Luka 14
1 Jedne subote dođe on u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu.
Doonu alu golo Jisu Parisis nyi rigvnvgv akogv naam lo achin dvbv aato; okv nyi vdwv Jisunyi orchok mvla kaayato.
2 Kad evo: pred njim neki čovjek koji je imao vodenu bolest.
Nyi ako lvpa laak bingla lvvma nvgo Jisu gvlo aato,
3 Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: “Je li dopušteno subotom liječiti ili nije?”
Okv Jisu pvbv tamsarnv vdwa okv Parisis vdwa tvkato, “Ngonugv Pvbv lo doonu alu lo lvvma nvnga mvpu dubv minpvri?”
4 A oni mukom ponikoše. On ga dotaknu, izliječi i otpusti.
Vbvritola bunu ogugoka mimato. Jisu nyi anga naatoku, ninyia mvpu toku, okv ninyia vngmu toku.
5 A njima reče: “Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neće li ga brže bolje izvući i u dan subotni?”
Vbvrikunamv Nw bunua mintoku, “Nonugv lokv akonv kuunyilo go dooto vmalo svvhvpu angv doonu alu lo ungrung golo holwk kubolo, hum no doonu alu lo dorlin maredw?”
6 I ne mogoše mu na to odgovoriti.
Vbvritola bunu so gv lvga nga ogugoka mirwk nyula mato.
7 Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:
Jisu kaapato nyen goknam vdwv dooku alvyachoknv vdwa gakdubv, vkvlvgabv nw so minchisinam sum bunua minjito:
8 “Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe,
“Vdwlo nonua nyi gonv nyida dvpam lo gokbolo, alvyachoknv dooku lo doomabvka, vbvrinam goka doore nam kaiyanv nyi goka gokpv kuso,
9 te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto.
okv nonyi gv atu, nonyia goknv, v aala kula minre, ‘Soogv dooku sam ninyia doomu tvka.’ Vbvrikunamv nonu hinying reku okv dooku alv makulo doodubv rireku.
10 Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše!' Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima,
Ho mabvdv, vdwlo nonua gokpv kudw, vnglaka okv koching yachok dooku lo doolaka, vkvlvgabv nonua goknv atu v nonu gvlo aala minre, ‘Ngoogv ajin a, dooku alvku so, chaatoka.’ Svbvrinam si nonua dvbvnyi goknam vdwgv kaagialo mvngdv modu.
11 jer - svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.”
Yvv mvnwng v atu v kainvgobv mvngsu dvdw hum miang more okv yvv mvnwngngv atu v miang nvgobv mvngsu dvdw hum kai dubv mvre.”
12 A i onome koji ga pozva, kaza: “Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili.
Vbvrikunamv Jisu ninyia goknv atua minto, “Vdwlo no alu dvnam vmalo arium dvnam go jirinyi, no noogv ajin a vmalo noogv abwngboru a vmalo noogv agungasa nga vmalo noogv namrwk doobam nyitvnv vdwa gokmabvka bunu nonua gokrwk sireku, okv vbvrila noogv ogu rinam dvdvgv rijo nga no paaro riku.
13 Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe.
Vdwlo nonu dvpam go dvmu tvdudw, heemanv vdwa, pookungnv vdwa, lvpiknv vdwa, okv nyikchingnv vdwa goklaka;
14 Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.”
Okv no aya choknam gubv rire, ogulvgavbolo bunu nonua rirwk sinyu kumare. Pwknvyarnv nonua rirwk jireku vdwlo alvnv nyi vdwgv sinam lokv turkur rikunyi.”
15 Kad je to čuo jedan od sustolnika, reče mu: “Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem!”
Vdwlo tvbul doodungnv nyi akonv hum tvvpa tokudw nw Jisunyi minto, “Vdwgo mvngpu v yvvdw Pwknvyarnv gv Karv lo dvpam lo doolwknv!”
16 A on mu reče: “Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge.
Jisu ninyia minto, “Ho hoka nyi ako dooto nw kainv dvpam go dvmu dubv nyi achialvbv gokto.
17 I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: 'Dođite! Već je pripravljeno!'
Vdwlo dvpam dw hv aato kudw, nw ninyigv pakbua kanamla vngmuto ninyigv nyen vdwa minpa modubv vla, ‘Ogu mvnwngngv mvpvripv pvku, aakum tokuka!’
