Luka 22
1 Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha.
Yoom a ti uh vaidamding khotue tah yoei coeng.
2 Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da Isusa smaknu jer se bojahu naroda.
Te vaengah khosoihham rhoek neh cadaek rhoek loh pilnam te loei a rhih uh dongah Jesuh metla ng'ngawn eh tila a mae uh.
3 A Sotona uđe u Judu zvanog Iškariotski koji bijaše iz broja dvanaestorice.
Te vaengah Satan loh hlainit khuikah hlangmi pakhat la aka om Iskariot a ti uh Judas te a kun thil.
4 On ode i ugovori s glavarima svećeničkim i zapovjednicima kako da im ga preda.
Te dongah cet tih amih taengla Jesuh metla a voeih ham khaw khosoihham rhoek neh imtawt boei rhoek te a voek.
5 Oni se povesele i ugovore da će mu dati novca.
Te vaengah a uem uh tih anih te tangka paek ham a kotluep uh.
6 On pristade. Otada je tražio priliku da im ga preda mimo naroda.
Ko a tluep puei tih, amih hlangping kah mikvoelh ah Jesuh voeih ham a tuethen te a dawn.
7 Kada dođe Dan beskvasnih kruhova, u koji je trebalo žrtvovati pashu,
Vaidamding khohnin tah a pha coeng. Te vaengah yoom te ngawn ham a kuek.
8 posla Isus Petra i Ivana i reče: “Hajdete, pripravite nam da blagujemo pashu.”
Te dongah Peter neh Johan te a tueh tih, “Cet rhoi lamtah mamih kah yoom n'caak ham te rhoekbah rhoi,” a ti nah.
9 Rekoše mu: “Gdje hoćeš da pripravimo?”
Amih rhoi long khaw amah taengah, “Melam saii ham na ngaih?” a ti nah.
10 On im reče: “Evo, čim uđete u grad, namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim u kuću u koju uniđe
Jesuh loh amih rhoi te, “Khopuei la na kun rhoi vaengah, tuitang dongah tui aka phuei hlang pakhat loh nangmih rhoi te n'doe ni. Anih loh a kun thil im duela anih te vai rhoi ne.
11 i recite domaćinu te kuće: 'Učitelj veli: Gdje je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?'
Te phoeiah im kungmah te, 'Nang taengah saya loh, 'Yinpanah tah melam a om, te ah te ka hnukbang rhoek te Yoom ka caak puei mai eh,’ a ti,’ ti nah.
12 I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište prostrto: ondje pripravite.”
Anih loh imhman aka ka te a khoem tangtae la nangmih rhoi n'tueng bitni, te ah te rhoekbah rhoi,” a ti nah.
13 Oni odu, nađu kako im je rekao i priprave pashu.
A caeh rhoi vaengah a ti nah bangla a hmuh rhoi tih Yoom te a rhoekbah rhoi.
14 Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim.
A tue loh a pha vaengah, amah taengkah caeltueih rhoek te a ngol puei.
15 I reče im: “Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke.
Te phoeiah amih te, “Ka patang hlanah nangmih neh Yoom caak ham he thincavat la ka hue.
16 Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem.”
Nangmih taengah kan thui, Pathen kah ram ah a soep hlan atah he he ka ca voel mahpawh,” a ti nah.
17 I uze čašu, zahvali i reče: “Uzmite je i razdijelite među sobom.
Boengloeng te a loh tih a uem phoeiah, “He he lo uh lamtah namamih te tael uh thae.
18 Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe.”
Nangmih taengah ka thui, tahae lamloh Pathen ram a pai hlan khuiah misur thaih te ka o voel mahpawh,” a ti nah.
19 I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: “Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.”
Vaidam te a loh tih a uem phoeiah a aeh tih amih te a paek. Te vaengah, “He tah nangmih hamla ka paek ka pum ni. Kai poekkoepnah neh he he saii uh,” a ti nah.
20 Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: “Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.”
Te vanbangla boengloeng te khaw a vael uh tih, “He boengloeng tah ka thii dongkah paipi thai ni, te tah nangmih ham long coeng.
21 “A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu.
Tedae caboei dongah kamah aka om puei kah a kut loh kamah m'voeih coeng he.
22 Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje.”
Hlang Capa tah a hmoel tangtae bangla cet pai dae, anih dongah hlang aka voei hlang te tah anunae,” a ti.
23 I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti.
Te dongah te bang saii hamla aka caii te amih lakli ah u lam nim a pawk ve tila amamih khuiah koe oelh uh thae.
24 Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći.
Te vaengah amih khuiah tanglue la om ham aka koih te unim tila, amamih khuiah tuituknah khaw om.
