< Luka 20 >
1 Jednog dana dok je naučavao narod u Hramu i naviještao evanđelje, ispriječe se glavari svećenički i pismoznanci sa starješinama
Kange diye Yeecu merangti mor bi kurwabe, la tok furen kereuti nubo wabereu kange nubo dur ko.
2 pa mu dobace: “Reci nam kojom vlašću to činiš ili tko ti dade tu vlast?”
Ci tokeroti ciye coti yiyo kibi kwan kero wini mon mam nan do wotiye. We nenen bi gwamdo woo.
3 On odgovori: “Upitat ću i ja vas. Recite mi:
La co ciya ciki meki kero mangmekom tiye nyo.
4 krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi?”
kange yuka mwen Yohana yerau di kaka nii fire nenka?
5 A oni smišljahu među sobom: “Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu ne povjerovaste?'
Cin kobkanti, bwetici ciki tonou biki di kwamari anyiki yebwe bo nebo birinke cinenen.
6 A reknemo li 'od ljudi', sav će nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok.”
Na la duwareu bi yi biki nifiro nendi no bo gwam cinye mobangbe ki ter, wori cin ciya mor mereciye Yohana nii to mange
7 I odgovore da ne znaju odakle.
Cin ciya ciki yombo keno ki no feri.
8 I Isus reče njima: “Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.”
Yeecu yi ciki moken nyo mani yikamti keno kibo gwando wini ma man dike biromtiye.
9 Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: “Čovjek posadi vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme.”
Yi dubo danke wo kange nii yunkake inabi co ne kange nom tonen toka takeko conyaken bi ti ne kange ya daranyi kutangnyi.
10 “Kada dođe doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoše i otposlaše praznih ruku.
Ki cwakiya bika bituweka ram cuii tom kange ceka ce ayo nob tone bone, beri naci neco mor dikero teige neneu. Di nob tonebo ci bunk, ci yoco kang koni.
11 Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga istukoše, izružiše i otposlaše praznih ruku.
Tom cenge ce tak ci bungco, cine co dotange, ci yweco kan koni.
12 Posla i trećega. A oni i njega izraniše i izbaciše.”
Tomtange na ta'ar ce cin nuwacine der, cin merkeco kare.
13 “Nato reče gospodar vinograda: 'Što da učinim? Poslat ću im sina svoga ljubljenoga. Njega će valjda poštovati.'
La nii take Inabi ki, nye ina matiye? ma tom bi bweni macui.
14 Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu među sobom umovati: 'Ovo je baštinik. Ubijmo ga da baština bude naša.'
Dila nob tone bo toco citokange bwitici, wo co nii coka gwarito bo twallum na kwalito yilam be.
15 Izbaciše ga iz vinograda i ubiše.” “Što će dakle učiniti s njima gospodar vinograda?
Ci mwobken co bwiyim taken cin twallum co. Nyen teeluwen taken Inabi amaciticuke.
16 Doći će i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima.” Koji ga slušahu rekoše: “Bože sačuvaj!”
An bou na twallungum nob take bo wo na yila na neke nubo kenge takeu. Kambo ci nuwanyeri ciki, kwama acukum.
17 A on ih ošinu pogledom i reče: “A što ono piše: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni?
La Yeecu toci layiki.
18 Tko god padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga.”
Nii wo yar ti dor terero wonineri, an wurorangum. No nii wo tero yelti dorowonineri anfwoyok tamgum co.
19 Pismoznanci i glavari svećenički gledahu da istog časa stave ruke na nj, ali se pobojaše naroda. Dobro razumješe da o njima kaza tu prispodobu.
Ci nob murangkako kange nobo dur waber cin cui naci tomco nawo wori an nyomom ki tokerewo dor ci, la ci cut an rubero.
20 Vrebajući na nj, poslaše uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u riječi pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj.
Ci derangecoti cin tom nobo atoutiyeu wor ranyonri nubo weceke, na cifiya lentanke mor lekamor kercono ni, naci nekenco borank kange bi gwam nii dure.
21 Upitaše ga dakle: “Učitelju, znamo da pravo zboriš i naučavaš te nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjem.
