< Jona 2 >
1 Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega.
Jonah ni tangapui vonthung ao navah Cathut koe a ratoum e teh,
2 On reče: “Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usliša; iz utrobe Podzemlja zazvah, i ti si mi čuo glas. (Sheol )
Kai teh runae ka kâhmo dawkvah, Cathut ka kaw teh na thai pouh. Duenae vonthung hoi kaw e lawk na thai pouh. (Sheol )
3 Ti me baci moru u dubine, i voda me opteče. Sve poplave tvoje i valovi oboriše se na me.
Bawipa ni kai teh kadung poung e tuipui lungui na tâkhawng dawkvah, tui ni na kalup teh tuicapa pueng ni muen na ramuk.
4 Pomislih: odbačen sam ispred očiju tvojih. Al' ipak oči upirem svetom Hramu tvojem.
Hottelah, na hmalah hoi na pâlei eiteh, kathounge bawkim teh pou ka khet han telah ka dei.
5 Vode me do grla okružiše, bezdan me opkoli. Trave mi glavu omotaše,
Tui ni due sak hanelah na kalup teh, tui lungui vah na paung teh, tuipho ni ka lû dawk a yawngyen.
6 siđoh do korijena planina. Nada mnom se zatvoriše zauvijek zasuni zemljini. Al' ti iz jame izvadi život moj, o Jahve, Bože moj.
Mon khok koe ka pha teh, tho pou kâkhan e thung ka phat ei nakunghai, BAWIPA Cathut ni rawknae hmuen koehoi na rasa han.
7 Samo što ne izdahnuh kad se spomenuh Jahve, i molitva se moja k tebi vinula, prema svetom Hramu tvojemu.
Lungpout laihoi ka o nah Cathut hah ka pouk teh, kaie ratoumnae teh bawkim kathoung dawk Bawipa koe a pha.
8 Oni koji štuju isprazna ništavila milost svoju ostavljaju.
Cungkeihoehe meikaphawk ka bawk naw niteh, a coe awh hane lungmanae hah a tâkhawng awh.
9 A ja ću ti s pjesmom zahvalnicom žrtvu prinijeti. Što se zavjetovah, ispunit ću. Spasenje je od Gospoda.”
Kai teh a lungmanae hah lunghawilawkdeinae hoi bawknae ka sak han. Lawk ka kam e patetlah ka sak han. Rungngangnae teh BAWIPA e doeh.
10 Tada Jahve zapovjedi ribi i ona izbljuva Jonu na obalu.
Hatnavah Cathut ni tangapui hah kâ a poe teh, tangapui ni Jonah hah a kawngteng lah a palo.