Job 9
1 Job progovori i reče:
Job loh koep a doo tih,
2 “Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?
A tueng te ka ming tangloeng dae hlanghing he Pathen taengah metlam a tang thai eh?
3 Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.
Amah te oelh ham ngaih cakhaw, anih te thawngkhat ah pakhat long pataeng a doo thai moenih.
4 Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?
A thinko cueih tih a thadueng khaw len rhapsat. A thuung dongah anih taengah unim aka mangkhak?
5 On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće.
Tlang khaw haimo coeng tih a thintoek ah amih a maelh te khaw ming uh pawh.
6 Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.
Diklai he a hmuen lamloh tlai tih a tung khaw tuen coeng.
7 Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati.
Khomik te a uen tih thoeng pawh, aisi khaw catui tloep a hnah.
8 Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.
Vaan ke amah bueng loh a cueh tih tuitunli kah hmuensang dongah a cawt.
9 Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.
Ning buhol neh airhitbom khaw, tuithim tlungkawt khaw a saii neh.
10 Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit' ne mogu.
Khenah tloel duela hno len a saii tih tae lek pawt hil ah khobaerhambae coeng.
11 Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.
Kai taeng long a pah mai akhaw ka hmu pawt tih a tinghil akhaw anih te ka yakming moenih.
12 Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?'
Paco cakhaw ulong anih a mael sak? Ulong long anih te, “Balae na saii,” a ti nah?
13 Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.
Pathen tah a thintoek mael pawt tih Rahab aka bom rhoek khaw a hmui, a hmui ah ngam uh.
14 Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?
Te dongah anih aisat te kai loh ka doo thai vetih a taengah ka ol ka coelh thai aya?
15 I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.
Ka tang cakhaw kai lai aka tloek taengah ka doo thai pawt tih rhennah ni ka bih.
16 A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.
Ka khue tih kai n'doo cakhaw ka ol a hnatun tila ka tangnah moenih.
17 Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.
Hlithae neh kai kai m'phop tih lunglilungla la ka tloh ping.
18 Ni časa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja!
Ka mueihla he mael hamla kai m'pae pawt dae olkhaa ni kai n'kum sak.
19 Ako je na snagu - tÓa on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud?
Thadueng dongah khaw len rhapsat tih laitloeknah dongah khaw unim kai aka tuentah he?
20 Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.
Ka ka neh ka tang akhaw ka boe hae ni, ka cuemthuek cakhaw ka kawn hae.
21 A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!
Ka cuemthuek dae ka hinglu khaw ka ming pawt tih ka hingnah khaw ka kohnue.
22 Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.
Te dongah pakhat la, “Cuemthuek neh halang khaw amah loh a khah,” a ti.
23 I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.
Rhuihet loh a duek sak buengrhuet kae vaengah ommongsitoe kah noemcainah te a tamdaeng.
24 U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?
Diklai he halang kut ah pae tih a laitloek kah maelhmai te a khuk. Te pawt koinih amah te unim?
25 Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.'
Ka khohnin khaw aka yong lakah bawn tih a yong dongah a then khaw hmuh uh pawh.
26 K'o čamci od rogoza hitro promiču, k'o orao na plijen kada se zaleti.
Sangpho canghlong bangla tinghil tih, atha bangla caak dongah cu.
27 Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti,
“Kai he ka kohuetnah ka hnilh pawn eh, ka maelhmai ka hlam saeh lamtah ngaidip saeh,’ ka ti akhaw,
28 od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.
Ka nganboh he boeih ka rhih tih kai nan hmil mahpawh tila ka ming.
29 Ako li sam grešan, tÓa čemu onda da zalud mučim sebe.
Kai ka boe coeng dae balae tih a honghi nen he ka kohnue eh?
30 Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,
Vuelsong tui dongah ka hluk vetih ka kut lunghuem neh ka cil cakhaw,
31 u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!
vaam khuila kai nan nuem hae vetih ka himbai neh kamah khaw n'tuei uh ni.
32 Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.
Hlang he kamah bangla a om pawt dongah anih te ka doo koinih laitloeknah la rhenten m'pawk uh ni.
33 Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,
Mamih laklo ah oltloek tih mamih rhoi soah a kut aka tloeng om pawh.
34 da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!
A cungkui te kai taeng lamloh a khoe mai vetih a mueirhih loh kai n'let sak pawt mako.
35 Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima!
Ka thui neh anih ka rhih pawt dae kai he kamah taengah te tlam te ka om moenih.
