< Luka 11 >

1 Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: “Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.”
Aru ek din eneka hoise, Jisu ekta jagate prathana kori thakise, jitia khotom hoise, ekjon chela Taike hudise, “Probhu, amikhan ke prathana sikhai dibi jineka John tai laga chela khan ke sikhaise.”
2 On im reče: “Kad molite, govorite: 'Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje!
Tai chela khan ke koise, “Jitia tumikhan prathana koribo eneka kobi, ‘Sorgote thaka amikhan laga Baba, Apuni laga naam honmanio hobole dibi, Apuni laga rajyo ahibole dibi.
3 Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan!
Hodai laga kha luwa amikhan ke dibi.
4 I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!'”
Amikhan laga paap pora amikhan ke maph kori dibi, Amikhan bhi dusra laga paap maph diya nisena Jun khan amikhan ke baki ase. Amikhan ke porikha te giribole nadibi.’”
5 I reče im: “Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: 'Prijatelju, posudi mi tri kruha.
Aru Tai taikhan ke koise, “Tumikhan logote kun sathi ase, aru tai logote rati te jai kene koi, “Sathi, moike tinta roti dhaar dibi,
6 Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!'
kele koile moi laga ekjon sathi dusra jaga pora berai kene etiya ahise, moi taike dibole eku nai’?
7 A onaj mu iznutra odgovori: 'Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...'
Titia tai bhitor pora amike eneka kobo pare, ‘Moike etiya digdar nokoribi. Dorja to bondh hoise, aru moi aru bacha khan etiya ghumai ase. Moi etiya uthi kene tumike eku dibo na paribo.’
8 Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti.”
Moi tumike koi ase, jodi bhi tai uthi kene tai laga sathi ke dibole mon nai, hoilebi tai mangi thaka karone, tai ji hoilebi uthi kene taike jiman lage etu di dibo.
9 “I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!
Moi aru bhi tumike koi ase, mangibi, aru tumi pabo; bisaribi, aru tumi pai jabo, dorjate khat-khata bhi, etu khuli jabo.
10 Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.”
Jun manu mange tai pai; jun manu bisare tai pai; aru jun manu khatai, taike khuli diye.
11 “A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati?
Tumikhan majote kun baba eneka ase naki, jodi tai laga bacha pora maas mangile, taike saph dibo?
12 Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca?
Aru jodi anda mangile, taike bhichoo dibo naki?
13 Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!”
Etu karone, tumikhan biya manu hoilebi nijor bacha ke bhal saman he dibole jane, tenehoile sorgote thaka Baba Isor ke kun manu pora mange, taike Pobitro Atma nadibo naki?”
14 I istjerivaše đavla koji bijaše nijem. Kad iziđe đavao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo.
Ek din, Jisu ekta gunga kori diya bhoot ke khedai thakise. Aru jitia bhoot to ulai jaise, etu manu kotha kobo parise, aru ta te thaka manu khan asurit hoise.
15 A neki od njih rekoše: “Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!”
Kintu kunba manu khan koise, “Tai bhoot ke Beelzebul laga naam pora khedai ase jun he bhoot khan laga raja ase.”
16 A drugi su iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba.
Aru dusra manu khan, Jisu ke porikha kori kene koise, sorgo pora ekta asurit kaam dikha bole koise.
17 Ali on, znajući njihove misli, reče im: “Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i kuća će na kuću pasti.
Kintu, taikhan laga bhabona jani kene Jisu pora koise, “Juntu rajyo alag-alag bhabona hoi kene ase, etu bhangi jabo, aru ekta ghor alag-alag bhabona hoile, etu ghor bhangi jabo.
18 Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle.
Aru jodi Saitan bhi alag-alag hoijai, eneka hoile tai laga rajyo kineka khara hobo? Tumikhan koi ase Moi Beelzebul laga takot pora bhoot khan ke khedai.
19 Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci.
Jodi Moi bhoot khan ke Beelzebul takot pora khedai ase koile, titia hoile tumikhan laga chela khan kun laga atma pora bhoot khan ke khedai? Etu karone, eitu khan he tumikhan ke bisar koribo.
20 Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.”
Jodi Moi bhoot khan ke Isor laga anguli pora khedai, titia hoile Isor laga rajyo to tumikhan usorte ahise.
