Ivan 10
1 “Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik.
Jisu minto, “Ngo nonua jvjv nga minjidunv: Yvvnyi ngv svlarnaam lo agi lokv aamadunv, vbvritola kvvbi lamtv lokv gvkarnv hv dvchonv okv dvritnaaritnv.
2 A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca.
Yvvnyi ngv agi lokv aadunv hv svlar vdwa kaayanvngv.
3 Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi.
Agi kaayanvngv agi a ninyigv lvgabv mvkok jire; svlar vdwv ninyigv vlv nga tvvpare hv ninyigv svlar a amina minla gokrikunyi, okv hv bunua agumbv linggv reku.
4 A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas.
Vdwlo hv bunua agum lo linggv rilo, hv bunua vngchola vnggvdu, okv svlar vdwv ninyia vngming gvdu, ogulvgavbolo bunu ninyigv vlv nga tvvchin do.
5 Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.”
Bunu kvvbia vngming gvmare; vmabvya bunu kiyu yare vkvnv nyi nga ogulvgavbolo bunu ninyigv vlv nga tvvchinma.”
6 Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.
Jisu bunua so minchisinam sum minjito, vbvritola bunuv ogugonyi mindunvdw um tvchin mato.
7 Stoga im Isus ponovno reče: “Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama.
Vkvlvgabv Jisu lvkodv mindvto, “Ngo jvjv nga nonua minji dunvla: Ngo svlar gv agi ngv.
8 Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše.
Kvvbi mvnwngngv yvvdw ngam aachoyadunv hv dvchonv okv dvritnaaritnv, vbvritola svlar hv bunua tvvma duku.
9 Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti.
Ngo agi v yvvdw ngo gvlokv arwng aadunv hv ringnam ha paare; hv arwnglo aare okv agumbv vngre okv nvmwng mapareku.
10 Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.”
Dvchonv arwng aadu ogulvgavbolo dvcho dubv, mvkidubv, okv mvyakmvchak dubv. Ngo aapvnv nonua svngsu alvbv singmu rimu dubv.
11 “Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce.
“Ngo alvnv svlar kaayanv, yvvdw svlar lvgabv sidubv mvngnv ngv,
12 Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni:
Svlar sokw manv okv kaaya riakw manv jonam nyi ngv vdwlo svcha nga aadu bv kaaparinyi, hv svlar a kayupila okv kiudunv; vkvlvgabv svcha ngv gamdu okv bunua charjung charngola charra dukunv.
13 najamnik je i nije mu do ovaca.
Jonam nyi ngv kiudunv ogulvgavbolo hv jonam nyi vmwng okv svlar a alvbv kaaria madunv.
14 Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje,
Ngo alvnv svlar kaayanv. Abu ngam chindu okv ngo Abunyi chindu, vkv aingbv ngo ngoogv svlar ha chindu okv bunu ngam chindu. Okv ngo bunugv lvgabv sidubv mvngdunv.
15 kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce.
16 Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir.
Ngoogv svlar kvgonv so svlarnaam soka doomanv vka doodunv. Ngo bunuaka so naalwk rungre, bunu ngoogv vlv nga tvvre, okv bunu svlar vdwa akin gubvrila kaayanv akingv kaanam gubv rireku.”
17 Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem.
“Abu ngam pakdunv ogulvgavbolo ngo ngoogv singnam a mvngnga sidubv mvngdunv, vkvlvga um ngo paakor nyula dukubv vla.
18 Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.”
Yvvka ngoogv singnam ha ngoogv lokv dvrit mare. Ngo um ngo atubongv anyubv mvngnga supvnv, ngo um jilaka nyure okv ngo um naakurka nyula reku. So sumnv ngoogv Abu nga ritokv vla gamki la minam v.”
19 Među Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih riječi.
Lvkodv nyi vdwv apumlo so gaam vdw so gv lvgabv asak sutoku.
20 Mnogi su od njih govorili: “Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate?”
Bunugv lokv nyi achialvgo minyato, “Hv uyuvram gvdu! Hv surupv! nonu ninyia ogulvgabv tvvya dunv?”
21 Drugi su govorili: “Nisu to riječi opsjednuta. Zar zloduh može slijepima oči otvoriti?”
Vbvritola kvvbi vdwv minyato, “Nyi uyuvram gvnv ngv svbv minyu madunv! oguaingbv uyuvram v nyikchingnv nyi vdwa nyiktarla kaapa dukubv mvla nyudubv?”
