Job 9
1 Job progovori i reče:
Ipapo Jobho akapindura akati:
2 “Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?
“Zvirokwazvo ndinoziva kuti ichokwadi. Asi munhu anofa angava akarurama pamberi paMwari seiko?
3 Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.
Kunyange dai mumwe aida kuita nharo naye, haaizogona kumupindura kamwe chete pamibvunzo chiuru.
4 Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?
Uchenjeri hwake hwakadzika, simba rake iguru kwazvo. Ndianiko akamudzivisa akabuda asina vanga?
5 On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće.
Anofambisa makomo iwo asingazivi agoapidigura mukutsamwa kwake kukuru.
6 Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.
Anozungunusa nyika ikabva panzvimbo yayo uye anoita kuti mbiru dzayo dzidengenyeke.
7 Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati.
Anotaura kuzuva iro ndokurega kuvhenekera; anodzivira chiedza chenyeredzi.
8 Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.
Iye oga anotambanudza matenga uye anofamba pamusoro pamafungu egungwa.
9 Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.
Ndiye Muiti weNyeredzi dzeAkutiro neOrioni, dzeChimunomwe namapoka enyeredzi dzenyasi.
10 Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit' ne mogu.
Anoita minana isingagoni kunzwisisiswa, nezvishamiso zvisingagoni kuverengwa.
11 Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.
Paanondipfuura, handigoni kumuona; paanoenda napo handingamuoni.
12 Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?'
Kana achibvuta, ndiani angamudzivisa? Ndiani angati kwaari, ‘Unoiteiko?’
13 Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.
Mwari haadzori kutsamwa kwake; kunyange boka ravarwi raRahabhi rakawira patsoka dzake nokutya.
14 Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?
“Zvino ndingakakavadzana naye seiko? Ndingawana seiko mashoko okuita nharo naye?
15 I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.
Kunyange ndakanga ndisina mhaka, handaigona kumupindura; ndaingokumbira hangu nyasha kuMutongi wangu.
16 A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.
Kunyange dai ndaimudana hangu uye akandipindura, handitendi kuti aizowana nguva yokundinzwa.
17 Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.
Aizondiparadza nedutu uye achizowedzera maronda angu pasina mhosva.
18 Ni časa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja!
Haaizonditenderazve kuti nditure mafemo, asi aizondizadza namatambudziko.
19 Ako je na snagu - tÓa on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud?
Kana zviri zvesimba, iye ane simba guru! Uye kana zviri zvokururamisira, ndianiko angamudana kuti amutonge?
20 Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.
Kunyange dai ndisina mhosva, muromo wangu waizongondipa mhaka; dai zvangu ndakarurama, iwo waizongondipa mhaka.
21 A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!
“Kunyange ndisina mhosva, handina hangu hanya nazvo; ndinozvidza upenyu hwangu pachangu.
22 Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.
Zvakangofanana; ndokusaka ndichiti, ‘Iye anoparadza vasina mhosva nevakaipa.’
23 I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.
Kana dambudziko rikauyisa rufu nokukurumidza, achaseka kushaya tariro kwavasina mhosva.
24 U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?
Panowira nyika mumaoko avakaipa, vatongi vayo anovapofumadza. Kana asiri iye, zvino ndianiko?
25 Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.'
“Mazuva angu anokurumidza kupfuura mumhanyi; anobhururuka oenda asina kumboona mufaro.
26 K'o čamci od rogoza hitro promiču, k'o orao na plijen kada se zaleti.
Anopfuura sezvikepe zvenhokwe, kufanana namakondo anomhanyira nyama yawo.
27 Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti,
Kana ndikati, ‘Ndichakanganwa kunyunyuta kwangu, ndichashandura chiso changu, ndigonyemwerera,’
28 od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.
ndinongotya kutambura kwangu, nokuti ndinoziva kuti imi hamuregi kundipa mhosva.
29 Ako li sam grešan, tÓa čemu onda da zalud mučim sebe.
Sezvo ndatopiwa hangu mhosva, ko, ndichagotamburirei pasina?
30 Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,
Kunyange dai ndikazvishambidza nesipo uye ndikashamba maoko angu nesoda,
31 u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!
imi muchandinyudza mugomba rematope zvokuti kunyange nenguo dzangu dzichandisema.
32 Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.
“Iye haasi munhu akafanana neni kuti ndimupindure, kuti zvimwe iye neni tisangane mudare redzimhosva.
33 Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,
Dai chete paingova nomumwe angamira pakati pedu, kuti aise ruoko rwake patiri tose,
34 da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!
mumwe zvake angabvise shamhu yaMwari kwandiri, kuti kutyisa kwake kurege kundivhundutsazve.
35 Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima!
Ipapo ndichataura ndisingamutyi, asi sezvazvakaita kwandiri iye zvino, handingakwanisi.
