Ivan 11
1 Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte.
Hagi mago nera Lasarusi'e nehaza ne'mo'a kri eri'ne. Agra Betanitire, Maria'ene nenunkna Matake nemani'a kumate nere.
2 Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan.
Maria'a mananentake masavenu Ramofo agare frenteteno, anu azokateti ana agama eri ho'mu hu'nea a'mofo nesaro kria eri'ne.
3 Sestre stoga poručiše Isusu: “Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.”
Ana nanunkna'moke Jisasintega kea atrenteke, anage hu'na'e, Ramoka antahio, Kagrama avesima nentamo'a kri eri'ne.
4 Čuvši to, Isus reče: “Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.”
Higeno Jisasi'a ana ke nentahino, anage hu'ne, Ana krimo'a fri kantera avreno ovugahie, na'ankure Anumzamofo ra agi ami'nigeno, ana zantetira Anumzamofo Mofavremo ra agi erigahie.
5 A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.
Jisasi'a Matane nenunknane, Lasarusine avesizamante'ne.
6 Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.
Hianagi Lasarusi kri eri'ne nanekema hazageno nentahino'a, tare zage'gna anama mani'nea kumate mani'ne.
7 Istom nakon toga reče učenicima: “Pođimo opet u Judeju!”
Ana huteno amage'nentaza disaipol nagaku huno, Judia kaziga ete vanune huno zamasmi'ne.
8 Kažu mu učenici: “Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?”
Hige'za amage nentaza disaipol naga'mo'za anage hu'za asmi'naze, Rempi hurami ne'moke (Rabbi), Jiu kva vahe'mo'za mensintfama have knonu kahenaku nehzarega, Kagra ete vu'za nehano?
9 Odgovori Isus: “Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta.
Jisasi'a kenona zamire anage hu'ne, 12fu'a kna (aua) mago zagefina omane'nefi? Mago vahe'mo'ma zage ferupima vanuno'a agra traka osugahie, na'ankure ama mopafi masa agra nege.
10 Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu.”
Hu'neanagi mago'mo hanimpima vanuno'a ome traka hugahie, na'ankure masa agripina omne'ne.
11 To reče, a onda im dometnu: “Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.”
Anagema huteno, mago'ene Jisasi'a anage hu'ne, Ronetimo Lasarusi'a avu mase'ne, hianagi menina Nagra ome azeri otigahue.
12 Rekoše mu nato učenici: “Gospodine, ako spava, ozdravit će.”
Hige'za amage'nentaza disaipol naga'mo'za anage hu'naze, Ramoka, agra avu'ma mase'nesuno'a, knare hugahie.
13 No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.
Hagi Jisasi'ma hu'neana, Lasarusi'a ko fri'nea zanku hu'neanagi, zamagrama antahi'zana amne avu mase'nea zanku nehie hu'za antahi'naze.
14 Tada im Isus reče posve otvoreno: “Lazar je umro.
Jisasi'a anante huama huno zamasmi'ne, Lasarusi'a ko fri'ne,
15 Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!”
Tamagri tamaza hanigu Nagra muse nehu'na, ana kumatera omani'noe, e'ina hanigeta tamagra tamentinti hugahaze. Hianagi erinketa agritega vamneno.
16 Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: “Hajdemo i mi da umremo s njime!”
E'ina hianagi Tomasi (Didimasi'e hu'neana kugavezare) nehaza ne'mo, magoka Jisasi amage nentaza disaipol nagaku huno, tagranena erinketa vuta Agrane ufri'maneno hu'ne.
17 Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu.
Hagi Jisasi'a ana kumate uhanatino, ome antahiana Lasarusina ko havegampi asentageno, 4'a zagegna evu'ne.
18 Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.
Betani kumara Jerusalemi tava'onte 3 kilo mitanaza me'ne.
19 A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova.
Rama'a Jiu vahe'mo'za e'za Matane Maria kiznia, neznasaro fri'negeza e'za zname rentinti hu'naze.
20 Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući.
Jisasi ne-e hia kema Matama nentahino, kantega ome kenaku vu'ne. Hianagi Maria'a nompi mani'ne.
21 Marta reče Isusu: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.
Mata'a, Jisasina ome keno anage huno asmi'ne, Ramoka, Kagrama amafima mani'nantesina, nensaro Lasarusi'a ofrisine.