22 Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima.
So si svkar poolu bv ritoku, okv Pwknvyarnvnaam a kumkok jokok lwkdw pumja nga Jerusalem lo ritoku.
23 Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu.
Jisu Pwknvyarnvnaam gv Solomon Pvrvlo vngkarto,
24 Okružili ga Židovi i govorili mu: “Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!”
vdwlo nyi vdwv ninyia goyum tokudw okv tvvkato, “No ngonua vdwnvgo ayungbv angaaja mobwng modubv? Jvjv nga ngonua minjilabv: no Kristo rungre?”
25 Isus im odgovori: “Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga - ona svjedoče za mene.
Jisu mirwkto, “Ngo nonua mintam jipvkunv, vbvritola nonu nga mvngjwng mato. Ngo, ngo Abu gv ngo lvgabv tolwkkunam ha minku lokv ngo hvkvnv ogu vdwa ridu;
26 Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca.
vbvritola nonu mvngjwng mare, vkvlvgabv nonu ngoogv svlar ma.
27 Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom.
Ngoogv svlar v ngoogv minam ha tvvya dunv; ngo bunua chindu, okv bunu ngam vngming gvdu.
29 Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve.
Ngo Abu gv ngam jinammv ogumvnwng nga kaiyanvngv, Abu gv ringchum kunam lokv yvvka bunua dvrit nyulamare.
30 Ja i Otac jedno smo.”
Abu la ngo akinnv.”
31 Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju.
Vbvrikunamv nyi vdwv ninyia ordubv vla vlwng naarap nyatoku.
32 Isus im odgovori: “Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?”
Jisu bunua minto, “Abu gv ngam ritokv vla jinam a ngo alvnv achialvgo nonugv kaakulo ritoku; so gv alvnv rinam sokv ogubv nonu nga vlwng ortv dunv?”
33 Odgovoriše mu Židovi: “Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - čovjek - sebe Bogom praviš.”
Bunu mirwksito, “Ngonu nam alvnv rinam lvkwngbv vlwng ortvma, vbvritola no gv Pwknvyarnvnyi minyingminchu kunam lvkwnglo! No nyi nyimummv mvngchik, vbvritola no atuv Pwknvyarnv gubv mvsudubv rikwngdu!”
34 Odgovori im Isus: “Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste!
Jisu mirwkto, “So si nonugv Pvbv lo lvkpvpv Pwknvyarnv minto, ‘Nonu Pwknvyarnv vdwv.’
35 Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena - a Pismo se ne može dokinuti -
Ngonu chindu Darwknv Kitaplo ogugo lvkpvdw hv jvjv bwngre; okv Pwknvyarnv ho nyi vdwa Pwknvyarnv vdwv vla minto, ninyigv doin a jikunam nyi vdwa.
36 kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reći: 'Huliš!' - zbog toga što rekoh: 'Sin sam Božji!'
Ngogvbv Abu ngam darto okv nyiamooku lo imuto. Vbvrikunamv, ngo Pwknvyarnv gv Kuunyilo ngv vnam lvkwnglo nonu ngam oguaingbv Pwknvyarnvnyi minyingminchudu vla minyu dunv?
37 Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati.
Vbvrikunamv ngam mvngjwng mabvka, ngo ngo Abu gv ngam ritokv vnam ha rima dunvlo.
38 Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.”
Vbvritola ngo bunua rijeka, nonu ngam mvngjwngma, nonu ngoogv rinam lokaka achukgo mvngjwng tvvka, Abu ngoogvlo doodu okv ngo Abu gvlo doodu vla nonu mvnwngngv chiminam lvgabv.”
39 Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.
Bunu lvkodv Jisunyi naatung dubv rikwto, vbvritola hv bunugv laak lokv doksok lintoku.
40 I ode ponovno na onu stranu Jordana - na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje.
Vbvrikunamv Jisu lvkodv vngkorla Jordan svko nga rapbola Jon gv baptisma jikulo vngtoku, okv hv hoka doolwk toku.
41 A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: “Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.”
Nyi vdwv nw gvlo achialvgo aatoku. “Jon lamrwpanam rila kaatam ma,” bunu minto, “Vbvritola ninyigv so nyi gv lvgabv minam mvnwngngv Jvjv rungpv.”
42 Mnogi ondje povjerovaše u njega.
Okv hoka nyi achialvgo ninyia mvngjwng toku.
