< Job 9 >
Job ni bout a pathung teh,
2 “Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?
Hetheh doeh tie hah atangcalah ka panue, hateiteh, Cathut e hmalah bangtelamaw tami teh a lan thai han.
3 Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.
Ama oun han ka ngai e awm pawiteh, avai 1,000 touh dawkvah vai touh boehai pathung thai mahoeh.
4 Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?
Cathut teh, lungkaang poung e, athakaawme thayung lah ao. Ama taranlahoi lung ka patak sak e, a lam ka cawn e apimaw kaawm boi.
5 On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće.
Monnaw hah a puen teh, a lungkhueknae hoi a pathung torei teh, panuek awh hoeh.
6 Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.
Talai a onae hmuen koehoi a kâhuet teh, a khomnaw hah koung a kâhuet sak.
7 Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati.
Kanî hah kâ a poe teh, tâcawt hoeh. Âsi angnae hah muen a ramuk.
8 Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.
Ama dueng lahoi kalvan hah a ramuk teh, tuipui tuicapa van a cei.
9 Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.
Ama ni Latum, Kangduetaphai, Baritca, hoi akalae âsinaw hah a sak.
10 Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit' ne mogu.
Be panue thai hoeh e hnokalen e hai, touk thai hoeh e kângairu hnonaw hah a sak.
11 Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.
Ka teng vah a cei ei ama teh, ka hmawt hoeh. Na ceihlawi e hai ka panuek hoeh.
12 Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?'
Ama ni lat pawiteh, apinimaw a haw pouh thai han. Apinimaw bangmaw na sak, atipouh thai han.
13 Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.
A lungkhueknae dawk hoi, Cathut ni kamlang takhai mahoeh toe. A khok rahim vah tami kâoup e kabawmnaw teh a tabut awh.
14 Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?
Kai ni ama teh bangtelamaw, ka pathung thai han. Ama oun nahanelah, bangpatet e lawk maw kârawi han
15 I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.
Bangtelah kalan nakunghai, ama teh ka pathung thai mahoeh. Kai lawkcengkung koe pahrennae doeh ka hei hnawn han.
16 A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.
Ka kaw pawiteh, ama ni na pato han. Ama ni ka lawk na thai pouh hane ka yuem hoeh.
17 Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.
Bangkongtetpawiteh, kahlî kathout ni na hmang teh, a khuekhaw awm laipalah ka hmânaw hah a kampai sak.
18 Ni časa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja!
Ka kâha thai laipalah, reithai hoi na kawi sak.
19 Ako je na snagu - tÓa on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud?
A thasainae dawkvah ama teh, athakaawme lah ao. A lannae, kong dawk tetpawiteh, lawkcengnae dawk apinimaw ka hnin hah a khoe thai han.
20 Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.
Ka kuep nakunghai, ka pahni ni yon na pen han, tanouk hanelah kaawm hoeh nakunghai, ka lanhoehnae hah a kamnue sak han.
21 A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!
Toun hoeh nahanlah ka o. Hateiteh, ka kâpanuek hoeh, ka hringnae heh ka hnueai toe.
22 Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.
Be kâvan doeh. Hat dawk nahoehmaw, tamikathoutnaw hoi toun han kaawm hoeh e hoi, be raphoe han telah ka dei vaw.
23 I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.
Hemnae ni vai touh hoi thet boipawiteh, kayonhoehe khangnae teh, a panuikhai han.
24 U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?
Talai heh tamikathout e kut dawk poe lah ao teh, a lawkcengkungnaw e minhmai a ramuk. Ahni hoehpawiteh, api han na maw.
25 Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.'
Ka hninnaw hateh, ka yawng e hlak hai hoe a rang, a kamleng awh teh, hawinae hmawt awh hoeh.
26 K'o čamci od rogoza hitro promiču, k'o orao na plijen kada se zaleti.
Karang poung e lawng patetlah a khup teh, Mataw ni moithang a ka cawp e patetlah a rang.
27 Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti,
Ka phuenangnae ka pahnim vaiteh, ka lungmathoenae minhmai he ka ta vaiteh, minhmai kapancala ka o han ka ti navah,
28 od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.
Ka khangnae naw pueng heh, makkhak ka taki teh, tamikayon hoeh e lah na pouk hoeh langvaih tie hah ka panue.
29 Ako li sam grešan, tÓa čemu onda da zalud mučim sebe.
Yon pen e lah kaawm pawiteh, bangdawkmaw ahrawnghrang e meng ka tawk han.
30 Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,
Tadamtui hoi ka kamhluk nakunghai, ka kut heh sapet hoi ka kamsin nakunghai,
31 u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!
tangdong dawk na tâkhawng teh, ka khohna ni patenghai na panuet han doeh.
32 Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.
Bangkongtetpawiteh, lawkcengnae koe rei cet vaiteh, ama teh ka pathung thai nahanelah, ama teh tami lah tho hoeh.
33 Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,
Maimouh roi e van kut ka toung hanelah, maimae rahak laicei awm hoeh.
34 da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!
Kai koe e sonron lat naseh taki a thonae ni na taket sak hanh seh.
35 Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima!
Hatdawkvah ama taket laipalah lawk hah ka dei han. Hateiteh, kai koevah hottelah bout awm kalawn hoeh.