Tužaljke 5
1 Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu!
Rangarirai Jehovha, zvakatiwira; tarirai, mugoona kunyadziswa kwedu.
2 Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tuđincima.
Nhaka yedu yakapiwa kuvatorwa, misha yedu kumabvakure.
3 Siročad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice.
Tava nherera, hatina vabereki, vanamai vedu sechirikadzi.
4 Vodu što pijemo plaćamo novcem, i za drvo valja nam platiti.
Tinofanira kutenga mvura yatinonwa; huni dzedu dzinongowanikwa chete nomutengo.
5 Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.
Avo vanotidzinganisa vari pedyo pedyo; taneta uye hatina zororo.
6 Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.
Takazviisa pasi peIjipiti neAsiria, kuti tiwane chingwa chakakwana.
7 Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove.
Madzibaba edu akatadza uye vakafa, uye tava kurangwa nokuda kwavo.
8 Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.
Varanda vanotitonga, uye hapana angatisunungura kubva pamaoko avo.
9 Kruh svoj donosimo izlažući život maču u pustinji.
Tinowana chingwa chedu nokuisa upenyu hwedu munjodzi, nokuda kwomunondo murenje.
10 Koža nam gori kao peć užarena, ognjicom od plamena gladi.
Ganda redu rava kupisa sechoto, nokuda kwokupisa kwenzara.
11 Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim.
Vakachinya vakadzi muZioni, mhandara, mumaguta eJudha.
12 Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staračka nisu poštivali.
Machinda akasungirirwa namaoko avo; vakuru havakudzwi.
13 Mladići su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva.
Majaya anoshanda paguyo; vakomana vanotatarika vakatakura mitoro yehuni.
14 Starci su ostavili vrata, mladići više ne sviraju na lirama.
Vakuru vakabva pasuo reguta; majaya akarega kuimba kwavo.
15 Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje.
Mufaro mumwoyo medu waguma; kutamba kwedu kwapinduka kukava kuchema.
16 Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo!
Korona yawa kubva pamusoro wedu. Tine nhamo isu, nokuti takatadza!
17 Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oči se zastiru:
Nokuda kwaizvozvi mwoyo yedu yapera simba, nokuda kwezvinhu izvi meso edu otadza kuona,
18 zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali.
nokuti Gomo reZioni rava dongo, makava ofambamo.
19 Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena.
Imi Jehovha, munotonga nokusingaperi; chigaro chenyu choushe chiripo kuzvizvarwa zvose.
20 Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane?
Sei muchigara muchitikanganwa? Sei muchitikanganwa kwenguva yakareba kudai?
21 Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane naše kao što nekoć bijahu.
Tidzoserei kwamuri, Jehovha, kuti tigodzoka; vandudzai mazuva edu senguva yekare,
22 Il' nas hoćeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?
kana musina kutiramba zvachose kana kutitsamwira zvikuru kwazvo.
