Tužaljke 3
1 Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova.
Kai tah a thinpom caitueng dongkah phacipphabaem aka hmu hlang ni.
2 Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.
Kai te m'hmaithawn tih hmaisuep ah n'caeh sak vaengah vangnah om pawh.
3 I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.
Kai taengah a tloeng tangloeng tih khohnin yung ah a kut a hluem.
4 Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje.
Ka vin neh ka saa a hmawn sak tih ka rhuh a paep sak.
5 Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.
Kai he rhahalung n'suem thil tih sue neh bongboepnah te m'ven thil.
6 Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti.
Ka khosak he khosuen kah aka duek bangla khohmuep ah ka om.
7 Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove.
Kai taengah khoep a biing tih ka rhohum loh n'nan he ka loeih pawh.
8 Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.
Ka khue tih ka pang vaengah pataeng ka thangthuinah te a toeng.
9 Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje.
Lungrhaih neh ka longpuei a biing tih ka hawn a paihaeh sak.
10 Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi.
Kai taengah tah vom neh sathueng pataeng a huephael kah sathueng bangla amah rhongngol coeng.
11 U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.
Ka longpuei ah m'phaelh sak tih kai n'soek dongah kai aka pong la n'khueh.
12 Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice.
A lii a phuk tih thaltang ham kutnoek la kai n'tai.
13 U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.
Anih kah liva ca loh ka kuel khuila pawlh.
14 Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja.
Ka pilnam pum kah nueihbu neh khohnin yung ah amih kah rhotoeng la ka poeh.
15 Gorčinom me hranio, pelinom me napajao.
Ankhaa te kai ng'kum sak tih pantong neh kai m'hmilhmal sak.
16 Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo.
Ka no he lungcang neh a mawth tih hmaiphu khuiah kai m'vuei.
17 Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća!
Ka hinglu he ngaimongnah lamloh a hlahpham tih a then khaw ka hnilh.
18 Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.
Te dongah kai kah hmailong neh BOEIPA lamkah ka ngaiuepnah khaw paltham coeng ka ti.
19 Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!
Kai kah phaiphabaem neh ka airhoeng khaw, ka pantong neh ka anrhat khaw poek lah.
20 Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.
A poek a poek vaengah ka khuikah ka hinglu tah tlayae la tlayae coeng.
21 To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.
He he ka ngaiuep dongah ni ka lungbuei he ka mael puei.
22 Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.
BOEIPA kah sitlohnah tah bawt pawt tih a haidamnah khaw muei pawh.
23 Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!
Mincang ah na uepomnah thai khaw ping.
24 “Jahve je dio moj”, veli mi duša, “i zato se u nj pouzdajem.”
Ka hinglu loh, “BOEIPA tah ka khoyo ni,” a ti dongah amah te ka ngaiuep van.
25 Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži.
BOEIPA tah amah aka lamtawn ham neh amah aka toem hinglu ham a then pah.
26 Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino!
BOEIPA kah loeihnah dongah tah rhingoel ngolsut ham khaw then.
27 Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.
A camoe vaengah hnamkun a phueih te ni hlang ham khaw then.
28 Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu;
Amah soah a poeh bangla amah bueng khosa saeh lamtah kuemsuem saeh.
29 neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade!
A ka te laipi khuiah vuei saeh lamtah ngaiuepnah a om khaming.
30 Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.
Amah aka ngawn ham a kam duen pah saeh lamtah kokhahnah neh kum saeh.
31 Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:
Ka Boeipa loh kumhal duela a hlahpham ngawn moenih.
32 jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.
Pae sak bal mai cakhaw a sitlohnah dongkah sitlohnah a khawk vanbangla a haidam bitni.
33 Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove čovjeka.
Hlang ca te a lungbuei a phaep pah tih a pae sak bal moenih.
34 Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi,
Khohmuen kah thongtla boeih te a kho hmuiah a phop ham,
35 kad se izvrće pravica čovjeku pred licem Svevišnjeg,
Khohni kah mikhmuh ah hlang kah tiktamnah hnawt ham,
36 kad se krivica nanosi čovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi?
