Tužaljke 3
1 Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova.
Ndini munhu akaona kutambudzika neshamhu yehasha dzake.
2 Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.
Akandidzingira kure akaita kuti ndifambe murima panzvimbo yomuchiedza;
3 I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.
zvirokwazvo, akashandura ruoko rwake kuti rundirwise nguva nenguva, zuva rose.
4 Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje.
Akasakadza ganda rangu nenyama yangu uye akavhuna mapfupa angu.
5 Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.
Akandikomba akandipoteredza neshungu nokurwadziswa.
6 Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti.
Akandigarisa murima savanhu vakafa kare kare.
7 Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove.
Akandipfigira kuti ndisapunyuka, akandiremedza nengetani.
8 Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.
Kunyange ndikadana kana kuridza mhere kuti ndibatsirwe, anopfigira munyengetero wangu kunze.
9 Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje.
Akadzivira nzira yangu namatombo; akaminamisa nzira dzangu.
10 Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi.
Sebere rakavandira, seshumba yakavanda,
11 U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.
akandikwekweredza kubva munzira uye akandibvarura-bvarura akandisiya ndisina mubatsiri.
12 Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice.
Akawembura uta hwake akandiita chinhu chinonangwa nemiseve yake.
13 U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.
Akabaya mwoyo wangu nemiseve yaibva mugoba rake.
14 Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja.
Ndakava chiseko chavanhu vangu vose; vakandihomera nenziyo pazuva rose.
15 Gorčinom me hranio, pelinom me napajao.
Akandigutsa nemiriwo inovava, uye akandinwisa nduru.
16 Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo.
Akagura mazino angu nerukangarabwe; akanditsokodzera muguruva.
17 Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća!
Ndakatorerwa rugare; ndakakanganwa kuti kubudirira chii.
18 Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.
Naizvozvo ndinoti, “Kubwinya kwangu kwaenda, uye nezvose zvandanga ndakatarisira kuna Jehovha.”
19 Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!
Ndinorangarira kutambudzika kwangu nokudzungaira kwangu, kurwadziwa uye nenduru.
20 Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.
Ndinozvirangarira kwazvo, uye mweya wangu wasuruvara mukati mangu.
21 To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.
Asi izvi ndinozvirangarira mupfungwa uye naizvozvo ndine tariro:
22 Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.
Nokuda kwerudo rukuru rwaJehovha, hatina kuparadzwa, nokuti tsitsi dzake hadzitongoperi.
23 Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!
Itsva mangwanani oga oga, kutendeka kwenyu kukuru.
24 “Jahve je dio moj”, veli mi duša, “i zato se u nj pouzdajem.”
Ndinoti kumwoyo wangu, “Jehovha ndiye mugove wangu; naizvozvo ndichamumirira.”
25 Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži.
Jehovha akanaka kuna avo vanovimba naye, kumunhu anomutsvaka;
26 Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino!
chinhu chakanaka kumirira ruponeso rwaJehovha unyerere.
27 Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.
Chinhu chakanaka kuti munhu atakure joko achiri mudiki.
28 Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu;
Ngaagare ari oga anyerere, nokuti Jehovha ndiye akariturika paari.
29 neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade!
Ngaavige chiso chake muguruva, zvimwe tariro ichiripo.
30 Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.
Ngaape dama rake kumunhu anomurova, uye ngaazadzwe nenyadzi.
31 Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:
Nokuti vanhu havangaraswi naIshe nokusingaperi.
32 jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.
Kunyange achiuyisa kusuwa, achanzwira hake tsitsi, rukuru sei rudo rwake rusingaperi.
33 Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove čovjeka.
Nokuti haafariri kuuyisa kurwadziwa kana kusuwa kuvana vavanhu.
34 Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi,
Kutsikira pasi petsoka vasungwa vose venyika,
35 kad se izvrće pravica čovjeku pred licem Svevišnjeg,
kurambira munhu kodzero yake pamberi peWokumusoro-soro,
36 kad se krivica nanosi čovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi?
kutadzisa munhu kuwana kururamisirwa kwake ko, Ishe haangaoni zvinhu zvakadai here?