22 Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.”
Hianagi meninena nagra antahi'noe, na'anku'ma Anumzamofo antahige'sankeno'a, Anumzamo'a anazana kamigahie.
23 Kaza joj Isus: “Uskrsnut će brat tvoj!”
Jisasi'a kenona huno asmi'ne, Negsaro Lasarusi'a ete otino asimu erigahie.
24 A Marta mu odgovori: “Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.”
Mata'a amanage huno Jisasina asmi'ne, Nagra antahi'noe, henkama otisaza zupa vagare knarera, agra otino asimu erigahie.
25 Reče joj Isus: “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.
Jisasi'a amanage huno Matana asmi'ne, Fripinti otino asimu erino mani'zamofo agafa'a Nagra mani'noe, iza'o Nagrite'ma amentinti hanimo'a, frigahianagi asimu erino manigahie.
Maka vahe'mo'za mani'neza Nagrite zamentinti hanazana, ofri'tfa hugahaze. Amama nehua kegura kagra kamentintia nehampi? (aiōn g165)
27 Odgovori mu: “Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!”
Higeno Mata'a anage huno asmi'ne, Izo Ramoka, nagra namentinti hue, Kagra Kraisige, Anumzamofo mofavre'moka Kagra ama mopafi erami'nane.
28 Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: “Učitelj je ovdje i zove te.”
Mata'a anage huteno, vuno nenunkna Mariana sumi huno agesafi asami'ne, Hurami ne'mo'a ne-eno kagriku ke nehie huno asamigeno,
29 A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu.
ana kema nentahino'a, ame' huno otino Jisasinte vu'ne.
30 Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela.
Jisasi'a ana kumapina uofreno, kantega Matama omege'nere mani'negeno, Maria'a emege'ne.
31 Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati.
Anante Jiu vahe'mo'za Maria'ene nompi ame rentinti hu'za mani'nareti, kageno'ma agra ame' huno otino megi'a vige'za, zamagra amage nevu'za, keri'are zavi ome ate'naku nevie hu'za antahi'naze.
32 A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: “Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro.”
E'ina higeno, Maria'a Jisasi'ma mani'nere eno eme negeno, agiafi emaseno, anage huno asmi'ne, Ramoka, kagrama amafima mani'nantesina, nensaro Lasarusi'a ofrisine.
33 Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen
Jisasima kegeno zavi'ma netegeno'a, ana a'ene e'naza Jiu vahe'mo'zanema zavi atageno, Jisasi'a nezmageno agu'afina tusi'za huno rimpamo'a kna nehigeno,
34 upita: “Kamo ste ga položili?” Odgovoriše mu: “Gospodine, dođi i pogledaj!”
Jisasi'a zamantahigeno, Inantega ana nera asente'naze? Zamagra kenona hu'za Agrira asmi'naze, Ramoka enka emego.
35 I zaplaka Isus.
Hazageno Jisasi'a zavi' ate'ne.
36 Nato su Židovi govorili: “Gle, kako ga je ljubio!”
Zamasuma ragiku'ma e'naza Jiu vahe'mo'za anage hu'naze, Keho agrira tusi'za huno avesinte'ne!
37 A neki između njih rekoše: “Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?”
Hianagi mago'amo'za anage hu'naze, Ama ne'mo avu suhu ne' eri hari hunte'neankino, Agra Lasarusina mago'a zana huntegeno ofrino manisimpi?
38 Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen.
Anante Jisasi mago'ene, rimpamo'a kna nehigeno ana ne'mofo kerire uhanati'ne. Havega me'nege'za ufrekantera have eri'za runkani re'naze.
39 Isus zapovjedi: “Odvalite kamen!” Kaže mu pokojnikova sestra Marta: “Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.”
Jisasi'a huno, Ana have rezahe hutreho, higeno fri'nea ne'mofo nesaro Mata'a anage huno asami'ne, Ramoka, menina kno hi'mana vugahie. Na'ankure 4'a zagegna ko mani'ne.
40 Kaže joj Isus: “Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?”
Higeno Jisasi'a anage huno ana ara asmi'ne, Ko kasami'noe, kagrama kamentinti hanunka Anumzamofo hihamu hankave'a (glori) kegahane hu'na kasmi'nofi?