25 A on im reče: “Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima.
Tedae amih taengah Jesuh loh, “Namtom manghai rhoek loh amih a tulnoi uh tih a buem rhapsat te hlangrhoei rhoek la a khue uh.
26 Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj.
Tedae nangmih tah te tlam moenih, nangmih khuiah aka tanglue loh a noe bangla om saeh, hlang aka mawt long khaw aka thotat la om saeh.
27 Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje.”
Te dongah aka vael neh aka thothat khuiah ulae aka tanglue? Aka vael te moenih a? Tedae kai tah nangmih lakli ah aka thotat lam ni ka om.
28 “Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama.
Nangmih tah kai kah cuekhalhnah khuikah he kai neh aka tukkai la na om uh.
29 Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac:
Ram te a pa loh kai taengah a hal bangla nangmih taengah kai loh kang hal coeng.
30 da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih.”
Te daengah ni ka ram kah ka caboei dongah na caak na ok uh eh. Te vaengah Israel kah lai aka tloek koca hlainit te ngolkhoel soah na ngol thil uh ni.
31 “Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu.
Simon, Simon, Satan loh cang bangla hlaih ham nangmih n'laem coeng te.
32 Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.”
Kai tah nang kah tangnah te a muei pawt ham ni nang ham ka thangthui. Tedae na bal vaengah na manuca rhoek te duel nawn,” a ti nah.
33 Petar mu reče: “Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt.”
Tedae Simon loh, “Boeipa, namah nen tah thongim neh duek paan ham khaw sikim la ka om ngawn,” a ti nah.
34 A Isus će mu: “Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš.”
Jesuh loh, “Peter, namah taengah kan thui, kai hmat hamla voeithum na huek uh hlan atah tihnin ah ai khong mahpawh,” a ti nah.
35 I reče: “Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?” Oni odgovore: “Ništa.”
Te phoeiah amih te, Sungsa neh khokhom khuen kolla nangmih kan tueih vaengah pakhat khaw na hlavawt uh pawt nim?,” a ti nah. Te vaengah amih loh,” Om pawh,” a ti uh.
36 Nato će im: “No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač
Te phoeiah amih te, “Tedae tahae atah, sungkoi aka khueh loh khuen saeh, sungsa khaw khuen saeh. Aka khueh pawt loh a himbai te yoi saeh lamtah cunghang lai saeh.
37 jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se.”
Nangmih ham kan thui, a daek tangtae te kai soah a soep ham a kuek. 'Anih te lailak rhoek neh a tae thil,’ a ti, kai kawng loh hmakhah a pha,” a ti nah.
38 Oni mu rekoše: “Gospodine, evo ovdje dva mača!” Reče im: “Dosta je!”
Te vaengah amih loh, “Boeipa, cunghang yungnit om he,” a ti nauh. Te dongah Jesuh loh amih te, “Rhoeh coeng te,” a ti nah.
39 Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici.
A khosing vanbangla cet tih Olive tlang te a paan. Te vaengah hnukbang rhoek long khaw anih te a vai uh.
40 Kada dođe onamo, reče im: “Molite da ne padnete u napast!”
A hmuen a pha vaengah amih te, “Cuekhalhnah khuiah kun pawt ham thangthui uh,” a ti nah.
41 I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio:
Te phoeiah Jesuh tah amih taeng lamloh lungto dongat tluk ah khoe uh tih, khuklu cungkueng neh thangthui.
42 “Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!”
Te vaengah, “A pa, na ngaih atah boengloeng he, kai taeng lamkah loh khoe mai. Tedae kai kongaih boel saeh lamtah namah kongaih la om saeh,” a ti.
43 A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio.
Te vaengah vaan lamkah puencawn te a taengah phoe tih anih te thaa a cong pah.
44 I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.
A thangthui te khaw thingthuelnah la mat a om pah. A hlantui khaw a thii cip bangla a om pah tih diklai la a bo pah.
45 Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti
Thangthuinah lamloh thoo tih hnukbang rhoek taengla a pawk vaengah a kothaenah lamloh a ih uh te a hmuh.
46 pa im reče: “Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!”
Te dongah amih te, “Balae tih, na ih uh? Thoo uh lamtah thangthui uh, te daengah ni cuekhalhnah khuila na kun uh pawt eh?,” a ti nah.
47 Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi.
A thui vaengah hlangping tarha ha pawk. Te vaengah hlainit khuikah pakhat Judas a ti long te amih hmaiah a lamhma pah tih Jesuh te mok hamla a paan.
48 Isus mu reče: “Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?”
Tedae Jesuh loh amah te, “Judas, moknah mai neh hlang capa te na voeih nama?” a ti nah.
