Ivan 2
1 Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka.
Keezl aawots Gelil datsatse fa'a K'aana eteef kittutse jiwo fa'e b́tesh, Iyesus induwere manokna btesh.
2 Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici.
Mank'o Iyesusnat b́danifuwotswor jiwok s'egerno.
3 Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: “Vina nemaju.”
Jiwumanatsnowere weyniwon dutsets biro b́s'utsok'on Iyesus ind Iyesussh, «Weyini bironiye boshirotse s'uure!» biet.
4 Kaže joj Isus: “Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!”
Iyesuswere «Nee máátsune! eegishe t keewots n kindiri? Ti aawo borafa'ee» bí et.
5 Nato će njegova mati poslužiteljima: “Što god vam rekne, učinite!”
Manoor b́ ind manoke fa'uwotssh, «Bí itsh b́ ettso k'alwere» bí eti.
6 A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere.
Bonemok'on ayhudiwots bo s'ayinf niwa b́ teshtsotse shirt shútsi kunduwots manoke fa'ano, kunduwtsuwere bo ik ikets wee gito wee keez kor atso detso falitkno.
7 Kaže Isus poslužiteljima: “Napunite posude vodom!” I napune ih do vrha.
Iyesus guutswotssh «Kundwotsits atso s'eentswere» bí et, boowere bo nonots b́ borfestsosh s'eentsbok'ri.
8 Tada im reče: “Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.” Oni odnesu.
Maniye hakon Iyesus guutsuwotssh, «Ereer eshe and! jiwo doonzsh tepde'er imere» bí et, boowere dek'amt bísh boimi.
9 Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaručnika
Jiwo doonz weyini biro maants wonets aatso b́ nonots b́gedtsok'on, ewuke b́waatsok'o danatse, ernmó aats kitts guutsuwots danfno, jiwo doonz, guuyo s'eegdek't hank'o bíet,
10 i kaže mu: “Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.”
«Ash na'i nemok'on ash jamo shin biri komo shin imr s'eegets asho b́ woriyakon il c'ic'o b́ t'intsfoni, nemon weyini biro sheengo andish b́ borfetso nbeezi.»
11 Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici.
Iyesus adits jam keewwotsitsi shints wotts han Gelil dats kitu K'anitse b́ fini, eshe mank'oon b́mango b kitsi, b́ danifwotswere bín boamani.
12 Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.
Maniye hakon b́ indnat b́ eshwotsnton, b́ danifuwotsnton K'frnahom maants b́o oot'i, ernmó manoke ay aawo teyatsno.
13 Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem.
Ayhudiwots fazigi baaliyo b́ bodtsotse Iyesus Iyerusalem maantsan bíami,
14 U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede.
Ik' mootse minzwotsi, mererwotsnat kurkund kemirwotsnat gizo wonirwotsi bedek't bokeewefero bokeemfero boon b́ daatsi.
15 I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta,
Manoor joki k'ac'eyo dooz dekt ash jamwotsi, bo mereruwotsnat bo minzwotsnton Ik' móótse b́ kish, bogizo wonirwots giz mano b́ bad'iyi, bomarono b́ gup'shi.
16 a prodavačima golubova reče: “Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.”
Kurkund kemiru ashuwotssho «Jaman okaan de'e ameree! t nih móó jaaki móó wosh k'ayere!» bíet.
17 Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.
Manoor b́ danifwots, «N maa jangosh okooro tawok'o taan mitsre» ett guut'etso gaw bodek'i.
18 Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: “Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?”
Maniye hakon Ayhudi naash naashuwots Iyesusi, «Nee hank'o k'alosh alo n detstsok'osh n kitsit adits keewo eebi noosh n kitsiti?» boet.
19 Odgovori im Isus: “Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.”
Iyesuswere, «Ik' man gah k'rore taa keez aawotse aaniy aak'ritwe» bí et.
20 Rekoše mu nato Židovi: “Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?”
Bowere, «Ik' maan agosh habe shrt nato ishre, Eshe nee keez aawotse aanik'riti?» boeti.
21 No on je govorio o hramu svoga tijela.
Iyesusmó «Ik' maa» ett b́ keewtso bí atsi janga b́ tesh.
22 Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
Manatse tuutson Iyesus k'irotse b́ tuutsok'on b́ danifwots man keewt b́teshtsok'o gawbodek', mann S'ayin mas'aafotse guut'etsonat Iyesus b́ keewts keewo bo amani.
23 Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio.
Ieyesus Fazig baliwor Iyerusalemitse b́bewor b́ finits adits keewwotsi bobek'tsotse ay ashuwots bin boamani.
24 No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao
Iyesusmó ash jamwotsi b́ dantsotse boon amaneratse,
25 i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.
Bí ash nibotse fa'a jamo b́ dantsosh ash jango konwor bísh b́ keewitwok'o geeraka.