18 A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: 'Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.'
Vbvritola bunu mvnwngngv mvngnga labv vla minrap nyatoku. Atuk gv nyi angv pakbua minto, ‘Vjakpi rongo go rvvtobv okv um vngla kaadu bv ripv; ayala ngoogv minam sum tvji labv.’
19 Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.'
Nyi akonv minto, ‘Ngo hvpu dorring go rvvtobv okv ngo hum rikala lamtvlo lingv segorung; ayala ngoogv minam sum tvji rungla bv.’
20 Treći reče: 'Oženio sam se i zato ne mogu doći.'”
Nyi akonv minto, ‘Ngo vjakpi nyimv naada pvnv, ho lvga lo ngo aala nyuma.’
21 “Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: 'Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.'
Pakbu angv vngkur toku okv ogumvnwngnga ninyigv Atua minpa jitoku. Atu angv achialvbv hachiv kvchakbvriak toku okv ninyigv pakbu nga mintoku, ‘Baapu bv banggu arwnglo okv banggu gv chenyung lo vngnyika, okv heemanv vdwa, pookungnv vdwa, nyikchingnv vdwa, okv lvpiknv vdwa aakur gvteka.
22 I sluga reče: 'Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.'
Pakbu angv baapubv minto, no gv gamki nama rito kubv, tamsarnv, vbvritola karchung ngv nyi megonvgv lvgabv doodvpv.’
23 Reče gospodar sluzi: 'Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.'
Vkvlvgabv Atu v pakbua minto, ‘mookugv lamtvbv vnglin nyika okv nyi vdwa arwng lo aadu bv mvtoka, vkvlvgabv ngoogv naam lo yarbing dukubv.
24 A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere.”
Ngo nonu mvnwngnga mindunv so nyi tamnam vdw sokv yvvka ngoogv arium dvnam a dvpa kumare!’”
25 S njim je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im:
Lvko nyipam kainvgo Jisunyi lvkobv vngming gvrilo, nw dakrwkla bunua minto,
26 “Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!
“Yvvdw ngoogvlo aadunv ngoogv lvbwlaksu gubv rinyumare vdwlo nw ninyigv Abu okv ninyigv anv, ninyigv nywng okv ninyigv kuu vdwa, ninyigv achiboru okv ninyigv anyibormv, okv nw atubongv alvrungbv paknama lvyabv nga pakma dvdvlo.
27 I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!”
Yvvdw atu ninyigv daapo nga bakma dunv okv nga vngming gvma dunv hv ngoogv lvbwlaksu gubv rinyu mare.
28 “Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti:
Nonu gvlokv akonv naam aokolo nvgo mvdubv rungbolo, nw atukchobv doopv tvla okv vkamgu arv ngv ritv rinv bri nw um morko v um rinya nvnv go doodudw kaaka chori.
29 da ga ne bi - pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti - počeli ismjehivati svi koji to vide:
Nw dooku mabolo, naam a mvrapro kochingbv nw vdwloka mvnya nyuku mare; okv ogugo ripvdw nyi kaanv mvnwngngv ninyia nyarji reku.
30 'Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!'
Bunu minreku, ‘So nyi si naam a mvdubv mvrap toku vbvritola mvnya nyukuma.’
31 Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća?
Dvbv gonv hejar vring nyiga go vnglingvla dvbv hejar chamnyi doonvgo mvmi sidubv riku bolo, nw atokchobv doopv tvla japka riku dvbv nga mvmi sinyu redw ma mvmi sinyu maridw vla.
32 Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.”
Nw choopu kuma bolo, nw gindungpingko go vngmure dvbv anga kaarwk sidu kubv okv sarsopoyo lvgabv tvvka siya dukubv ninyigv adu lo vngdungla vngngo lvpa rikulo.”
33 “Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.”
“Ho apiabv,” Jisu minyabv minto, “Nonu lokv yvvka ngoogv lvbwlaksu gobv rinyu mare vdwlo nonuno nonugv ogumvnwngnga kayu maredw.”
34 “Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, čime će se ona začiniti?
“Alu v alv nvgo, vbvritola si tinam a ngemu kubolo, hum lvkodv tidukubv mvjiku lamtv kaakuma.
35 Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojište. Van se baca. Tko ima uši da čuje, neka čuje!”
So si kvdw gv lvgabv alv kuma vmalo eriung gvbvka alvkuma; hum adulo ora duku. Tvvtoka, vbvrikunamv, nonuno nyarung gvdubolo!”
