Job 8
1 Bildan iz Šuaha progovori tad i reče:
respondens autem Baldad Suites dixit
2 “Dokad ćeš jošte govoriti tako, dokle će ti riječ kao vihor biti?
usquequo loqueris talia et spiritus multiplex sermones oris tui
3 TÓa zar može Bog pravo pogaziti, može li pravdu izvrnut' Svesilni?
numquid Deus subplantat iudicium et Omnipotens subvertit quod iustum est
4 Ako mu djeca tvoja sagriješiše, preda ih zato bezakonju njinu.
etiam si filii tui peccaverunt ei et dimisit eos in manu iniquitatis suae
5 Al' ako Boga potražiš iskreno i od Svesilnog milost ti izmoliš;
tu tamen si diluculo consurrexeris ad Deum et Omnipotentem fueris deprecatus
6 ako li budeš čist i neporočan, odsad će svagda on nad tobom bdjeti i obnovit će kuću pravedniku.
si mundus et rectus incesseris statim evigilabit ad te et pacatum reddet habitaculum iustitiae tuae
7 Bit će malena tvoja sreća prošla prema budućoj što te očekuje.
in tantum ut priora tua fuerint parva et novissima tua multiplicentur nimis
8 No pitaj samo prošle naraštaje, na mudrost pređa njihovih pripazi.
interroga enim generationem pristinam et diligenter investiga patrum memoriam
9 Od jučer mi smo i ništa ne znamo, poput sjene su na zemlji nam dani.
hesterni quippe sumus et ignoramus quoniam sicut umbra dies nostri sunt super terram
10 Oni će te poučit' i reći ti, iz srca će svog izvući besjede:
et ipsi docebunt te loquentur tibi et de corde suo proferent eloquia
11 'Izvan močvare zar će rogoz nići? Zar će bez vode trstika narasti?
numquid vivere potest scirpus absque humore aut crescet carectum sine aqua
12 Zeleni se sva, al' i nekošena usahne prije svake druge trave.
cum adhuc sit in flore nec carpatur manu ante omnes herbas arescit
13 To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bezbožnika:
sic viae omnium qui obliviscuntur Deum et spes hypocritae peribit
14 Nit je tanana njegovo uzdanje, a ufanje mu kuća paukova.
non ei placebit vecordia sua et sicut tela aranearum fiducia eius
15 Nasloni li se, ona mu se ljulja, prihvati li se, ona mu se ruši.
innitetur super domum suam et non stabit fulciet eam et non consurget
16 Zeleni se i sav na suncu buja, vrt su mu cio mladice prerasle.
humectus videtur antequam veniat sol et in horto suo germen eius egreditur
17 Svojim korijenjem krš je isprepleo te život crpe iz živa kamena.
super acervum petrarum radices eius densabuntur et inter lapides commorabitur
18 A kad ga s mjesta njegova istrgnu, ono ga niječe: 'Nikada te ne vidjeh!'
si absorbuerit eum de loco suo negabit eum et dicet non novi te
19 I evo gdje na putu sada trune dok drugo bilje već niče iz zemlje.
haec est enim laetitia viae eius ut rursum de terra alii germinentur
20 Ne, Bog neće odbacit' neporočne, niti će rukom poduprijet' opake.
Deus non proiciet simplicem nec porriget manum malignis
21 Smijeh će ti opet ispuniti usta, s usana će odjeknuti klicanje.
donec impleatur risu os tuum et labia tua iubilo
22 Dušmane će ti odjenut' sramota i šatora će nestat' zlikovačkog.'”
qui oderunt te induentur confusione et tabernaculum impiorum non subsistet
