< Luka 16 >
1 Govoraše i svojim učenicima: “Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja.
O Isus vaćarda pe sikadenđe kaja paramič: “Jekhe barvale manuše sasa jekh upravitelji savo vodila leso barvalipe. Le tužisade kaj xalja leso barvalipe.
2 Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: 'Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!'
Golese o barvalo akharda le thaj vaćarda lese: ‘So šunav kava tutar? Sikav manđe o đinipe tare ćiri bući pe mingro barvalipe, golese kaj našti vadži pe mingro barvalipe te ave upravitelji.’
3 Nato upravitelj reče u sebi: 'Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se.
Tegani o upravitelji vaćarda ane peste: ‘So ka ćerav? O barvalo gospodari mingro ka lol mandar i bući. Naj man zuralipe te hunav thaj ladžav te mangav.
4 Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.'”
Džanav so ka ćerav te primin man savore ane pe čhera kana ka ačhav bizi bući.’
5 “I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: 'Koliko duguješ gospodaru mojemu?' On reče: 'Sto bata ulja.'
Thaj dija vika sa kolen save sesa lese gospodarese dužna thaj pučlja e anglune: ‘Kobor duguji mingre gospodarese?’
6 A on će mu: 'Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.'
Vov phenda: ‘Šel bačve taro maslinsko ulje.’ Tegani o upravitelji vaćarda lese: ‘Le ćiro lil, beš thaj sigate pisi pinda.’
7 Zatim reče drugomu: 'A ti, koliko ti duguješ?' On odgovori: 'Sto kora pšenice.' Kaže mu: 'Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.'”
Pale gova pučlja e dujtone: ‘A tu, kobor duguji?’ Vov phenda: ‘Šel mere điv.’ Thaj vaćarda lese: ‘Le ćiro lil thaj pisi ohtovardeš.’
8 “I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.” (aiōn )
Tegani o barvalo gospodari hvalisada pe xoxavne upravitelje, kobor si džanglo so gija ćerda. Čače, e manuša tare kava sveto po snalažljivo postupin premal kola save si slična lenđe thaj si po džangle, nego e manuša e svetlose. (aiōn )
9 “I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore.” (aiōnios )
Thaj me vaćarav tumenđe: so isi tumen barvalipe kale svetoso, upotrebin le te ćeren tumenđe amalen. Kana ni ka avol tumenđe više korisno o barvalipe kale svetoso, ka aven primime ane čhera sa e đivesenđe ano nebo. (aiōnios )
10 “Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten.
Ko si verno ane cikne buća, vov ka avol verno i ane pobare buća; thaj ko naj verno ane cikne buća, vov ni ka avol verno ni ane pobare buća.
11 Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti?
Gijate, te naj sen verna ano barvalipe kale svetoso, ko ka dol tumen čačukano barvalipe?
12 I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?”
Te naj sen verna ane avereso barvalipe, ko ka dol tumen tumaro?
13 “Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.”
Nijekh sluga našti služil tari jekh drom duje gospodaren. Il jekhe ka mrzi, a dujtone ka manđe; il jekhe ka šune, a e dujtone ni ka šune. Našti služin thaj e Devle thaj o barvalipe.”
14 Sve su to slušali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se.
Sa kava šunde i e fariseja, save sesa pohlepna parenđe, thaj marde muj e Isusesa.
15 On im reče: “Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali zna Bog srca vaša. Jer što je ljudima uzvišeno, odvratnost je pred Bogom.”
O Isus phenda lenđe: “Tumen ćeren tumen pravedna angle manuša, al o Dol džanol tumare ile. So si vredno ane manušenđe jakha, si gadno ane Devlese jakha.”
16 “Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navješćuje kraljevstvo Božje i svatko se u nj silom probija.
Tegani o Isus vaćarda: “E Mojsijaso zakon thaj e lila save pisisade e prorokura, sikljona sa dži kaj o Jovane o Krstitelj ni avilo. Od tegani propovedil pe o Lačho Lafi taro Carstvo e Devleso thaj savore den zor te džan ane leste.
17 Lakše će nebo i zemlja proći, negoli propasti i jedan potezić Zakona.”
Al gova ni značil kaj o Zakon više ni vredil, golese so poločhe si te načhen o nebo thaj i phuv, nego jekh slovo andaro Zakon te properol.
18 “Tko god otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini preljub. I tko se god oženi otpuštenom, čini preljub.”
Dži jekh savo mučhol pe romnja thaj lol avera, preljuba ćerol; thaj savo lol džuvlja sava lako rom mukhlja, preljuba ćerol.”
19 “Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio.
O Isus vaćarda vadži jekh paramič: “Sasa jekh barvalo manuš. Sasa urado ane barvale šeja thaj živisada ano barvalipe, but xalja thaj pilja svako đive.
20 A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima
Angle leso vudar pašljola jekh phumbalo – sasa čoro thaj sasa le but čirura – leso alav sasa Lazar.
21 i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.”
Vov čeznila te čaljol e troškendar so perena tare barvaleso astali. Čak thaj e džukle avena thaj čarena lese phumba.
22 “Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan.
Kana mulo o čoro, e anđelura inđarde le ani angali e Avraamese. Thaj posle i o barvalo mulo thaj prahosade le.
23 Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara (Hadēs )
Ano than kaj si e mule, ane bare muke, o barvalo vazdija pe jakha thaj odural dikhlja e Lazare ani angali e Avraamese. (Hadēs )
24 pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.'
Thaj dija vika: ‘Dade Avraame! Smilui tut pe mande thaj bičhal e Lazare te čhuvol piro naj ano paj, te šudarol mingri čhib, golese kaj sem but mučimo ane kaja jag.’
25 Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš.
Al o Avraam phenda: ‘Čhaveja! De tut gođi kaj ane ćiro džuvdipe sasa tut sa šukar, a e Lazare sa bilačhipe. Akana lese kate si šukar, a tu muči tut.
26 K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'”
Thaj prekale sa gova, maškare amende si bari provalija. Kola save manđen te načhen katar odori tumende, našti; ni gothar te načhen amende.’
27 “Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga.
Tegani vaćarda o barvalo manuš: ‘Moliv tut, dade Avraame, te bičhale e Lazare ano čher mingre dadeso.
28 Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.'
Golese kaj isi man pandž phrala. Nek vaćarol lenđe te ne bi i von avena ke kava than e mučimaso.’
29 Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!'
O Avraam phenda lese: ‘Len isi e Mojsijaso zakon thaj e lila save pisisade e prorokura. Len nek šunen.’
30 A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.'
Al o barvalo vaćarda lese: ‘Na, dade Avraame! Te avilo lenđe khoni tare mule, ka pokajin pe.’
31 Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'”
O Avraam phenda lese: ‘Te ni šunde e Mojsija thaj e prorokuren, ni ka šunen ni te uštilo khoni tare mule.’”