< Ivan 20 >

1 Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut.
Torbanitsi shintso aawots, sanbata gudots, maar goyo b́ maat'fetse, Megdeli datstsu Mariyam Iyesus doowomants biami, manok b bodtsok'on doowo bin ipets shútso doowman fengeshatse k'aztuut b́ befere bek'b́k'ri.
2 Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: “Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.”
Mansh bi Simon P'et'rosnat Iyesus b́ shunf b́ danifok wos'fere amaat, «Doonzo dowootse kishdek'wutsernee, aawok bogedtsok'o danatsone» bieti.
3 Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob.
Manorowere P'et'rosnat b́ danif ikmann kesht dowomand boami.
4 Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob.
Gitetswotswere towatni bowos'iri, ernmó b́ danif k'oshman P'et'rosiyere bogo káárt wos'fere amt shino dowok b́bodi.
5 Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe.
Dashan tuumt doowots b́s'iltsok'on duuni taho manoke b́befere b́bek'i, ernmó gitsomaand kindratse.
6 Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže
Simon P'et'roswere b́shuutso waat́ doowots b́ kindi, bíwere duuno bín t'at'ets taho manoke b́ befere b́ bek'i.
7 i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Iyesus tooko bín s'as'ets taho b́ duuni tahonton b́ woterawo bíaali k'oshoke k'odeyat b́ beyirwok'o bek'b́k'ri.
8 Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova.
Maniyere il, shin shino waabodts b́ danifman doowi gitsots kindt bek't bíamani.
9 Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
«K'irtswotsitse tuwo geyife bísha» etts aap'o S'ayin mas'afotstso t'iwintsde'afa'no botesh.
10 Potom se učenici vratiše kući.
Maniyere il b́ danif gitetsmanots aanat bogalomand boami.
11 A Marija je stajala vani kod groba i plakala.
Megdel dats ashu Mariyam eepfetsat, dowoniyere úratse ned'dek'atni b́tesh, eepfetsatnwere tuumdek'at doowots b́ s'iili.
12 Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo - jedan kod glave, drugi kod nogu.
Iyesus duuno b́ teshts beyoke nas' tah tahtdek'ts melaki gitetsuwotsi iko s'olotse iko k'oyoke bobefere bbek'i.
13 Kažu joj oni: “Ženo, što plačeš?” Odgovori im: “Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.”
Bowere Mariyamsh, «Nee máátsune! eegishe niepiri?» boeti. Biwere, «T doonzi dek'wutserne, eewk bogedtsok'onowere danatse» bíet.
14 Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.
Manowere etaat b shutsomand wongr biettsok'on Iyesus b́ need'efere bek'bk'ri, Iyesusi b́wottsok'onowere danatsane.
15 Kaže joj Isus: “Ženo, što plačeš? Koga tražiš?” Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: “Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.”
Iyesus, «Máátsune neena eegoshe niepiri, kone ngeyirwoni?» bí eti. Bíwere manoki mitwotsitse finirwo bish bíartsotse, «Doonzono! nee bín dek'ri wotiyal, eewk ngedtsok'owo oona neesha taash keewwe, taa were k'aaúdek'etuwe» bieti.
16 Kaže joj Isus: “Marijo!” Ona se okrene te će mu hebrejski: “Rabbuni!” - što znači: “Učitelju!”
Iyesuswere, «Mariyame!» bí eti. Biwere b́maants wongr etaat Ibrayist'i noon keewu keewon, «Rebuni!» bí eti. Man etonwere, «Danifono!» etee.
17 Kaže joj Isus: “Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.”
Iyesus, «Tiyats borr taan detsk'aye taahe andoor tnihok damb keyafa'e, ernmó tieshwotsok amr ‹Taahe ti nihnat it nihok, ti Ik'onat it Ik'ok damb bíyok keshetwe etfe› err boosh keewwe» bíet.
18 Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: “Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.”
Mann Megdel datstsu Mariyam b́ danifwotsok amaat «Doonzo bek're!» etaat bish eeg bíettsok'onowere boosh b keewi.
19 I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: “Mir vama!”
Manoori ik gawiymanitsi shints aaw sanbata gudots kooc' b́ danifwots ayhudi naashwotsi bo shattsotse, bo maa fengesho is'dek't́ moots kakwedek'tni botesh, maa fengesho is'etsok'on b́ befere Iyesus b́ danifwots kakwed'ek't bobeyiru moots b́ kindi, bo dagots need'dek't, «Jeeno itsh wotowe!» bíet.
20 To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina.
Man ett b́ kishonat b́ lalk'on boosh b́ kits, b́ danifuwotswere doonzo bobek'tsok'on geneúbowutsi.
21 Isus im stoga ponovno reče: “Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.”
Maniyere il Iyesus aaniy, «Jeeno itsh wotowe! taan niho b́ woshtsok'o taawere iti woshitwe» bíet.
22 To rekavši, dahne u njih i kaže im: “Primite Duha Svetoga.
Man eton bo aats úff ett, «S'ayin shayiro de'ere,
23 Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.”
ashuwots morrosh orowe it etal boosh bo morro orowa etetuwe, it ashuwots morro orowa eto it k'azal boosh orowa eteeratse» bíet.
24 Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus.
Iyesus b́ danifwotsok b́ woor tatse gitetsuwotsitse iko, Didimosi eteefo Tomas bowoke aali b́tesh.
25 Govorili su mu dakle drugi učenici: “Vidjeli smo Gospodina!” On im odvrati: “Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.”
Mansh b́ danif k'oshuwots Tomassh «Doonzone bek'rone» boet. Bímó «Mismaron koshets b́ kishuwotsi be'er tjabuwotsi msmaron koshets manotsits tgerawo, t kishonowere b́ lalk'i gaawots t gedala bako b́jamon amaneratse» bí eti.
26 I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: “Mir vama!”
Shimt aawoniyere hakon b́danfuwots aaniy mootsna botesh, Tomasuwere bontini b́tesh, maa fengesho is'etsok'on b́befere Iyesus waa bo dagotse need'dek't́, «Jeeno itsh wotowe!» bíet.
27 Zatim će Tomi: “Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.”
Maniyere il Tomassh, «N jaabo hakan doyir tkishwotsi s'iile, nkishonowere dewar t lalk'ots geere, amantso wotowe bako, amanerawo wotk'aye» bí et.
28 Odgovori mu Toma: “Gospodin moj i Bog moj!”
Tomaswere, «T doonzo! tiko Izar Izewero!» ett bísh bíaani.
29 Reče mu Isus: “Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!”
Iyesuswere Tomassh, «Neyere taan nbek'tsosha taan niamaniye, taan bo be aawon taan amanituwots údeknee» bíet.
30 Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi.
Iyesus mas'afanitse guut't gederawo k'osh ay aditso b́ danifúwots shinatse finere,
31 A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Ernmó Iyesus Krstos Ik'o naayi b́wottsok'owo it amanituwok'o, amanar b́shutson dúre dúri kasho it datsitwok'owa han b́ guut'iyi.

< Ivan 20 >