A tuituknah neh hlang a khun sak ham khaw ka Boeipa loh a hmuh ngaih moenih.
37 Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?
Ka Boeipa loh a uen pawt te om ni tila unim aka thui thai.
38 Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo?
A thae neh a then khaw Khohni ka lamloh thoeng pawt nim.
39 Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh.
A tholhnah sokah a tholhnah yuvat ah balae tih tongpa hlang hing loh a kohuet mai eh.
40 Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi.
Mamih kah longpuei he phuelhthaih tih n'khe phoeiah BOEIPA taengla mael uh sih.
41 Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.
Mamih kah thinko neh kut he vaan kah Pathen taengah phuel uh sih.
42 Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao!
Kaimih kah boekoek neh nang kan koek uh te khodawk nan ngai uh moenih.
43 Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio.
Thintoek neh na cun uh vaengah kaimih nan hloem tih lungma ti kolla nan ngawn.
44 Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.
Thangthuinah neh paan ham khaw namah te cingmai neh na cun uh.
45 Načinio si od nas smeće i odmet među narodima.
Kaimih he pilnam lakli ah yun-aek neh kawnhnawt la nan khueh.
46 Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši.
Ka thunkha boeih loh kaimih taengah a ka a ang uh.
47 Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator!
Birhihnah neh rhom khaw kaimih taengah omdamnah neh pocinah la thoeng.
48 Potoci suza teku iz očiju mojih zbog propasti Kćeri naroda mojega.
Ka pilnam nu kah a pocinah dongah ka mik he sokca tui la long.
49 Moje oči liju suze bez prestanka, jer prestanka nema
Ka mik loh a hawk vetih a bawtnah om pawt hil kak mahpawh.
50 dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa.
A dan neh BOEIPA loh vaan lamkah a hmuh duela.
51 Moje mi oko bol zadaje zbog kćeri svih mojega grada.
Ka khopuei tanu boeih kongah ka mik loh ka hinglu he a poelyoe.
52 Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga.
Lunglilungla maila kai he ka thunkha rhoek loh vaa bangla m'mae khaw m'mae uh mai.
53 U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem.
Ka hingnah te tangrhom ah a det uh kai taengah lungto a omtoem thil.
54 Voda mi dođe preko glave, rekoh sam sebi: “Pogiboh!”
Ka lu he tui loh a et vaengah tah n'tuiphih muema ka ti.
55 I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame.
BOEIPA na ming te tangrhom laedil lamloh kang khue.
56 Ti oču moj glas: “Ne začepljuj uši svoje na vapaje moje.”
Ka hilhoemnah ham ka pang te hna na buem pawt dongah ka ol na yaak coeng.
57 Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: “Ne boj se!”
Namah kang khue khohnin ah na mop tih, “Rhih boeh,” na ti.
58 Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio.
Ka hinglu kah tuituknah khaw ka Boeipa loh na rhoe tih ka hingnah na tlan.
59 Ti, Jahve, vidje kako me tlače, dosudi mi pravdu.
BOEIPA aw ka lolhmaihnah na hmuh cakhaw ka laitloeknah dongah n'tang sak lah.
60 Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene.
Kai soah amih kah tawnlohnah boeih neh amih kah kopoek boeih te na hmuh.
61 Čuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene.
BOEIPA aw kai soah amih kah kokhahnah neh amih kah kopoek boeih te na yaak coeng.
62 Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan.
Khohnin yung ah a phungding ol neh kamah taengah kai m'pai thiluh.
63 Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica.
A hoepnah neh a painah ah, amih kah hnaelnah ni ka paelki.
64 Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih.
BOEIPA aw, amih kut dongkah khoboe neh a tiing la amih te thuung lah.
65 Učini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim.
Amih te lungbuei kotalh la khueh lamtah na tapvoepnah te amih soah thoeng sak.
66 Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!
BOEIPA aw thintoek te na hloem dongah ni amih te vaan hmui lamloh na mitmoeng sak.
