< Tužaljke 3 >

1 Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova.
ALEPH. Ego vir videns paupertatem meam in virga indignationis eius.
2 Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.
ALEPH. Me minavit, et adduxit in tenebras, et non in lucem.
3 I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.
ALEPH. Tantum in me vertit, et convertit manum suam tota die.
4 Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje.
BETH. Vetustam fecit pellem meam, et carnem meam, contrivit ossa mea.
5 Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.
BETH. Ædificavit in gyro meo, et circumdedit me felle, et labore.
6 Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti.
BETH. In tenebrosis collocavit me, quasi mortuos sempiternos.
7 Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove.
GHIMEL. Circumædificavit adversum me, ut non egrediar: aggravavit compedem meum.
8 Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.
GHIMEL. Sed et cum clamavero, et rogavero, exclusit orationem meam.
9 Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje.
GHIMEL. Conclusit vias meas lapidibus quadris, semitas meas subvertit.
10 Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi.
DALETH. Ursus insidians factus est mihi: leo in absconditis.
11 U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.
DALETH. Semitas meas subvertit, et confregit me: posuit me desolatam.
12 Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice.
DALETH. Tetendit arcum suum, et posuit me quasi signum ad sagittam.
13 U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.
HE. Misit in renibus meis filias pharetræ suæ.
14 Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja.
HE. Factus sum in derisum omni populo meo, canticum eorum tota die.
15 Gorčinom me hranio, pelinom me napajao.
HE. Replevit me amaritudinibus, inebriavit me absynthio.
16 Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo.
VAU. Et fregit ad numerum dentes meos, cibavit me cinere.
17 Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća!
VAU. Et repulsa est a pace anima mea, oblitus sum bonorum.
18 Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.
VAU. Et dixi: Periit finis meus, et spes mea a Domino.
19 Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!
ZAIN. Recordare paupertatis, et transgressionis meæ, absinthii, et fellis.
20 Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.
ZAIN. Memoria memor ero, et tabescet in me anima mea.
21 To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.
ZAIN. Hæc recolens in corde meo, ideo sperabo.
22 Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.
HETH. Misericordiæ Domini quia non sumus consumpti: quia non defecerunt miserationes eius.
23 Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!
HETH. Novi diluculo, multa est fides tua.
24 “Jahve je dio moj”, veli mi duša, “i zato se u nj pouzdajem.”
HETH. Pars mea Dominus, dixit anima mea: propterea expectabo eum.
25 Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži.
TETH. Bonus est Dominus sperantibus in eum, animæ quærenti illum.
26 Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino!
TETH. Bonum est præstolari cum silentio salutare Dei.
27 Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.
TETH. Bonum est viro, cum portaverit iugum ab adolescentia sua.
28 Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu;
IOD. Sedebit solitarius, et tacebit: quia levavit super se.
29 neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade!
IOD. Ponet in pulvere os suum, si forte sit spes.
30 Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.
IOD. Dabit percutienti se maxillam, saturabitur opprobriis.
31 Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:
CAPH. Quia non repellet in sempiternum Dominus.
32 jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.
CAPH. Quia si abiecit, et miserebitur secundum multitudinem misericordiarum suarum.
33 Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove čovjeka.
CAPH. Non enim humiliavit ex corde suo, et abiecit filios hominum,
34 Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi,
LAMED. Ut conteret sub pedibus suis omnes vinctos terræ,
35 kad se izvrće pravica čovjeku pred licem Svevišnjeg,
LAMED. Ut declinaret iudicium viri in conspectu vultus Altissimi.
36 kad se krivica nanosi čovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi?
LAMED. Ut perverteret hominem in iudicio suo, Dominus ignoravit.
37 Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?
MEM. Quis est iste, qui dixit ut fieret, Domino non iubente?
38 Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo?
MEM. Ex ore Altissimi non egredientur nec mala nec bona?
39 Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh.
MEM. Quid murmuravit homo vivens, vir pro peccatis suis?
40 Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi.
NUN. Scrutemur vias nostras, et quæramus, et revertamur ad Dominum.
41 Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.
NUN. Levemus corda nostra cum manibus ad Dominum in cælos.
42 Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao!
NUN. Nos inique egimus, et ad iracundiam provocavimus: idcirco tu inexorabilis es.
43 Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio.
SAMECH. Operuisti in furore, et percussisti nos: occidisti, nec pepercisti.
44 Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.
SAMECH. Opposuisti nubem tibi, ne transeat oratio.
45 Načinio si od nas smeće i odmet među narodima.
SAMECH. Eradicationem, et abiectionem posuisti me in medio populorum.
46 Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši.
PHE. Aperuerunt super nos os suum omnes inimici.
47 Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator!
PHE. Formido, et laqueus facta est nobis vaticinatio, et contritio.
48 Potoci suza teku iz očiju mojih zbog propasti Kćeri naroda mojega.
PHE. Divisiones aquarum deduxit oculus meus, in contritione filiæ populi mei.
49 Moje oči liju suze bez prestanka, jer prestanka nema
AIN. Oculus meus afflictus est, nec tacuit, eo quod non esset requies,
50 dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa.
AIN. Donec respiceret et videret Dominus de cælis.
51 Moje mi oko bol zadaje zbog kćeri svih mojega grada.
AIN. Oculus meus deprædatus est animam meam in cunctis filiabus urbis meæ.
52 Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga.
SADE. Venatione ceperunt me quasi avem inimici mei gratis.
53 U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem.
SADE. Lapsa est in lacum vita mea, et posuerunt lapidem super me.
54 Voda mi dođe preko glave, rekoh sam sebi: “Pogiboh!”
SADE. Inundaverunt aquæ super caput meum: dixi: Perii.
55 I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame.
COPH. Invocavi nomen tuum Domine de lacu novissimo.
56 Ti oču moj glas: “Ne začepljuj uši svoje na vapaje moje.”
COPH. Vocem meam audisti: ne avertas aurem tuam a singultu meo, et clamoribus.
57 Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: “Ne boj se!”
COPH. Appropinquasti in die, quando invocavi te: dixisti: Ne timeas.
58 Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio.
RES. Iudicasti Domine causam animæ meæ, Redemptor vitæ meæ.
59 Ti, Jahve, vidje kako me tlače, dosudi mi pravdu.
RES. Vidisti Domine iniquitatem illorum adversum me: iudica iudicium meum.
60 Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene.
RES. Vidisti omnem furorem, universas cogitationes eorum adversum me.
61 Čuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene.
SIN. Audisti opprobrium eorum Domine, omnes cogitationes eorum adversum me:
62 Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan.
SIN. Labia insurgentium mihi; et meditationes eorum adversum me tota die.
63 Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica.
SIN. Sessionem eorum, et resurrectionem eorum vide, ego sum psalmus eorum.
64 Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih.
THAU. Redes eis vicem Domine iuxta opera manuum suarum.
65 Učini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim.
THAU. Dabis eis scutum cordis laborem tuum.
66 Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!
THAU. Persequeris in furore, et conteres eos sub cælis Domine.

< Tužaljke 3 >