Suci 21
1 Izraelovi se ljudi bijahu ovako zakleli u Mispi: “Nitko od nas neće dati svoju kćer za ženu Benjaminovu sinu.”
U A hoohiki mua na kanaka o ka Iseraela ma Mizepa, i ae la, Aole e haawi kekahi o lakou i kana kaikamahine i wahine na ka Beniamina.
2 I ode narod u Betel i ostade ondje pred Bogom do večeri, naričući i jecajući.
Hele mai la na kanaka i ka hale o ke Akua, noho iho la malaila a ahiahi imua i ke alo o ke Akua, hookiekie ae la i ko lakou leo, a uwe nui iho la.
3 Govorili su: “Zašto se, o Jahve, Bože Izraelov, ova nesreća morala dogoditi da Izraelu danas nestane jednog plemena?”
I iho la, E Iehova, e ke Akua o Iseraela e, no ke aha la i hiki mai ai keia iloko o ka Iseraela, i nalowale kekahi ohana maloko o ka Iseraela i keia la?
4 Sutradan uraniše ljudi i sagradiše ondje žrtvenik; prinesoše paljenice i žrtve zahvalnice.
Ia la iho, ala mai na kanaka i kakahiaka nui, a hana iho la i lele a kaumaha aku la i na mohai kuni, a me na mohai hoomalu.
5 Tad zapitaše Izraelci: “Ima li koga među svim plemenima Izraelovim da nije došao na zbor Jahvi?” Jer su se svečano zakleli da će pogubiti onoga tko ne dođe u Mispu k Jahvi.
Ninau ae la na mamo a Iseraela, Owai ka mea iwaena o na ohana a pau o ka Iseraela, i hele pu ole mai me ka ahakanaka ia Iehova? No ka mea, hoohiki nui loa lakou no ke kanaka i pii ole mai ia Iehova i Mizepa, i ae la, E oiaio no e pepehiia oia.
6 Izraelcima se sada sažalilo na brata Benjamina te rekoše: “Danas je otkinuto jedno pleme od Izraela.
Minamina iho la na mamo a Iseraela i ka Beniamina, i ko lakou kaikaina, i ae la, I keia la, ua moku aku la kekahi ohana mai ka Iseraela aku.
7 Kako ćemo dati žene onima koji su preostali kad se zaklesmo Jahvom da im nećemo dati svojih kćeri za žene?”
Pehea la kakou e hana'i, i loaa na wahine i ka poe i koe o lakou? No ka mea, ua hoohiki kakou ia Iehova, e haawi ole kakou i ka kakou mau kaikamahine, i wahine na lakou.
8 Zato zapitaše: “Ima li koga među Izraelovim plemenima da nije došao k Jahvi u Mispu?” I pronađe se da nije došao u tabor, na zbor, nitko od žitelja Jabeša u Gileadu.
Ninau aku la lakou, Owai kekahi ohana o ka Iseraela, i pii ole mai i Mizepa ia Iehova? Aia hoi, aohe mea i hele mai o na kanaka o Iabesa Gileada i ka ahakanaka i kahi hoomoana'i.
9 Jer kada se narod prebrojio, ondje ne bijaše nikoga od žitelja Jabeša u Gileadu.
A heluia na kanaka, aia hoi, aole malaila kekahi o ka poe i noho ma Iabesa Gileada.
10 Zato zajednica posla onamo dvanaest tisuća hrabrih ljudi i zapovjedi im: “Idite i posijecite oštrim mačem stanovnike Jabeša u Gileadu, zajedno sa ženama i djecom.
Hoouna aku la ka ahakanaka i umikumamalua tausani kanaka, o ka poe koa loa, a kauoha aku la ia lakou, i aku la, E hele, e luku i kanaka o Iabesa Gileada, me ka maka o ka pahikaua, i na wahine a me na keiki.
11 Evo što ćete učiniti: izručit ćete prokletstvu sve muškarce i sve žene što su dijelile postelju sa čovjekom, ali ćete sačuvati život djevicama.” Tako i učiniše.
Eia ka mea a oukou e hana'i. E luku loa oukou i na kane a pau a me na wahine a pau i ike i ka moe ana i ke kane.
12 I našli su među stanovnicima Jabeša u Gileadu četiri stotine mladih djevojaka koje nisu dijelile postelje s čovjekom i doveli su ih u tabor u Šilu, koji je u Kanaanu.
A loaa ia lakou maloko o ka poe i noho ma Iabesa Gileada, eha haneri kaikamahine puupaa i ike ole i ka moe kane ana. A lawe mai lakou ia poe i kahi hoomoana ai ma Silo, ma ka aina o Kanaana.
13 Sva zajednica posla tada poslanike Benjaminovcima koji bijahu na Rimonskoj stijeni: objaviše im mir.
Hoouna aku la ka ahakanaka a pau, olelo aku la i na mamo a Beniamina, ma ka pohaku o Rimona, a hai aku la i ka malu ia lakou.
