, bínowere bo jiti.
21 A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo.
Noomo ‹Isra'eli fariytwotuwo bíne› etaat no jangirwo bíne b́teshi. Wotowa eree jam keewan b́ wotiyakon hamb keezl aawoniye.
22 A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu,
Eree noyitse fa'a mááts máátsuwotsitse ik ikuwots noon adirne, bo hamets guur b́ doowo maants amtni botesh,
23 ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ.
Ernmó b́ duuno daatsratsno, ‹Iyesus beyar beetke!› etiru melakiwotsi bek'on no bek'iye ett aanat bowaa.
24 Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.”
Noyitsnowere ik ikuwots b́ doowo maants amt mááts máátsuwots ettsok'o wotat bíere bodaatsi, Iyesusnmo be'aatsno.»
25 A on će im: “O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili!
Iyesuswere hank'owa boosh bíet, «It t'iwintsrawanotsna et Nebiyiwots keewuts jamo it amaneraok'o it nibo shuutso maants getseyiruwanots!
26 Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?”
Krstos gond bek' jamań de'er b́ mango maants kindo bín geyiyalkeya?»
27 Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.
Maniyere hakon Musena et Nebiyiwots mas'afatse dek' tuut S'ayin mas'aaf jamotse b́ jangosh keewetso kitsfetst boosh kish b́keewi.
28 Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje.
Bo boamiru galok bo t'intsok'on Iyesus beshar ametuwok'o bíari.
29 No oni navaljivahu: “Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!” I uniđe da ostane s njima.
Boomó, «Datso ilere, aawunuwere iloshe bíetiri, mank'o b́wottsotse noonton hanok k'ewe» ett kup'idek't bín bok'on, mank'o b́wotere bowok k'eyosh bo moots b́kind.
30 Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše.
Bonton mishimarts beeb́dek'i, misho k'a'údek't Ik'o b́ údiyakon tiitsdek't boosh b́imi.
31 Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju.
Manoor bo aawo k'eshe b́uutsere Iyesusi b́ woto danbok'ri, bímo manoor boawatse ááshb́gutsi.
32 Tada rekoše jedan drugome: “Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?”
Bowere boatsatsewosh «weerindatse no sha'efere noosh b́keeworonat S'ayn mas'aafwotsitse kitsfetst noosh b́ keewor no nibotse tawok'o biat'eferoshna b́teshi?» bo atsatsewosh boet.
33 U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima.
Bowere manoor tuut Iyerusalem maants aanat k'azboam, manokno b́ danif tatse ikuwotsi bonton fa'uwotsnton ikn kakuwedek't bo befere daatsbodek'i.
34 Oni im rekoše: “Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!”
Bowere «Doonzo Iyesus arikon k'azturee! Sm'onshowere be'ere!» boetiri.
35 Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
B́ daniru gitetsuwots bo tookon weerindatse wotts keewonat doonzo Iyesus misho b́ titsor aawok'o k'alt bodantsok'o bo keewi.
36 Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: “Mir vama!”
Bowere han keewoke bo befere Iyesus b́ tookon botalots need'dek't, «Jeeno itsh wotowe!» bíet.
37 Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha.
Boomó meyo bobek'tsok'o boosh bíarere tek'at shatoon s'eenbowtsi.
38 Reče im Isus: “Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce?
Iyesuswere hank'o boosh bíet, «Eegishe it tek'iri, eegishe it nibotse amano it k'aziri?
39 Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.”
Tkishuwotsnat ttufwotsn taan t wotk'o danere, taan shu'ar s'iilere, tiatse it s'iliruwok'o meyo meetsonat mak'tson deshatse.»
40 Rekavši to, pokaza im ruke i noge.
Hank'o ett b́ tufonat b́ kishon boosh b́ kits,
41 I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: “Imate li ovdje što za jelo?”
Bowere gene'onat aydek't aa'doke bobeyruwotse andoru amanerafa'no bo teash. Iyesuswere «Meetuwo it detstso fa'a?» ett boon bíaat.
42 Oni mu pruže komad pečene ribe.
Bowere mus'o mistetsu muk'na'ú bísh boim.
43 On uzme i pred njima pojede.
Bíwere k'aaú dek't bo shinatse b́maa.
44 Nato im reče: “To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.”
Iyesuswere, «Itnton tteshor Musesh imets nemo, Nebiyiwotsnat t Duubi mas'afatse t jangosh guut'etso jamo s'eeno bin geyituwe etaat itsh tkeewutso haniye» bíet.
45 Tada im otvori pamet da razumiju Pisma
Maniye hakon s'ayin mas'aafwotsi t'iwintso bofalituwok'o bo nibo boosh k'eshb́k'r.
46 te im reče: “Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih,
Hank'owo boosh bíet, «Krstos gondo b́bek'etuwok'owonat keezl aawotso Kirotse b́ tuwituwok'o shin guut'ere,
47 i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.'
Mank'o b́ shútson naadre etonat morrosh orowe eton Iyerusalemiyere tuur dats jamatse ash jamosh b́ nabitwok'o guut'ere.
48 Vi ste tomu svjedoci.
Itwoor jam keewansh gawu itne,
49 I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor.”
Hambe! taa t nih itsh imetuwe ett b́ jangitso itsh deyitwe, itwere dambe ango tahok'o tah itdek'fetsosh Iyerusalem kitutse betere.»
50 Zatim ih izvede do Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi.
Maniye hakon Iyesus b́ danifuwotsi Iyerusalem kitutse kishdek't Betaniyi datsats b́ borfetso dek't bíam, manoknowere b́ kisho jargdek't boon b́deeri.
51 I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bi na nebo.
Boon deroke b́beyiruok'on boatse k'aleyat daromaand k'az b́tuu.
52 Oni mu se ničice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem
Bowere bísh bosagadi, geneeúfetst Iyerusalem maants k'az boaani.
53 te sve vrijeme u Hramu blagoslivljahu Boga.
Ik'onowere údefetst aawu aawon Ik'i mootse t'ut'uerakne boteshi.

< Luka 24 >