Ivan 11
1 Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte.
Bethani kho kaawm e Meri hoi Martha e a thangroi Lazarus tie teh a pataw.
2 Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan.
Ka pataw e Lazarus e a tawncanu Meri teh Jisuh khok dawk hmuitui a hluk pouh teh a sam hoi ka hui e Meri doeh.
3 Sestre stoga poručiše Isusu: “Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.”
A hmaunawngha roi ni, Jisuh koevah tami a ceisak teh, Bawipa na lungpataw e Lazarus teh a pataw atipouh.
4 Čuvši to, Isus reče: “Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.”
Jisuh ni a thai navah, hote patawnae teh due patawnae nahoeh. Cathut a lentoe a kamnue nahane doeh. Hote patawnae dawk Cathut Capa e a lentoe a kamnue han, atipouh.
5 A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.
Jisuh ni Martha nuca hoi Lazarus hai a lungpataw.
6 Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.
Lazarus a pataw e a thai ei teh roup cet laipalah hote hmuen koe hnin hni touh ao takhai.
7 Istom nakon toga reče učenicima: “Pođimo opet u Judeju!”
Hahoi a hnukkâbangnaw hanlah, Judah lah bout cet awh sei atipouh.
8 Kažu mu učenici: “Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?”
A hnukkâbangnaw ni Bawipa, atuvah Judahnaw ni talung hoi dêi hanelah, nang na tawng awh nahlangva vah, hote hmuen koe bout na cei han rah maw telah a pacei awh.
9 Odgovori Isus: “Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta.
Jisuh ni, khodai dawk suimilam hlaikahni touh ao nahoehmaw. Apihai kho a ang nah ka cet e ni talaivan angnae thung a cei dawkvah tâlaw mahoeh.
10 Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu.”
Hatei, khohmo cet awm pawiteh angnae ao hoe dawkvah a tâlaw thai, atipouh.
11 To reče, a onda im dometnu: “Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.”
Hahoi Jisuh ni maimae hui Lazarus teh a i, hatei, pâhlaw hanlah ka cei han, atipouh.
12 Rekoše mu nato učenici: “Gospodine, ako spava, ozdravit će.”
A hnukkâbangnaw ni, Bawipa ka ip e ngoun teh bout a dam han doeh, atipouh.
13 No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.
Jisuh ni Lazarus a due e hah a dei ngainae ei, a hnukkâbangnaw ni teh a mahmawk ka ip e doeh telah pouknae a ton awh.
14 Tada im Isus reče posve otvoreno: “Lazar je umro.
Hatdawkvah, Jisuh ni, Lazarus a due toe, telah a dei pouh.
15 Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!”
Hatei, na yuem awh nahanelah hote hmuen koe kai ka o hoeh e hah ka lunghawi. Bangtelah nakunghai ahni koe cet awh sei atipouh.
16 Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: “Hajdemo i mi da umremo s njime!”
Samphei tie Thomas ni, a hnukkâbang huinaw hanlah, Bawipa hoi cungtalah due hanlah maimouh hai kâbang awh sei atipouh.
17 Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu.
Jisuh haw a pha nah Lazarus pakawp hoi hnin pali touh a pha toe tie a panue awh.
18 Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.
Bethani kho teh Jerusalem kho hoi meng hni touh ahla.
19 A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova.
Martha hoi Meri e a thangroi a due dawkvah Judah taminaw ni tahungkhai hanlah a tho sin awh.
20 Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući.
Jisuh a tho e Martha ni a thai navah, Bawipa dawn hanelah a cei, hatei, Meri teh im vah ao.
21 Marta reče Isusu: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.
Martha ni, Bawipa nang na awm pawiteh, ka thangroi dout mahoeh.
22 Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.”
Hatei, atu kadout nakunghai, Bawipa nang ni Cathut koe ratoum e patetlah Cathut ni na poe han tie ka panue, atipouh.
23 Kaza joj Isus: “Uskrsnut će brat tvoj!”
Jisuh nihai, na thangroi bout a thaw han, atipouh.
24 A Marta mu odgovori: “Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.”
Martha ni a hnukteng boutthawnae tueng toteh, ahni hai bout a thaw han tie ka panue atipouh.
25 Reče joj Isus: “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.
Jisuh ni, kai teh boutthawnae hoi hringnae doeh. Kai ka yuem pueng ni kadout nakunghai bout a hring han.
Ka hring ni teh Kai na kayuemnaw pueng nâtuek hai dout mahoeh. Kaie ka lawk na yuem maw telah a pacei navah, Martha ni oe ka yuem atipouh. (aiōn g165)
27 Odgovori mu: “Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!”
Martha ni, oe Bawipa nang teh het talaivan ka kumcathuk hane Cathut Capa Khrih doeh tie ka yuem toe atipouh.
28 Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: “Učitelj je ovdje i zove te.”
Hahoi, Martha ni Meri koe a cei teh, Bawipa a tho, nang na kaw, telah duem a dei pouh.
29 A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu.
Meri ni hote lawk a thai navah, karanglah a thaw teh Bawipa koe a cei.
30 Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela.
Jisuh teh kho thung kâen laipalah Martha ni a dawnnae koe doeh ao rah.
31 Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati.
Im dawk Meri hoi cungtalah ao navah, Meri lung ka pahawi e Judahnaw ni Meri karanglah a thaw teh a tâco e hah a hmu awh navah, khuika hanlah phuen koe vai a cei telah a pouk awh dawkvah, Meri hnuk a kâbang awh.
