Tužaljke 5

1 Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu!

Sonje, O SENYÈ, sa ki te rive nou an. Gade pou wè repwòch nou.

2 Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tuđincima.

Eritaj nou te bay kon don a etranje yo, kay nou yo a moun nou pa konnen.

3 Siročad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice.

Nou te devni òfelen san papa. Manman nou yo tankou vèv.

4 Vodu što pijemo plaćamo novcem, i za drvo valja nam platiti.

Nou oblije achte dlo pou nou bwè. Bwa nou se pou vann, yo vann nou li.

5 Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.

Sila k ap kouri dèyè nou yo rive sou kou nou. Nou vin bouke nèt. Nanpwen repo pou nou.

6 Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.

Nou te vin soumèt devan Egypte ak Assyrie pou nou jwenn ase pen.

7 Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove.

Papa zansèt nou yo te peche, men yo pa la ankò; se nou menm ki te pote inikite pa yo.

8 Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.

Se esklav yo k ap domine sou nou; nanpwen moun ki pou delivre nou nan men yo.

9 Kruh svoj donosimo izlažući život maču u pustinji.

Nou riske lavi nou pou jwenn pen akoz nepe nan dezè a.

10 Koža nam gori kao peć užarena, ognjicom od plamena gladi.

Po nou vin kwit tankou yon fou, akoz gwo chalè grangou a.

11 Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim.

Yo te ravaje tout fanm Sion yo; vyèj lavil a Juda yo.

12 Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staračka nisu poštivali.

Prens yo te pann pa men yo; ansyen yo te vin pa respekte.

13 Mladići su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva.

Jennonm yo te fòse travay devan moulen an e timoun yo te kilbite anba gwo chaj bwa yo.

14 Starci su ostavili vrata, mladići više ne sviraju na lirama.

Ansyen yo ale kite pòtay la; jennonm yo ale kite mizik yo.

15 Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje.

Jwa nan kè nou vin sispann; danse vin ranplase pa fè dèy.

16 Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo!

Kouwòn nan soti sou tèt nou; malè a nou menm, paske nou te peche!

17 Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oči se zastiru:

Akoz sa, kè nou febli; akoz bagay sa yo, zye nou pa wè klè.

18 zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali.

Akoz Mòn Sion ki kouche dezole nèt, rena yo fè patwouj ladann.

19 Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena.

Ou menm, O SENYÈ, Ou renye jis pou tout tan; twòn Ou se de jenerasyon an jenerasyon.

20 Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane?

Poukisa Ou bliye nou jis pou tout tan? Poukisa Ou abandone nou jis rive tout tan sa a?

21 Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane naše kao što nekoć bijahu.

Restore nou a Ou menm O SENYÈ, pou nou ka vin restore. Fè jou nou yo vin jan yo te ye nan tan pase yo.

22 Il' nas hoćeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?

Men Ou deja fin rejte nou nèt. Ou rete byen fache nèt ak nou.