Ci meco, ki Nii merangkan nyo yumom muki toka kange meranka dike donge donge tekeu kange nii men nawo dong bwinge kerdiye, muki merangka birin ket dor nure kwama.
22 Je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?”
Mino werfune ka no ya kemer dor kaicar, nin kaka o ong?
23 Proničući njihovu lukavost, reče im:
Yeecu nyomom yulkar yici.
24 “Pokažite mi denar.” “Čiju ima sliku i natpis?”
Nugmen dinari wuro wee, takeu munranka we dor cereu? ciki, “ki kaicer dike na kaiceroce komne kwama dike na kwace?”
25 A oni će: “Carevu.” On im reče: “Stoga dajte caru carevo, a Bogu Božje.”
Nob murangka kange dur tini nob wabe bere cifiya bo diker bitore mur keu ceroni.
26 I ne mogoše ga uhvatiti u riječi pred narodom, nego umuknuše zadivljeni njegovim odgovorom.
nubem. Cin nyemruki ki cuka kan cone, ci tobo kangeker.
27 Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga:
Kam cadukiyawa cibo ficowege, nobo wo yitiki gwamka tuke mani.
28 “Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu.
Cin meco ciki “nii merangka” Musa mulang nye nen ki, no ni yiki no yini bwi yamdi, nii ki nawe la manki bibwe, nyice anan nawiye, afiya nyicenin bwe.
29 Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece.
Kakum bi yiten wii niber wo kaboko nab nawe, lam bwe yam menki bwe,
30 Drugi uze njegovu ženu,
Inyo wo yobeu.
31 onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece.
Wo ta'ar naco, nyo tangka wo nibe re dombo bi beiwi kom cin bweyam.
32 Naposljetku umrije i žena.
Ki bwili na wiye bwimken.
33 Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.”
Be diye gwanka duri, wiweco yira tiye. Wori cin nab na weye gwam ciye
34 Reče im Isus: “Djeca se ovog svijeta žene i udaju. (aiōn )
Yeecu yiciki biberyo dor bi dinene nakangetiye, cine cine citi naka. (aiōn )
35 No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. (aiōn )
Nyo kallo wo abou tiyeu, nobo wuro ne bilenke na kwen ka ko ceci nabaruboci manki na ka nawiye. (aiōn )
36 Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.”
Mani ciya bwi yatiki tok, ciya yilam na biwei tonange kwama.
37 “A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.
Dila co lam bidom kang bange zaitunedo bei tomangeco lacin teer bi langkako ci cenk lang kwamati ki diro dur. Wori nagen yumankako co mane.
38 A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!”
Ci ki bi bwiyet atinyo liyowo aboutin mor den tee bei furneret di kwama kanae yor ka la duntanka.
39 Neki pismoznanci primijete: “Učitelju! Dobro si rekao!”
Kagum Faricawa bor mwerkanka ciyico ki nii merangka, kwameu nob bwankar mwekoninten.
40 I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.
Yeecu ciya ciki, miyikom bi len keti no noboburo kamom di terotinibo andunktange.
41 A on im reče: “Kako kažu da je Krist sin Davidov?
La Yeecu lambidom ka kange berocori la ciweyeu.
42 Ta sam David veli u Knjizi psalama: Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna
Naki kom nyom kakuwo kange dikewo abokimenti ki fawor neredi, naweu cin yurangum nuwe kume.
43 dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!'
Kakuko we bo ti fiye kom wuyi wo nob kyeb kume bo a mu tiyak tiye, kentangum nen ciyam kwenang mwen ten, culangko gwam.
44 David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?”
Cin kacimnen bitine wari kange biweiyo Lomewe, ma ciye tob tero kange dor kecer, wuro mo kabo bati fiya kwama cwiti na co fulone neu.
45 I pred svim narodom reče svojim učenicima:
Yecu do mor bikurwabe la yuwa nob miyeka.
46 “Čuvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama,
Yi citi ku mulangum mulange Lomi a yila fiye kwobka dilo, di la kom yilam buwak nob kwiyeb.
47 proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda.”
Yecu meranti kang kang mor bikurwaber nebo dor wabero kange nob mulankab kange nobo durko cwiti twallum co. Di la ci fiya bo nure, wori nobo cuwatci ti cinen kambo keu.