32 A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: “Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro.”
Meri ni Jisuh aonae koe a pha teh Bawipa a hmu navah, a khok koe a tabo teh, Bawipa, nang na awm pawiteh kaie ka thangroi dout mahoeh ei atipouh.
33 Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen
Meri hoi a hnukkâbang e Judahnaw khuika e Jisuh ni a hmu navah, Jisuh a lungmathoe teh,
34 upita: “Kamo ste ga položili?” Odgovoriše mu: “Gospodine, dođi i pogledaj!”
Ahnimouh koe, na maw na pakawp awh, telah a pacei. Ahnimouh ni, Bawipa tho nateh khenhaw! atipouh.
35 I zaplaka Isus.
Jisuh a ka.
36 Nato su Židovi govorili: “Gle, kako ga je ljubio!”
Judahnaw ni, khenhaw! Lazarus banghloimaw a lungpataw, ati awh.
37 A neki između njih rekoše: “Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?”
Tami bangpatet niteh, a mit ka dawn patenghai ka hmawt sak thai e ni, Lazarus a due hoeh nahanlah sak thai mahoeh ma aw, ati awh.
38 Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen.
Jisuh teh lungreithai hoi tangkom koe a cei. Hote tangkom teh talung hoi a teng awh.
39 Isus zapovjedi: “Odvalite kamen!” Kaže mu pokojnikova sestra Marta: “Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.”
Jisuh ni talung paawng awh haw, atipouh. Martha ni, Bawipa pakawpnae hnin pali touh a pha toe, atuvah a hmui a tho han toe atipouh.
40 Kaže joj Isus: “Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?”
Jisuh ni hai na yuem pawiteh Cathut bawilennae na hmu han ka ti toung nahoehmaw.
41 Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: “Oče, hvala ti što si me uslišao.
Hatdawkvah taminaw ni tangkom tengnae talung hah a takhoe awh. Hatnavah Jisuh ni kahlun lah a moung teh, Oe a Pa ka hei e hah na thai pouh toung dawkvah ka lunghawi.
42 Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.”
Bawipa nang ni kaie ratoum lawk pou na thai pouh tie ka panue. Hatei, hete ka heinae teh na kaven e taminaw hanelah a tho teh, kai hah na patoun e doeh tie a yuem awh nahanelah doeh, telah atipouh.
43 Rekavši to povika iza glasa: “Lazare, izlazi!”
Hottelah a dei hnukkhu Lazarus tâcawt, telah puenghoi hram laihoi a kaw.
44 I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: “Odriješite ga i pustite neka ide!”
Hatnavah, kadout tangcoung e teh a kut, a khok, a minhmai pueng hni hoi muen kâkayo laihoi a thaw teh a tâco. Jisuh ni ratham pouh awh, cetsak awh atipouh.
45 Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
Hatdawkvah Meri koe ka tho e naw ni, Jisuh ni a sak e naw hah a hmu awh toteh, Bawipa hah a yuem awh.
46 A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini.
Hatei, tami tangawn ni Farasinaw koe a cei awh teh Jisuh ni a sak e hno a dei pouh awh.
47 Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: “Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja.
Hatnavah vaihma bawinaw hoi Farasinaw teh sanhedrin lawkceng bawinaw hoi a kamkhueng awh teh, Bangtelane ti awh han, ahni ni kângairunae moi a sak toe.
48 Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!”
Telah sut khen pawiteh tami pueng ni a yuem awh han toe. Rom taminaw ni tho awh vaiteh maimae hmuen, hoi miphun a pathup awh han toe ati awh.
49 A jedan od njih - Kajfa, veliki svećenik one godine - reče im: “Vi ništa ne znate.
Hat nah e kum nah vaihma kacue ka tawk e Kaiaphas ni, nangmouh ni bang na panuek awh hoeh.
50 I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!”
Maimouh miphun abuemlah rawk awh hlak teh tami buet touh ni tami pueng e yueng lah a due e ahawihnawn tie na pouh awh hoeh bo vaw atipouh.
51 To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod;
Hottelah a dei e heh amae kâtawnnae lahoi a dei e laipalah hote kum dawk vaihma kacue lah ao e patetlah Jisuh ni Judah miphunnaw hanlah a due han ati tangcoung e doeh.
52 ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno.
Ahnimouh han dueng laipalah alouke kampek e lah kaawm e Cathut e canu capanaw a pâkhueng hanlah a due han tie ao toe.
53 Toga dana dakle odluče da ga ubiju.
Hat hnin hoi teh Bawipa thei hanelah a kâcai awh toe.
54 Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.
Hatdawkvah, Jisuh ni Judahnaw aonae koe cet toung laipalah, haw hoi a tâco teh thingyei yawn hoi kahnai e, Ephraim kho lah a hnukkâbangnaw hoi a cei awh teh hawvah ao awh.
55 Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste.
Judahnaw e ceitakhai pawi a hnai dawkvah, taminaw mahoima thoungsak hanelah ceitakhai pawi hoehnahlan alouklouk lahoi Jerusalem lah a tho awh.
56 Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: “Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?”
Hotnaw ni, Jisuh a hmu awh hoeh dawkvah, bawkim teng vah, bangtelamaw na pouk awh, pawi koe ahni tho mahoeh maw ati awh teh a kâpacei awh.
57 A glavari svećenički i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.
Hatnavah Farasinaw hoi vaihma bawinaw ni, Jisuh onae na panuek pawiteh man hanlah na dei awh han telah kâ a poe.
