Ivan 10
1 “Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik.
Amen, amen dico vobis: qui non intrat per ostium in ovile ovium, sed ascendit aliunde: ille fur est, et latro.
2 A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca.
Qui autem intrat per ostium, pastor est ovium.
3 Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi.
Huic ostiarius aperit, et oves vocem eius audiunt, et proprias ovas vocat nominatim, et educit eas.
4 A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas.
Et cum proprias oves emiserit, ante eas vadit: et oves illum sequuntur, quia sciunt vocem eius.
5 Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.”
Alienum autem non sequuntur, sed fugiunt ab eo: quia non noverunt vocem alienorum.
6 Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.
Hoc proverbium dixit eis Iesus. Illi autem non cognoverunt quid loqueretur eis.
7 Stoga im Isus ponovno reče: “Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama.
Dixit ergo eis iterum Iesus: Amen, amen dico vobis, quia ego sum ostium ovium.
8 Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše.
Omnes quotquot venerunt, fures sunt, et latrones, et non audierunt eos oves.
9 Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti.
Ego sum ostium. Per me si quis introierit, salvabitur: et ingredietur, et egredietur, et pascua inveniet.
10 Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.”
Fur non venit nisi ut furetur, et mactet, et perdat. Ego veni ut vitam habeant, et abundantius habeant.
11 “Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce.
Ego sum pastor bonus. Bonus pastor animam suam dat pro ovibus suis.
12 Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni:
Mercenarius autem, et qui non est pastor, cuius non sunt oves propriae, videt lupum venientem, et dimittit oves, et fugit: et lupus rapit, et dispergit oves:
13 najamnik je i nije mu do ovaca.
mercenarius autem fugit, quia mercenarius est, et non pertinet ad eum de ovibus.
14 Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje,
Ego sum pastor bonus: et cognosco oves meas, et cognoscunt me meae.
15 kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce.
Sicut novit me Pater, et ego agnosco Patrem: et animam meam pono pro ovibus meis.
16 Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir.
Et alias oves habeo, quae non sunt ex hoc ovili: et illas oportet me adducere, et vocem meam audient, et fiet unum ovile, et unus pastor.
17 Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem.
Propterea me diligit Pater: quia ego pono animam meam, ut iterum sumam eam.
18 Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.”
Nemo tollit eam a me: sed ego pono eam a meipso, et potestatem habeo ponendi eam: et potestatem habeo iterum sumendi eam: Hoc mandatum accepi a Patre meo.
19 Među Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih riječi.
Dissensio iterum facta est inter Iudaeos propter sermones hos.
20 Mnogi su od njih govorili: “Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate?”
Dicebant autem multi ex ipsis: Daemonium habet, et insanit: quid eum auditis?
21 Drugi su govorili: “Nisu to riječi opsjednuta. Zar zloduh može slijepima oči otvoriti?”
Alii dicebant: Haec verba non sunt daemonium habentis: numquid daemonium potest caecorum oculos aperire?
22 Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima.
Facta sunt autem Encaenia in Ierosolymis: et hiems erat.
23 Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu.
Et ambulabat Iesus in templo, in porticu Salomonis.
24 Okružili ga Židovi i govorili mu: “Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!”
Circumdederunt ergo eum Iudaei, et dicebant ei: Quousque animam nostram tollis? si tu es Christus, dic nobis palam.
25 Isus im odgovori: “Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga - ona svjedoče za mene.
Respondit eis Iesus: Loquor vobis, et non creditis. opera, quae ego facio in nomine Patris mei, haec testimonium perhibent de me:
26 Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca.
sed vos non creditis, quia non estis ex ovibus meis.
27 Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom.
Oves meae vocem meam audiunt: et ego cognosco eas, et sequuntur me:
29 Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve.
Pater meus quod dedit mihi, maius omnibus est: et nemo potest rapere de manu Patris mei.
30 Ja i Otac jedno smo.”
Ego, et Pater unum sumus.
31 Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju.
Sustulerunt ergo lapides Iudaei, ut lapidarent eum.
32 Isus im odgovori: “Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?”
Respondit eis Iesus: Multa bona opera ostendi vobis ex Patre meo, propter quod eorum opus me lapidatis?
33 Odgovoriše mu Židovi: “Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - čovjek - sebe Bogom praviš.”
Responderunt ei Iudei: De bono opere non lapidamus te, sed de blasphemia: et quia tu homo cum sis, facis teipsum Deum.
34 Odgovori im Isus: “Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste!
Respondit eis Iesus: Nonne scriptum est in lege vestra: quia Ego dixi, dii estis?
35 Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena - a Pismo se ne može dokinuti -
Si illos dixit deos, ad quos sermo Dei factus est, et non potest solvi scriptura:
36 kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reći: 'Huliš!' - zbog toga što rekoh: 'Sin sam Božji!'
quem Pater sanctificavit, et misit in mundum, vos dicitis: Quia blasphemas: quia dixi, Filius Dei sum?
37 Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati.
Si non facio opera Patris mei, nolite credere mihi.
38 Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.”
Si autem facio: et si mihi non vultis credere, operibus credite, ut cognoscatis, et credatis quia Pater in me est, et ego in Patre.
39 Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.
Quaerebant ergo eum apprehendere: et exivit de manibus eorum.
40 I ode ponovno na onu stranu Jordana - na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje.
Et abiit iterum trans Iordanem in eum locum, ubi erat Ioannes baptizans primum: et mansit illic:
41 A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: “Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.”
et multi venerunt ad eum, et dicebant: Quia Ioannes quidem signum fecit nullum.
42 Mnogi ondje povjerovaše u njega.
Omnia autem quaecumque dixit Ioannes de hoc, vera erant. Et multi crediderunt in eum.