21 “Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed.
Jitia ekta takot thaka manu pora hathiar loi kene ghor to rukhi thake, tai laga ki ase etu naharai.
22 Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli.”
Kintu tai pora bhi bisi takot thaka manu taike hamla korile, taike harai dibo, tai laga hathiar bhi loi lobo, jun uporte tai bharosa kore, aru ji dhun sompoti tai laga ase, sob bhag hoi jabo.
23 “Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa.”
Kun manu Moi logote nathake, Moi laga bhirodh te ase, aru kun manu Moi logote nathake, tai alag hoijai.
24 “Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja. Kad ga ne nađe, rekne: 'Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.'
Jitia ekta dusto atma ekjon manu pora ulai jai, tai sukha jagate aram pabole karone berai thake, aru koi, ‘Moi poila kot pora ulaise ta te aru bhi wapas jai jabo.’
25 Došavši, nađe je pometenu i uređenu.
Aru jitia tai ahe, tai sob sapha aru bhal kore kene rakhi thaka dikhe.
26 Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu čovjeku gore nego na početku.”
Tai jai kene tai pora bhi aru bisi biya sat-ta dusto atma loi kene etu manu bhitor te ghusi jai. Aru poila pora bhi etu manu laga jibon to bisi biya hoijai.”
27 Dok je on to govorio, povika neka žena iz mnoštva: “Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!”
Etiya eneka hoise, jitia Tai etu kotha koi thakise, ekjon mahila awaj uthaikene manu khan usorte Jisu ke koise, “Dhonyo ase etu ama jun Apuni ke jonom dise aru dudh khilai se.”
28 On odgovori: “Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!”
Kintu Tai koise, “Hoilebi, asishit hobo jun manu Isor kotha huni kene mani thake.”
29 Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: “Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin.
Manu laga bhir jitia bisi hoise, Tai kobole shuru hoise, “Etu manu khan paap laga khandan ase. Taikhan kiba ekta sabole bisari thake, kintu, asurit kaam to taikhan ke nadikhabo, khali Jonah laga chihna he nohoile.
30 Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.”
Jineka Jonah to Nineveh sheher laga manu khan nimite ekta chihna hoise, etu nisena Manu laga Putro bhi manu khan nimite eneka hobo.
31 “Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona!
Dakshin laga Rani bisar dinte uthi kene etiya laga manu khan ke bisar koribo, kele tai duniya laga kona pora Solomon raja laga gyaan kotha huni bole ahisele aru sabi Solomon pora bhi mohan ekjon yate ase.
32 Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!”
Nineveh sheher laga manu khan uthaikene etiya laga manu khan ke bisar koribo, kelemane taikhan mon ghuraise Jonah prochar kora homoi te aru sabi, Jonah pora bhi mohan ekjon yate ase.
33 “Nitko ne užiže svjetiljku da je stavi u zakutak ili pod posudu, nego na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost.
Kun bhi saaki to jolai kene lukai narakhe kintu saaki rakha jagate rakhe, aru kun manu ghor bhitor te ahe, puhor to dikhi pai.
34 Oko je svjetiljka tvomu tijelu. Kad ti je oko bistro, sve ti je tijelo svijetlo. A kad je ono nevaljalo, i tijelo ti je tamno.
Tumi suku to gaw laga diya ase. Jitia tumi laga suku bhal thake, tumi laga pura gaw to pohor pora bhorta hoi. Kintu jitia biya hoi jaise, tumi laga gaw bhi pura andhar hoijai.
35 Pazi dakle da svjetlost koja je u tebi ne bude tamna.
Etu karone, bisi hoshiar hoi jabi etu pora tumi laga jibon to andhar nohobo nimite.
36 Ako ti dakle sve tijelo bude svijetlo, bez djelića tame, bit će posve svijetlo, kao kad te svjetiljka svojim sjajem rasvjetljuje.”
Jodi tumi laga gaw to ujala pora bhorta hoijai, aru kun jagate bhi andhar nai, titia etu puhor pora bhorta hoi jabo, jineka tumi uporte puhor to bhorta hoi thakibo.”
37 Dok je on govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k stolu.
Jitia Tai kotha kora khotom hoise ekjon Pharisee pora Taike khana khabole matise. Aru Jisu tai logote khabole bohise.