37 Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?
Ndiani angataura akaita kuti zviitike kana Ishe asina kuzvirayira?
38 Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo?
Ko, hazvibvi mumuromo weWokumusoro-soro here zvose zvakaipa nezvinhu zvakanaka zvinouya?
39 Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh.
Ko, munhu mupenyu anonyunyutirei kana arangwa nokuda kwezvivi zvake?
40 Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi.
Ngatinzverei nzira dzedu uye ngatidziedzei, uyewo ngatidzokerei kuna Jehovha.
41 Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.
Ngatisimudzei mwoyo yedu namaoko edu kuna Mwari ari kudenga, tigoti:
42 Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao!
“Takatadza uye takakumukirai uye imi hamuna kukanganwira.
43 Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio.
“Makazvifukidza nokutsamwa mukatidzingirira; makauraya musinganzwiri ngoni.
44 Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.
Makazvifukidza negore kuti kurege kuva nomunyengetero ungasvikako.
45 Načinio si od nas smeće i odmet među narodima.
Makatiita marara netsvina pakati pendudzi.
46 Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši.
“Vavengi vedu vose vakashama miromo yavo kwazvo kuti vatituke.
47 Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator!
Takawirwa nokutya uye takateyiwa nehunza, kuparara nokuparadzwa kukuru.”
48 Potoci suza teku iz očiju mojih zbog propasti Kćeri naroda mojega.
Hova dzemisodzi dzinoyerera kubva mumaziso angu, nokuti vanhu vangu vaparadzwa.
49 Moje oči liju suze bez prestanka, jer prestanka nema
Meso angu acharamba achiyerera misodzi, pasina zvinoyamura,
50 dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa.
kusvikira Jehovha aringira pasi kubva kudenga akaona.
51 Moje mi oko bol zadaje zbog kćeri svih mojega grada.
Zvandinoona zvinochemedza mweya wangu, nokuda kwavakadzi vose veguta rangu.
52 Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga.
Avo vakanga vari vavengi vangu ini pasina chikonzero vakandivhima seshiri.
53 U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem.
Vakaedza kundiuraya mugomba uye vakapotsera matombo kwandiri;
54 Voda mi dođe preko glave, rekoh sam sebi: “Pogiboh!”
mvura zhinji yakafukidza musoro wangu, uye ndakafunga kuti ndava pedyo nokufa.
55 I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame.
Ndakadana zita renyu, imi Jehovha, ndiri mugomba rakadzika.
56 Ti oču moj glas: “Ne začepljuj uši svoje na vapaje moje.”
Makanzwa kukumbira kwangu: “Regai kudzivira nzeve dzenyu pandinochemera rubatsiro.”
57 Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: “Ne boj se!”
Makaswedera pedyo pandakakudanai, mukati, “Usatya.”
58 Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio.
Haiwa Ishe, makandireverera mhaka yangu; makadzikinura upenyu hwangu.
59 Ti, Jahve, vidje kako me tlače, dosudi mi pravdu.
Makaona imi Jehovha, zvakaipa zvandakaitirwa. Nditongerei mhaka yangu!
60 Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene.
Makaona udzamu hwokutsva kwavo, idzo rangano dzavo dzose pamusoro pangu.
61 Čuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene.
Haiwa Jehovha, makanzwa kutuka kwavo, idzo rangano dzavo dzose pamusoro pangu,
62 Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan.
dzinozevezerwa nokungurumwa navavengi vangu pamusoro pangu zuva rose.
63 Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica.
Tarirai kwavari! Vakagara kana kumira, vanondituka nenziyo dzavo.
64 Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih.
Varipidzirei zvakavafanira, imi Jehovha, zvakaitwa namaoko avo.
65 Učini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim.
Isai chidziro pamwoyo yavo, uye kutuka kwenyu ngakuve pamusoro pavo!
66 Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!
Vadzinganisei makatsamwa muvaparadze, vabve pasi pamatenga aJehovha.