14 Tako se oporavi Benjamin. Dadoše im one među ženama iz Jabeša u Gileadu koje su ostavili na životu, ali ih ne bijaše dovoljno za sve.
Hoi mai la ka Beniamina ia manawa, a haawi mai la kela poe ia lakou nei i wahine na lakou i ka poe a lakou i hoola'i ma Iabesa Gileada; aole hoi i lawa ia lakou.
15 Narodu se sažalio Benjamin što je Jahve načinio prazninu među Izraelovim plemenima.
Minamina iho la na kanaka i ka Beniamina, no ka mea, ua hookahuliia e Iehova kekahi ohana o ka Iseraela.
16 “Kako ćemo naći žene onima što su ostali”, rekoše starješine zbora, “kad su Benjaminu istrijebljene žene?”
Alaila, olelo iho la na lunakahiko i ka ahakanaka, Heaha ka makou e hana'i, i loaa'i na wahine i ka poe o lakou i koe? No ka mea, ua lukuia na wahine o ka Beniamina.
17 Rekoše još: “Kako sačuvati ostatak Benjaminu da se ne zatre jedno pleme iz Izraela?
I iho la lakou, I ainahooili no ka poe i pakele o Beniamina, i anai ole ia kekahi ohana, mailoko aku o ka Iseraela.
18 A ne možemo im dati svoje kćeri za žene.” Jer se bijahu zakleli rekavši: “Proklet bio onaj koji dade ženu Benjaminu!”
Aka, aole hiki ia kakou ke haawi i ka kakou mau kaikamahine iho, i wahine na lakou; no ka mea, ua hoohiki na mamo a Iseraela me ka olelo iho, E ahewaia ka mea nana e haawi aku i wahine na ka Beniamina.
19 “Ali”, rekoše, “svake se godine slavi u Šilu Jahvina svetkovina.” Grad se nalazi na sjeveru od Betela, istočno od ceste koja vodi iz Betela u Šekem i južno od Lebone.
Olelo iho la lakou, Aia hoi, he ahaaina ko Iehova i kela makahiki, i keia makahiki, ma Silo, ma ka aoao akau o Betelehema, a ma ka aoao hikina o ke kuamoo e hiki aku ai, mai Betela i Sekema, a ma ka aoao hema hoi o Lebona.
20 I zato svjetovaše Benjaminovce: “Idite u zasjedu po vinogradima.
Alaila, kauoha aku la lakou i na mamo a Beniamina, i aku la, O hele a moe malu ma na pawaina;
21 Pazite, pa kada djevojke iz Šila iziđu da plešu u kolu, vi iskočite iz vinograda, otmite svaki sebi ženu između šilskih kćeri pa otiđite u Benjaminovu zemlju.
E nana oukou, aia hele mai na kaikamahine o Silo e hula ma na hula, alaila e hele mai oukou, mailoko mai o na pawaina, a e hopu kela kanaka keia kanaka i wahine nana, no ka kaikamahine o Silo, a e hoi i ka aina o Beniamina.
22 A kad njihovi očevi ili njihova braća dođu da se prituže na vas, mi ćemo im reći: 'Oprostite im što je svaki uzeo po ženu kao u ratu; vi im ih niste dali, pa je tako krivnja na vama.'”
A hiki i ka manawa, e hele mai ai io kakou nei, ko lakou mau makuakane, a o ko lakou mau kaikunane paha, e hoopii mai, alaila, e olelo makou ia lakou, E lokomaikai mai oukou ia makou, ma o lakou la; no ka mea, aole makou i malama i wahine na kela kanaka keia kanaka, ma ke kaua ana, aole hoi oukou i haawi na lakou i keia wa, i mea e hewa ai oukou.
23 Benjaminovci učiniše tako i od djevojaka koje oteše uzeše onoliki broj žena koliko bijaše njih. Onda odoše svaki na svoju baštinu, sagradiše opet gradove i naseliše se u njima.
A hana iho la na mamo a Beniamina pela, a lawe i na wahine a lakou i hopu ai ma ke kula, e like me ko lakou helu ana. A hele lakou, a hoi aku i ko lakou aina, a hoomakaukau hou i na kulanakauhale, a noho iho la malaila.
24 Izraelci se tada raziđoše, svaki u svoje pleme i u svoj rod, i svaki se odande vrati na svoju baštinu.
Ia manawa, hele aku la na mamo a Iseraela, mailaila aku, o kela kanaka keia kanaka i kona aina iho, a i kona hoahanau, a malaila aku lakou i hele ai, o kela kanaka, keia kanaka, i kona ainahooili iho.
25 U to vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu i svatko je živio kako mu se činilo da je pravo.
Ia manawa, aohe alii ma ka Iseraela; hana iho la kela kanaka keia kanaka i ka mea i pono ma kona mau maka.