38 Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus prije objeda ne opra.
Aru Pharisee khan etu dikhi kene asurit hoise, kelemane Jisu to bhaat kha age te, Tai laga hath Yehudi niyom hisab de thaka nisina dhula nai.
39 A Gospodin mu reče: “Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše u zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti.
Kintu Probhu taike koise, “Tumi Pharisee khan kup aru borton laga bahar to sapha kore, kintu tumikhan mon bhitor te biya aru lalchi pora bhorta thake.
40 Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu.
Murkho manu khan! Jun he tumi laga bahar to bonaise, tai he tumi laga bhitor bhi bonaise nohoi?
41 Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle - sve vam je čisto.”
Kintu tumi bhitor laga morom to dikhai dibi, aru sabi, tumi laga jibon te sob to sapha hoi jabo.
42 “Ali jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povrća, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Ovo je trebalo činiti, a ono ne zanemariti.”
Kintu Pharisee khan, tumikhan ke hai ase. Tumikhan kheti laga sobji aru bagan te thaka pata khan loi kene dos bhag diye, kintu Isor laga morom to namane. Kintu etu kori bole dorkar ase, aru dusra bhal kaam bhi nacharibo lage.
43 “Jao vama farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima.
Pharisee khan, tumikhan ke hai ase. Tumikhan mondoli te sobse bhal jagate bohi bole mon kore aru bajar te manu bhoi pora salam diya to khushi pai.
44 Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajući hode.”
Tumikhan ke hai ase, tumikhan nadikha laga kobor nisena ase, etu uporte manu khan najanikena berai thake.”
45 Nato će neki zakonoznanac: “Učitelju, tako govoreći i nas vrijeđaš.”
Titia ekjon niyom jana manu Jisu ke koise, “Probhu, etu koi kene, Apuni amikhan ke sorom khilai ase.”
46 A on reče: “Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete.”
Titia Jisu jowab dise, “Hai tumikhan, niyom laga hikhok khan! Tumikhan manu khan ke bhari bhar bukhi bole diye juntu taikhan bukhi bole napare, kintu tumikhan laga anguli pora nijor bhi etu bhar to bukhi bole mon nai.
47 “Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše.
Tumikhan ke hai ase, bhabobadi khan laga kobor to bonaise, hoilebi tumikhan baba laga baba khan pora he taikhan ke moraise.
48 Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete!
Hosa koile, tumikhan baba laga baba khan pora ki korise etu laga tumikhan sakhi ase, taikhan pora morai dise aru tumikhan kobor khan bonaise.
49 Zbog toga i kaza Mudrost Božja: 'Poslat ću k njima proroke i apostole. Neke će poubijati i prognati -
Etu karone Isor laga gyaan pora sob koi dise, ‘Moi taikhan logot bhabobadi khan aru apostle khan ke pathabo, aru taikhan pora Moi patha khan ke dukh dibo aru kunba ke morai dibo.’
50 da se od ovog naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od postanka svijeta,
Etu karone, duniya shuru pora jiman bhabobadi khan laga khun giraise, sob laga bisar etiya laga jamana khan logote koribo.
51 od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen između žrtvenika i svetišta.' Da, kažem vam, tražit će se od ovoga naraštaja!”
Abel laga khun pora shuru kori kene Zechariah laga khun tak, junke pobitro jagate moraise. Hoi, Moi tumikhan ke koi ase, etu sob hisab to etiya laga jamana pora dibo lagibo.
52 “Jao vama, zakonoznanci! Uzeste ključ znanja: sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući.”
Kanun hikhok khan ke hai ase. Tumikhan Isor ke janibole gyaan laga chabi to loi kene rakhise; tumikhan nijor bhi etu bhitor te najai aru kun manu jabole mon kore, tumikhan pora taikhan ke bhi jabo nadiye.”
53 Kad Isus izađe odande, stadoše pismoznanci i farizeji žestoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja
Jitia Jisu ta te pora ulai jaise, niyom likha khan aru Pharisee khan etu sob kotha to huni kene khong uthise aru Tai logote jhagara korise,
54 vrebajući na nj, ne bi li štogod ulovili iz njegovih usta.
taikhan rukhi thakise, Jisu kiba ekta golti kotha koile, Taike phasabo koi kene.

< Luka 11 >