Ivan 11
1 Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte.
Nyi ako aminv Lajaras vnamgo, nw Betani lo doonvgo lvvma toku. Betani vnamsi bangguv hoka Meri okv ninyigv bormv Marta dooto.
2 Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan.
So gv Meri angv si Jisunyi nampunv tvli lvpa lo piaknv okv um ninyigv dumpo dwmw lokv tipwnv angv; lvvmanv angv Lajaras ninyigv boru bv rito.
3 Sestre stoga poručiše Isusu: “Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.”
Anyibormv nyingv Jisunyi gaamgo milwk toku, “Ahtu, no gv ayanam ajin hv lvvma pvkv.”
4 Čuvši to, Isus reče: “Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.”
Vdwlo Jisu um tvvpa tokudw, nw minto, “So gv lvvma angv gv anyung ngv Lajarasnyi sinam gubv rimare; so rinam si Pwknvyarnvnyi kaimonam lvgabv, okv so si vbvrinam hv Pwknvyarnv gv Kuunyilo ngvka hartvnam paare.”
5 A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.
Jisu Marta nyila ninyigv anyinyi okv Lajarasnyi paktoku.
6 Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.
Vbvrijvka vdwlo hv Lajaras lvvmapvkv vnam yunying nga tvvtolaka ninyigv dooku hoka hv alu lonyi godv doodv toku.
7 Istom nakon toga reče učenicima: “Pođimo opet u Judeju!”
Vbvrikunamv nw ninyigv lvbwlaksu vdwa minto, “Klai ngonu Judia bv vngkur lakuju.”
8 Kažu mu učenici: “Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?”
“Tamsarnv,” lvbwlaksu vdwv mirwkto, “Vjak mego ayungjvma nga nyi vdwv nam hoka vlwng ngv ordubv mvngnyato; no vngkur dukubv vla mvngdui?”
9 Odgovori Isus: “Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta.
Jisu minto, “Aluv gunta vring gola anyigo doodu, dooma dunvre? Vkvlvgabv yvvdw alu pua lo vngkar dunv hv pokmap madunv, hv nyiamooku gv lounglo kaapa kunam lvgabv.
10 Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu.”
Vbvritola hv ayu rinyi vngkar bolo hv pokmapdo, ogulvgavbolo hv loung dooma.”
11 To reče, a onda im dometnu: “Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.”
Jisu sum minto, okv vbvrikunamv mindvto, “Ngonu ajin Lajaras yupvku, vbvritola ngo vngla okv ninyi muu riku.”
12 Rekoše mu nato učenici: “Gospodine, ako spava, ozdravit će.”
Lwbwlaksu vdwv mirwkto, “Ahtu, nw yupdung dvnvlo hv alvriku.”
13 No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.
Jisu gv minam v manv Lajaras sipvku vla, vbvritola bunu hv yupching bv yuppv nvgo vla mvngto.
14 Tada im Isus reče posve otvoreno: “Lazar je umro.
Vkvlvgabv Jisu bunua jvjvbv mintam jitoku, “Lajaras siroku,
15 Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!”
vbvritola nonugv lvgabv ngo mvngpudo ngo ninyia lvkobv dooma toku, vkvlvga nonu ho mvngjwng dukubv. Klvi hv gvlo vnglaju.”
16 Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: “Hajdemo i mi da umremo s njime!”
Tomas (Bvngpiam vla minam) ninyigv ajin vdwa minto, “Klvi ngonu mvnwngngv Tamsarbonyi lvkobv vngming gvlaju, ngonuka ninyia lvkobv sikulo simi gvnam lvgabv!”
17 Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu.
Vdwlo Jisu vngchi tokudw, Lajarasnyi nyibung riku namv alu loopi dukubv hv paatoku.
18 Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.
Betani ngv Jerusalem lokv lvtw aom gubv rito,
19 A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova.
okv Judia gv nyi achialvgo Meri okv Marta bunyigv boru sikunam lvgalo mvngdwk mabvkv vla mimbv okv kaalwkbv aanyatoku.
20 Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući.
Jisu aariku vla vdwlo Marta tvvpa tokudw, nw kaarwk sidubv vnglintoku, vbvritola Meri naam lo dootoku.