41 Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: “Oče, hvala ti što si me uslišao.
Hige'za anankema nentahi'za ana have rezahe hutre'naze. Anante Jisasi'a kesga hunagamuteno, anage hu'ne, Nenfaga, Nagra muse hugantoe, Kagra ke'nia antahi nami'nane.
42 Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.”
Nagra antahi'noe, hakare zupa keni'a nentahine, hianagi kema nehuana ama oti'za mani'naza vaheku hu'na Nagra nehue. Kagra hunantanke'na e'noe hu'za zamagra zamentinti hanagu nehue.
43 Rekavši to povika iza glasa: “Lazare, izlazi!”
Jisasi'a anagema huteno'a, kezatino Lasarusiga, atiraminka eno!
44 I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: “Odriješite ga i pustite neka ide!”
Higeno fri'nea ne'mo atiramino e'ne, agiane, azanena, tavrave nofi'nu ana'neki'za, avugosa tavravenu anovazinageno Jisasi'a zamasmino, Tavarave'a vakneta eri atrenkeno vino.
45 Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
E'ina hige'za, rama'a Jiu vahe'ma Maria'ene e'namo'za, Jisasi'ma hiaza nege'za, Agrite zamentinti hu'naze.
46 A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini.
Hianagi mago'amo'za vu'za Farisi mono vahete uhanati'za, Jisasi'ma hu'nea zamofo naneke ome zamasmi'naze.
47 Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: “Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja.
E'ina hige'za vugota pristi vahe'ene Farisi Vahe'mo'za vugota mono kanisol vahe kehutru (Sanhedrin) hu'za anage hu'naze, Ama ne'mo'a rama'a kaguvaza nehie. Na'a menina hugahune?
48 Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!”
Atresnunkeno anazanke huno Agra vaniana, maka vahe'mo'za Agrite zamentinti hanageno, Romu vahe'mo'za e'za ra mono nontine, mopatinena tarega hanaregahaze.
49 A jedan od njih - Kajfa, veliki svećenik one godine - reče im: “Vi ništa ne znate.
Anante mago'zmimo, Kaiafasi'a ra mono kva (hai pristi) ana kafufina mani'nea ne'mo, anage huno zamasmi'ne, tamagra mago'za antahintahitamifina nontahize.
50 I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!”
Na'a hanigeno maka kumatine, mopatia eri havizana hugahie? Atrenkeno magoke'mo miko vahekura frisnie.
51 To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod;
Kaiafasi'a agra antahi'zampinti ama kea osu'ne, hianagi ana kafufina ran mono kva (hai pristi) mani'neno, kasnampa ke huno Jisasima frino maka Jiu vahe zamaza hania zanku hu'ne,
52 ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno.
Nehuno Jiu kuma vaheke Agra zamaza osugahie, e'inama hanuno'a hazagre'za vu'za e'za hu'naza vahera zamazeri mago hanige'za Anumzamofo mofavre manigahaze.
53 Toga dana dakle odluče da ga ubiju.
E'i ana knareti erigafa hu'za, Jisasima ahe frisaza ke retro hu'naze.
54 Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.
E'inama hazazanku Jisasi'a mago'ene Jiu vahe zamurera kana onte'ne. Hianagi atreno vuno mago ka'ma kokampi me'nea rankuma kaziga Efraimie nehazarega amage' nentaza naga'ane umani'naze.
55 Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste.
Menina Anumzamo Jiu vahe kinafinti zamare'nea knare (Pasova) ne'za ne kna atupa nehige'za, rama'amo'za kuma'zmi atre'za Jerusalemi mareri'za, ne'za nesagu zamagrazmi zamazeri agru huza retro hu'naze.
56 Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: “Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?”
Ana nehu'za ra mono nomofo (tempol) kumapi oti'za mani'neza Jisasinku nehakre'za, zamagra zamagra anage hu'naze. Na'ane hutma tamage'sa nentahize? Agra ama (Pasova) nezantera egahifi, omegahie?
57 A glavari svećenički i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.
Anante vugota hu'naza pristi vahe'ene, Farisi vahe'mo'za, anage hu'za rama'a vahepi hu'naze, iza'o Jisasima kesimo'a, eme tasamisigeta tagra azerisune hu'naze.
