Luka 1
1 Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama -
Anit gbardang wa mala unyertinu nadu adu na ana malu kulu nanya bit.
2 kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi -
Alenge na iwa di iyizin yenju ucizunun burne ida so acin ligbulang, ida so acin ligbulang, ida belle arike ku.
3 pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati
Nani, udu menku gigime wang nin feru nimoon dert oworu uburnu-nnan nyertine inin dert-udak kitin Theofilus unit ugigime.
4 da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.
Ndi nin su iyinin incasarak nimoon ile na ina masu minu.
5 U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta.
Nanya nayirin Hiridus, ugon Yahudiya, umong unit wa duku ku priest lisa me Zakariya, unuzun likuran Abijah. Uwani me wa di unuzu anashonon Haruna, lisa me Alisabatu.
6 Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim.
Vat mine iwa cinu dert mbun Kutelle, icing lau sa utanu vat nanya nadu na Kutelle wa di nin su we.
7 No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.
Na iwa di nin nonol ba, bara na Alisabatu wa di uwanin sali kumat, vat mun wa di imalu ti akune.
8 Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom,
Lon liyiri Zakariya wa di kiti katwa me kan ti priest mbun Kutelle.
9 ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad.
A priest nanya nadu ale na imenen sue ifere Zakariya ku a piro nanya kutiin nlira Kutelle a juju uhadaya.
10 Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo.
Ligoo na nite vat wa sosin ndas iyitan nlira kube na iwa jujun hadaye.
11 A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika.
Gono kadura Kutelle tunna a nusno mbun me, a yisina likoot ncara ulime kupo napik njujuzun hadaya.
12 Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade.
Zakariya ta zabat kube na awa yeneghe; bara na fiu wa kifoghe kang.
13 No anđeo mu reče: “Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan.
Gono kadura Kutelle woroghe, “Na uwa lanza fiu ba, Zakariya, bara ina lanza nlira fe. Uwane fe, Alisabatu, ama maru fi gono, uma ni lisa me Yohanna.
14 Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati.
Ima se mmang nin kibinai ki mang bara ame, anit gbardang ma lanzu mang nin maru me.
15 Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe.
Ame ma yitu unit u dya kiti Kutelle. Na a ma sonu nmyen nanab sa ntoro ba, Ima kulu ngeh nin Ruhu Ulau a dutu nanya liburin nna me.
16 Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu.
A ma ti non Israila grardang i kpilin udak kitin Cikilari Kutelle mine.
17 Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.”
A ma katu mbun me nanyan ruhu nin likaran Iliya. A ma kpiliu nibinai na cif udu kitin nono, a ti anan dortun liru i cunu nanyan yiru nin libau licine. Ama su nani anan ta anit isoo kiti kirum nanya lisosin ncaa ndak Ncikilari.”
18 Nato Zaharija reče anđelu: “Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi.”
Zakariya woron gono kadura kutelle, “Nmati iyiziari nyimin kubin dak ni le imone? Bara na meng kukune ari, uwani ning tutung mali ti kuwali.”
19 Anđeo mu odgovori: “Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku.
Gono kadura Kutelle kpana a woro, “Meere Jibrailu, in yisin mbun Kutelle. I wa tuyi nda bellin fi nda nifi uliru umang ulele.
20 I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude.”
Yene, uma ti uturo na u ma liru ba se kubi ko na uliru ulele ma kulu, bara unari uyinnu nin tigbulang too ne, ton go na ti ma kulu nanya kubi ku dert.”
21 Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu.
Nanya nani, anite wa din ncaan Zakariya iyitan Kpilizue iyang ari ta a mini dandauna tituut nanya kutiin nlire nani.
22 Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.
Kube na awa nuzu udas, na ayinno uliru nan ngyinu ba, itunna yinno a di yene amoro Kutelle nanya kutiin nlire. A bela nani nin nacara, nna yinno uliru nin nuu ba.
23 Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući.
Na ayiri katwa me nkulo, a yanya udu kilari.
24 Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći:
Na ayirin nda, uwani me Alisabatu ta liburi. A nyeshe litime tipui titaun, adin su,
25 “Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima.”