21 Marta reče Isusu: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.
Marta Jisunyi mintoku, “Ahtu, no so doonv guilo ngoogv boruv sima dvnvpv!
22 Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.”
Vbvritola ngo chindu vjakka no ninyia ogugo koodudw Pwknvyarnv nam jire.”
23 Kaza joj Isus: “Uskrsnut će brat tvoj!”
Jisu ninyia mintam toku, “No gv boruv turkur reku.”
24 A Marta mu odgovori: “Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.”
Marta mirwksito, “Ngo chindu, hv ataranya alulo turkur reku.”
25 Reče joj Isus: “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.
Jisu ninyia minto, “Turkurkunam vla singnam v ngo. Yvvdw nga mvngjwng dunv hv turre, hv sikujeka;
okv yvvdw singdunv okv ngam mvngjwng dunv hv vdwloka simare. No sum mvngjwng dunvre?” (aiōn g165)
27 Odgovori mu: “Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!”
Hv mirwkto, “Vkv, Ahtu! ngo mvngjwng dunv no Kristo, Pwknvyarnv gv Kuunyilo, yvvdw nyiamooku so aajikunv ngv.”
28 Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: “Učitelj je ovdje i zove te.”
Marta sum minro kochingbv nw vngkur toku, okv ninyigv anyi Merinyi minsila minjito. “Tamsarbo si doodu,” hv anyia minjitoku, “okv nam tvvkadu.”
29 A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu.
Vdwlo Meri sum tvvpa tokudw, hv gudung toku okv ninyia kaarwk sudubv baapubv vnglintoku.
30 Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela.
Jisu vjaklodvbv nampumlo aachi madvto, vbvritola Marta gv ninyia kaarwk suku mookulo doobwngto.
31 Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati.
Nyi vdwv naam lo Merinyi lvkobv doonv vdwv ninyia mvngdwk mabvkv vnyato, ninyia vngming gvnyato, vdwlo bunu ninyia baapubv gudungdanv agumbv vnglin nama kaato kudw, bunu ninyia nyibung lo kapdubv vngji nvgo vla mvngnyato.
32 A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: “Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro.”
Jisu ogolo doopvdw hoka Meri vngchi toku, okv hv baapubv ninyia kaapa danam gula, hv Jisu gv lvpa lo gipv toku. “Ahtu,” hv minto, “No so doonv guilo, ngoogv boruv sima dvnvpv!”
33 Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen
Jisu ninyia kapdubv kaatoku, okv ninyia lvkobv rinv vdwvka oguaingbv kapdudw umka kaatoku; vbvrinam hv ninyigv haapok ka mvsit la, okv achialvbv mvngdwk motoku.
34 upita: “Kamo ste ga položili?” Odgovoriše mu: “Gospodine, dođi i pogledaj!”
Hv bunua tvvkato, “Nonu ninyia ogolo nyibung riipvnv?” Bunu mirwkto, “Ahtu, Aala okv kaatoka.”
35 I zaplaka Isus.
Jisu kapto.
36 Nato su Židovi govorili: “Gle, kako ga je ljubio!”
Nyi vdwv minto, “Kaatoka, ninyia achialvbv pakdu!”
37 A neki između njih rekoše: “Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?”
Vbvritola bunu megonv minto, “Hv nyikching nvnga kaapa dukubv mvtoku, nw mvmma pvnvre? Nw Lajarasnyi sima dubv mvnyu mapv nvdw?”
38 Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen.
Lvkodv mvngdwk hilok laikula dooku mabvku, Jisu nyibung lo vngtoku hv lvngpwk bv rito agi aagia nga vlwng ajap nvgo jootum kunam go.
39 Isus zapovjedi: “Odvalite kamen!” Kaže mu pokojnikova sestra Marta: “Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.”
Jisu minto, “Vlwng nga dvato!” Marta, sinv nyi angv gv anyiv, mirwkto, “Ahtu, hoka naya amokrikv. Ninyia nyibung riikunamv alu loopi roku!”
40 Kaže joj Isus: “Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?”
Jisu ninyia minto, “Ngo nam mimapvnvre, no mvngjwng bolo Pwknvyarnv gv jwkrw nga kaapare vla?”