49 A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: “Gospodine, da udarimo mačem?”
A taengkah rhoek loh a hmuh uh vaengah aka om ham te, “Boeipa, cunghang neh ka boeng uh koinih ta,” a ti nauh.
50 I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho.
Te dongah amih khuikah pakhat loh khosoihham kah sal te a boeng tih a bantang hna a pat pah.
51 Isus odgovori: “Pustite! Dosta!” Onda se dotače uha i zacijeli ga.
Tedae Jesuh loh a doo tih, “Te te hlah laeh,” a ti nah. Te phoeiah a hna te a taek pah tih a hoeih sak.
52 Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: “Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama!
Te phoeiah Jesuh loh amah taengla aka pawk khosoihham rhoek neh bawkim kah imtawt boei rhoek, patong rhoek taengah, “Dingca a, cunghang neh thingboeng neh na caeh thil uh.
53 Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast Tmina.”
Hnin takuem bawkim khuiah nangmih taengah ka om tih, kai soah kut na thueng uh moenih. Tedae tahae tue neh yinnah kah saithainah tah nangmih ah om,” a ti nah.
54 Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka.
Jesuh te a tuuk uh phoeiah a mawt uh tih khosoihham im khuila a khuen uh. Tedae Peter long tah soeisoei a vai.
55 A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar.
Te vaengah imtol kah a laklung ah hmai a toih uh tih a ngoltun uh hatah Peter khaw amih lakli ah ngol van.
56 Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: “I ovaj bijaše s njim!”
Tedae hmaivang ah aka ngol salnu pakhat loh anih a hmuh vaengah a hmaitang tih, “He khaw he anih taengah om,” a ti nah.
57 A on zanijeka: “Ne znam ga, ženo!”
Tedae Peter loh basa tih, “Anih, ka ming moenih, huta,” a ti nah.
58 Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: “I ti si od njih!” A Petar reče: “Čovječe, nisam!”
Rhaih a om phoeiah pakhat loh anih te hmuh tih, “Nang khaw amih taengah na om van,” a ti nah. Tedae Peter loh, “Hlang khaw he, kai ka om moenih,” a ti nah.
59 I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: “Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!”
Khonoek pakhat tluk a koe phoeiah a tloe pakhat loh, “Oltak ni, he khaw anih taengah om ta, amah khaw Galilee hlang ni, “rhap a ti nah.
60 A Petar će: “Čovječe, ne znam što govoriš!” I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao.
Tedae Peter loh, “Hlang khaw he, banim na thui ka ming moenih,” a ti nah. Te tlam te a thui li vaengah ai pahoi khong.
61 Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: “Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta.”
Te vaengah Peter te Boeipa loh a mael thil tih a sawt. Te daengah, 'Tihnin kah ai a khong hlanah kai voeithum nan huek uh tak ni,” a ti nah vaengkah Boeipa ol te Peter loh a thoelh.
62 I iziđe te gorko zaplaka.
Te dongah phawn cet tih hlawk hlawk rhap.
63 A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga poigravali se njime
Jesuh te hlang rhoek loh a et uh phoeiah a tamdaeng uh tih a boh uh.
64 i zastirući mu lice, zapitkivali ga: “Proreci tko te udario!”
Amah te a khuk uh tih a dawt uh vaengah, “Nang aka bael te unim phong lah,” a ti nauh.
65 I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj.
A tloe nen khaw muep a salpham uh tih anih te a voek uh.
66 A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće
Khothaih a pha vaengah pilnam kah kangham rhoek, khosoihham rhoek neh cadaek rhoek te tingtun uh. Te phoeiah Jesuh te amamih kah khoboei taengla a khuen uh.
67 i rekoše: “Ako si ti Krist, reci nam!” A on će im: “Ako vam reknem, nećete vjerovati;
Te vaengah, “Khrih la na om atah kaimih taengah thui laeh,” a ti nauh. Tedae amih te, “Nangmih taengah kan thui cakhaw na tangnah uh loengloeng mahpawh.
68 ako vas zapitam, nećete odgovoriti.
Kan dawt bal cakhaw nan doo uh loengloeng mahpawh.
69 No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje.”
Tahae lamkah hlang capa tah Pathen kah thaomnah bantang ah aka ngol la om pueng ni,” a ti nah.
70 Nato svi rekoše: “Ti si, dakle, Sin Božji!” On im reče: “Vi velite! Ja jesam!”
Tedae hlang boeih loh, “Nang tah Pathen capa la na om van a?” a ti nauh. Te dongah Jesuh loh amih te, “Ka om te na thui uh coeng,” a ti nah.
71 Nato će oni: “Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!”
Te vaengah amih loh, “Laipai a ngoe pueng a te? A ka lamkah te mamih loh n'yaak uh coeng,” a ti uh.