“Ile imone Kutelle ari suui mun. Adin yenjii, aba kalui imon ncing nanya na nit.”
26 U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret
Nene nanya mpuin toocin nin ti liburin Alisabatu, itoo gono kadura Kutelle Jibrailu udu nanya nkang kagbirin Galili, lisa kanin Nazarat,
27 k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.
kitin nkong kubura na awa su likawali nin mong unit lisa me Yusufu. A wa di likura nan Dauda, lisa kubure wa di Maryamu.
28 Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!”
Gono kaddura Kutelle da kiti me, a woro, “Nliso fi, udi gongong kang! Kutelle di ligowe ninfi!”
29 Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.
A tunna ata kpak nin tigbulang to ne, anin kpiliza sa imus ni yapin ilipp ari ine di.
30 No anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga.
Gono kadure woroghe, “Na uwa lanza fiu ba, Maryamu, fee nse ngongong kiti Kutelle.
31 Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus.
See, u ma ti liburi u maru gono, u ma ninghe lisa Yesu.
32 On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova,
A ma yitu udya, i ma yicu lisa me Gonon Ngo Udya kitene kani. Kutelle Ucif ma nighe kutett tigo ncif me, Dauda.
A ma su tigo kitene nakuran Yakubu udu sa ligang, na kutii tigo me ma yitu nin nimalin ba.” (aiōn g165)
34 Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?”
Maryamu woron gono kadure, “Iyiziari ile imone ma ti, meng tutung du kabura?”
35 Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.
Gono kadura woro nghe, “Uruhu Ulau ma dak Kiti fe nin likara Ndya kitene kani ma kirinfi. Bara nani, unit ulau une na uma maru i ma yicu lisa me Gono Kutelle.
36 A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec.
Yene, Alisabatu likura fe wang di nin fisud (liburi) nanya tiwali me. A di nanyan piu untoocin nin libure, vat nin yicue na iwa yicu nghe uwanin diru kumat.
37 Ta Bogu ništa nije nemoguće!”
Na imon katin likara Kutelle ba.”
38 Nato Marija reče: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje.
Maryamu woro, “Usoo nani, meng kucin Ncikilari ari.” Na ile imone so dert nafo na ubelle.
39 Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.
Nanya nayiri ane Maryamu tunna a fita dedeiughanu udu kipin, udu kang kagbiri nayan Yahudiya.
40 Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.
A pira nanya kilarin Zakariya a liso Alisabatu ku.
41 Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga
Kube na Alisabatu wa lanza ilippin Maryamu, gono nanya liburi me tunna ki metiline, Alisabatu tunna a kulo nin Ruhu Ulau.
42 i povika iz svega glasa: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!
A tunna a lirina a ghantina liwui kang a woro, “Fe unan mmari ari nanya nawani, fisudu nanya liburi fe wang di nin mmari.
43 Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?
Iyizi ari nta unan Cikilari ning na dak kiti ning?
44 Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi.
Kubi kongo na liwui nilip fe wa diu natuf ning, gono nanya liburi ning tunna a zulluno bara ayi aboo.
45 Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!”
Ame ulenge na ayinna a di nin mmari, bara na uliru ulenge na ina belin litime unuzu kitin Cikilare ma kuluu.”
46 Tada Marija reče: “Veliča duša moja Gospodina,
Maryamu woro, “Ulai ning di liru Kutelle,
47 klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
Uruhu ning di nayi abo nin Kutelle unan tucu ning.
48 što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Bara na ana ghantin kuchin me kikimon. Nin nene udu ubun ji ma yicui unan mmari.
49 Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!
Bara na Ame Udya na su imoon ididya bara meng, tutung lisa me di lau.
50 Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje.
Nkune-kune me di kitene kuji udu kuji na nit alenge na idin lanzu fiu me.
51 Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene.
Ana su imon likara nin cara me; ana malu kiti nin na lenge na idin ghantizunu ati mine.
52 Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.
Ana toltizin ago ketene natet tigo mine, anin ghantina kimon.
53 Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.
Ana niza anan kukpong imonli icine, anin kko anan nimon naacara sa imong nacara mine.