41 Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: “Oče, hvala ti što si me uslišao.
Bunu vlwng nga dva toku. Jisu aobv kaadungto okv minto, “Abu, ngo nam umbonyikv, no nga tvvyadu.
42 Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.”
Ngo chindu no lokia ngam tvvyadu, vbvritola ngo sung mindu so nyi vdw so gv lvgabv, ogulvgavbolo so nyi vdw si no ngam vngmupvnv vla mvngjwng dukubv.”
43 Rekavši to povika iza glasa: “Lazare, izlazi!”
Hv vbv minro kochingbv, hv gamtv rungbv gokto, “Lajaras, lintokuka!”
44 I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: “Odriješite ga i pustite neka ide!”
Hv nyibung lokv lintoku, ninyigv lvpa laak ha vji puching dvdubv, okv nyukmu haka puching dvdubv. Jisu bunua minto, “Ninyia paksok la, okv vngmu tokuka.”
45 Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
Nyi achialvgo Merinyi kaalwkla aanv vdwv Jisu ogugo ripvkudw kaanya toku okv bunu ninyia mvngjwng nyatoku.
46 A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini.
Vbvritola megonv bunu Parisis vdwgvlo vngkur toku okv Jisu ogugo ripvkudw minpa toku.
47 Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: “Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja.
Vkvlvgabv Parisis vdwv, okv nyibu butvnv vdwv Kvba vdwa lvkobv kaarwksuto okv minto, “Ngonu oguridukubv? Kaatokuka so nyi gv lamrwpanam kaatamnam ma!
48 Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!”
Ngonu so nyi sum svbv ribwng mobolo, nyichar mvnwngngv ninyia mvngjwng riku, okv Roman nyi kainv vdwv tvvchar kayarre okv ngonugv Pwknvyarnvnaam ha mvyakmvchak riku okv ngonugv haalung ngakka!”
49 A jedan od njih - Kajfa, veliki svećenik one godine - reče im: “Vi ništa ne znate.
Bunugv lokv akonv, aminv Kayapas, yvvdw ho anying hoka Nyibu Butvyachok nvbv rinv angv, minto, “Nonu ogu pvcha pvnvri!
50 I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!”
Nonu mvngdi malare, haalung gv yaktv svnga, nonugv lvgabv alvyanvngv, nyi akin gonv nyi vdwgv lvgabv siria monam si?”
51 To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod;
Minjvjvbolo hv sung atuv mvngsula mimato; vmabvya hv ho anying gv Nyibu Butvyachok nvbv rinam lvgabv, hv nyikrw kaala Jisu Jius nyi vdwgv lvgabv siria tvdu vla,
52 ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno.
okv bunua mvngchikma, vbvritola Pwknvyarnvnyi mooku mvnwnglo doosik kunv vdwa akin gubvku naadumsidu kubvka.
53 Toga dana dakle odluče da ga ubiju.
Ho alu lokv Jius nyi kainv vdwv Jisunyi mvkidubv rungtoku.
54 Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.
Vkvlvgabv Jisu Judia mookulo nyi kaagialo vngkar matoku, vbvritola vngyu toku okv chukrimooku nvchi mooku gulo vngtoku, Epraim vnam banggu gulo hoka ninyigv lvbwlaksu vdwa lvkobv doolwk toku.
55 Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste.
Vngbokunam Pumja dvdw ngv nvchi toku, nyi achialv go mooku lokv pumja rima dwbv ridar kakdar koodubv vla Jerusalem lo aanya toku.
56 Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: “Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?”
Bunu Jisunyi kaakarnyato, okv bunu Pwknvyarnvnaam lo vngkum nyatoku, bunu akonv ako nvnga tvvka minsuto, “No ogubv mvngdu? Hv pumja so aarung mare, ma aaridw?”
57 A glavari svećenički i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.
Nyibu butvnv vdwv okv Parisis vdwv orto jipvpv yvvdw Jisu ogolo doopvdw um chinv ngv, hv minpa laka, vkvlvgavbolo bunu ninyia naatung nyudukubv.
