Tužaljke 5
1 Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu!
Tiahio, ry Iehovà, i nifetsak’ ama’ay zay; vazohò vaho oniño ty fisalara’ay!
2 Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tuđincima.
Natolotse amo ambahinio ty lova’ay, amo rene-taneo o akiba’aio.
3 Siročad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice.
Bode zahay henaneo, toe bode rae; remavoiñe o rene’aio.
4 Vodu što pijemo plaćamo novcem, i za drvo valja nam platiti.
Tsy mete tsy vilie’ay ty rano hinome’ay; kaloeñe o hatae avori’aio.
5 Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.
Ampisoañeñe o hatò’aio; màmake zahay tsy maharendre-pitofàñe.
6 Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.
Fa nanolo-pitàñe amy Mitsraime zahay naho amy Asore, hitakara’ay mofo mahàtsake.
7 Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove.
Nandilatse o roae’aio; tsy eo ka iereo; zahay avao ty mivave o hakeo’eo.
8 Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.
Fehe’ o ondevoo, fe tsy eo ty hamotsots’anay am-pità’ iareo.
9 Kruh svoj donosimo izlažući život maču u pustinji.
Mampamoe’ aiñe ty ahazoa’ay haneñe, amy fibara an-dratraratray.
10 Koža nam gori kao peć užarena, ognjicom od plamena gladi.
Mahamainte ty holi’ay hoe toñake I kerè matrovokey.
11 Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim.
Vahorañe e Tsione ao o rakemba’aio, naho amo rova’ Iehodào o somondrara’aio.
12 Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staračka nisu poštivali.
Aradorado am-pità’e o roandriañeo; tsy iasiañe ty lahara’ o androanavio.
13 Mladići su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva.
Azitse handisañe ty ajalahy naho midaleandaleañe o jolingao te mijiny hatae.
14 Starci su ostavili vrata, mladići više ne sviraju na lirama.
Napo’ o androanavio ty lalam-bey, nado o ajalahio ty bekobeko.
15 Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje.
Nijihetse ty hafalean’ arofo’ay; nifotetse ho fandalàñe o tsinja’aio.
16 Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo!
Po-tsabaka zahay; feh’ohatse fa niota!
17 Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oči se zastiru:
Izay ty mahasiloke o tro’aio, izay ty mahalopelope o fihaino’aio;
18 zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali.
toe i Vohi-Tsione mangoakoakey; mitingañ’ ao o farasio.
19 Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena.
Fa Ihe ry Iehovà, nainai’e tsy modo ty fifehea’o; pak’amo tariratse fara-mandimbeo ty fiambesa’o.
20 Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane?
Akore t’ie naforintse’o? Amoea’o andro maro hao zahay?
21 Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane naše kao što nekoć bijahu.
Ampolio ama’o, ry Iehovà, hibodaña’ay; vaò manahake o andro taoloo o andro’aio—
22 Il' nas hoćeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?
Fa naitoa’o zafezanake, naho loho niviñera’o.