54 Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim:
Ana bun kucin me Israila, anan lizino nin
Ibrahim nin likura me sa ligang, nafo na awa ti likawali kiti nan kaa bit a masu.” (aiōn g165)
56 Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.
Maremu wa so nin Alisabatu tipui titat, anan kpilla udu kilari me.
57 Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina.
Na kubin Alisabatu wa duru kongo na ama maru gono me a tunna a mara gono.
58 Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
A doon lisosinn me nan likura me lanza ubeleng inkune-kune mongo na Kutelle su Maremu ku, inung wang su ayi abo ligowe ninghe.
59 Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija,
Ituna, na ayiri linuanu me in kulo ayiri kulir, idaa nda kalu kucuru ngone, iwa din nworu inighe lisan Zakariya, nafo lisan incifme.
60 no mati se njegova usprotivi: “Nipošto, nego zvat će se Ivan!”
Unan gone kpana a woro, “Babu, ima yicu lisame Yohanna ari.”
61 Rekoše joj na to: “Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.”
Anite woroghe, “Na umong duku nanya likura mine na idin yicughe nin lisa lole ba.”
62 Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati.
Itunna i kpiliya ucifin ngone ulire nin nacara inan yinno lisa longo na ibaa yicu gone mun.
63 On zaiska pločicu i napisa “Ivan mu je ime!” Svi se začude,
A joorino nin cara inighe imon nanyert, a tuna a nyertine, “Lisa me Yohanna ari.” Vat mine umamaki kifo ani.
64 a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
Na nin nanzu kubi ba unuume tunna upuuno kidowo lileme buntu, a tuma nliru, nin su liru Kutelle.
65 Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji.
Fiu tunna fi kifo alenge vat na iwa di ligowe kite itunnan belu nimon ilenge na isu vat nanya kipin natala ucin du Uyahidiya.
66 I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: “Što li će biti od ovoga djeteta?” Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
Vat na lenge na iwa lanza ubeleng nimon ilele itunan kpilizue nanya nibinai mine iworo nenghe, “Ani nene, gono kane ma yitu Iyiziari?” Bara na iwa yinin ucaran Ncikilari di ligowe ninghe.
67 A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:
Ucif me Zakariya wa kulun nin Ruhu Ulau, a tunan belu nimon ilenge na ima su mbun,
68 “Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj!
“Liru udu kitin Cikilari, Kutellen Israila, bara na ana dak kiti bit a puuno lbaun nutunu nanitme licin.
69 Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega,
Ana ni nari unan likaran tucu nanya likura kucinme Dauda,
Nafo na Kutelle wa belin tinuu nnono ni lau kadura me uworu. (aiōn g165)
71 spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze;
A na ti nari likawalin tucu nacara na nan nivira bit, nin nacara na lenge na inari arik.
72 iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega,
Ana su nani anan durso nkune-kune udu nan kaa bite, anan nin likawale me,
73 zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati
loli likawale isilinari na awa belin udu kitin kaa bit Ibrahim.
74 te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha
A wa su isilin anan nutun nari nanya nacara na nan nikira bit anan ta nari ti sughe katwa sa fiu,
75 u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.
nanyan nlau ni su nimon icine mbun me udu ligan nayiri bit.
76 A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove,
A fee, gonon ning, ima yicufi unan liru nin nuu Kutelle Ugo Udya, bara na uma diu mbun Incikilari ukelee anit bara udak me,
77 da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih,
unan buuno anit iyinin use ntucu nshawa nin nalapi mine.
78 darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine
Kutelle bite ma shawa nin nalapi bite bara nkune-nkune migbardan me, kitenen mon kune-kune, unan tucu ulenge na adi nafo uzun nwui, ma dak unuzu kitene kani a da bun mari.
79 da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira.”
A ma ni nkanang kiti nalenge na isosin nanyan nsirti nin kuyelin nkul. Ama dortu nin nabunu bite nanya libau lisosin limanng.”
80 Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.
Gone tunna ki kuno, ada nin likara kidowo nin ruhu. A wa di so nanya kusho ku kau udu kobi kongo na a wa cizin upicu nanya na nitin Isaraila.
