Job 9
1 Job progovori i reče:
Ningĩ Ayubu agĩcookia, akiuga atĩrĩ:
2 “Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?
“Ti-itherũ nĩnjũũĩ ũhoro ũcio nĩ wa ma. No rĩrĩ, mũndũ angĩhota atĩa gũkorwo arĩ mũthingu mbere ya Mũrungu?
3 Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.
O na korwo mũndũ enda gũkararania na Ngai-rĩ, ndangĩhota kũmũcookeria kĩũria o na kĩmwe harĩ ciũria ngiri.
4 Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?
Ũũgĩ wake nĩ mũingĩ mũno, na ũhoti wake nĩ mũnene. Nũũ wanaregana nake akĩgaacĩra?
5 On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće.
Eeheragia irĩma itekũmenya, na agacingʼaũrania nĩ kũrakara.
6 Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.
Athingithagia thĩ ĩkoima handũ hayo, na akainainia itugĩ ciayo.
7 Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati.
Aathaga riũa rĩkaaga kũratha; nake agiragĩrĩria ũtheri wa njata.
8 Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.
Nĩwe watambũrũkirie igũrũ arĩ o wiki, na athiiaga agĩkinyangaga makũmbĩ ma iria.
9 Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.
Nĩwe Mũũmbi wa njata iria ciĩtagwo Nduba, na Karaũ, na Kĩrĩmĩra, o na ikundi cia njata cia mwena wa gũthini.
10 Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit' ne mogu.
Nĩekaga magegania matangĩmenyeka, na akaringa ciama itangĩtarĩka.
11 Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.
Rĩrĩa aahĩtũkĩra harĩa ndĩ, ndingĩmuona; o na rĩrĩa aathiĩra harĩa ndĩ ndimenyaga.
12 Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?'
Angĩgutha kĩndũ-rĩ, nũũ ũngĩhota kũmũgiria? Nũũ ũngĩmũũria atĩrĩ, ‘Nĩ atĩa ũreka?’
13 Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.
Ngai ndahingagĩrĩria marakara make; o na arĩa maateithagĩrĩria Rahabu nĩmamũinamagĩrĩra.
14 Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?
“Niĩ-rĩ, ndaakĩhota atĩa kũmũkararia? Ingĩruta kũ ciugo cia kũmũcookeria?
15 I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.
O na korwo ndihĩtĩtie-rĩ, ndingĩhota kũmũcookeria ũndũ; ũrĩa ingĩĩka no gũthaitha ingĩthaitha Mũnjiirithia anjiguĩre tha.
16 A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.
O na ingĩamwĩtire nake anjĩtĩke-rĩ, ndingĩĩtĩkia nĩangĩathikĩrĩirie.
17 Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.
We angĩamemendire na kĩhuhũkanio, na aingĩhie ironda ciakwa hatarĩ gĩtũmi.
18 Ni časa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja!
Ndarekaga njookererwo nĩ mĩhũmũ, no nĩahatagĩrĩria na mathĩĩna.
19 Ako je na snagu - tÓa on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud?
Korwo no ũhoro wa hinya-rĩ, we arĩ hinya mũno! Na korwo no ũhoro wa ciira wa kĩhooto-rĩ, nũũ ũngĩmwĩta?
20 Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.
O na korwo ndiahĩtĩtie-rĩ, kanua gakwa no kandue mũhĩtia; korwo ndiarĩ na ũcuuke-rĩ, nĩkangĩanduire mũhĩtia.
21 A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!
“O na gũtuĩka ndirĩ na ũcuuke-rĩ, ndikwĩrĩrĩra; muoyo wakwa nĩndĩwagĩire kĩene.
22 Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.
Ũhoro no ũrĩa ũmwe; nĩkĩo ndĩroiga atĩrĩ, ‘Aniinaga arĩa matarĩ ũcuuke o na akaniina arĩa aaganu.’
23 I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.
Hĩndĩ ĩrĩa ihũũra rĩarehe gĩkuũ kĩa narua, nĩathekagĩrĩra kũũrwo nĩ hinya kwa arĩa matarĩ na mahĩtia.
24 U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?
Hĩndĩ ĩrĩa bũrũri wagĩa moko-inĩ ma andũ aaganu, nĩahingaga aciirithania maitho. Akorwo ti we-rĩ, nũũ wĩkaga ũguo?
25 Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.'
“Matukũ makwa marahanyũka gũkĩra mũkinyia-ũhoro; mombũkaga matarĩ na gĩkeno o na kĩnini.
26 K'o čamci od rogoza hitro promiču, k'o orao na plijen kada se zaleti.
Mahĩtũkaga na ihenya mũno ta tũtarũ twa irura, kana ta nderi igũcuuhũkĩra kĩndũ gĩa kũrĩa.
27 Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti,
Ingiuga atĩrĩ, ‘Nĩngũriganĩrwo nĩ mateta makwa, nĩngũtiga gũtukia gĩthiithi, ngene,’
28 od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.
no ngeetigĩra mĩnyamaro yakwa yothe, nĩgũkorwo nĩnjũũĩ ndũkandua atĩ ndiĩhĩtie.
29 Ako li sam grešan, tÓa čemu onda da zalud mučim sebe.
Kuona atĩ nĩndĩkĩtie gũtuuo mũhĩtia-rĩ, nĩ kĩĩ gĩgũtũma ndĩĩnogie tũhũ?
30 Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,
O na ingĩĩthamba na thabuni, na ndĩĩthambe moko na igata-rĩ,
31 u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!
no ũndikirie irima rĩa gĩcoro nĩgeetha o na nguo ciakwa iithũũre.
32 Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.
“We ti mũndũ ta niĩ atĩ nĩguo ndĩmũcookerie, nĩguo tũngʼethanĩre igooti-inĩ.
33 Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,
Naarĩ korwo nĩ harĩ mũndũ ũngĩtũiguithania, atũigĩrĩre guoko gwake ithuĩ eerĩ,
34 da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!
mũndũ wa kũnjehereria rũthanju rwa Ngai, nĩgeetha ndigacooke kũmakio nĩ itebeebania rĩake.
35 Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima!
Hĩndĩ ĩyo nĩingĩacooka kwaragia itekũmwĩtigĩra, no ũrĩa ndariĩ rĩu-rĩ, ndingĩhota.
