Job 8
1 Bildan iz Šuaha progovori tad i reče:
Respondens autem Baldad Suhites, dixit:
2 “Dokad ćeš jošte govoriti tako, dokle će ti riječ kao vihor biti?
Usquequo loqueris talia, et spiritus multiplex sermones oris tui?
3 TÓa zar može Bog pravo pogaziti, može li pravdu izvrnut' Svesilni?
Numquid Deus supplantat judicium? aut Omnipotens subvertit quod justum est?
4 Ako mu djeca tvoja sagriješiše, preda ih zato bezakonju njinu.
Etiam si filii tui peccaverunt ei, et dimisit eos in manu iniquitatis suæ:
5 Al' ako Boga potražiš iskreno i od Svesilnog milost ti izmoliš;
tu tamen si diluculo consurrexeris ad Deum, et Omnipotentem fueris deprecatus;
6 ako li budeš čist i neporočan, odsad će svagda on nad tobom bdjeti i obnovit će kuću pravedniku.
si mundus et rectus incesseris: statim evigilabit ad te, et pacatum reddet habitaculum justitiæ tuæ,
7 Bit će malena tvoja sreća prošla prema budućoj što te očekuje.
in tantum ut si priora tua fuerint parva, et novissima tua multiplicentur nimis.
8 No pitaj samo prošle naraštaje, na mudrost pređa njihovih pripazi.
Interroga enim generationem pristinam, et diligenter investiga patrum memoriam
9 Od jučer mi smo i ništa ne znamo, poput sjene su na zemlji nam dani.
(hesterni quippe sumus, et ignoramus, quoniam sicut umbra dies nostri sunt super terram),
10 Oni će te poučit' i reći ti, iz srca će svog izvući besjede:
et ipsi docebunt te, loquentur tibi, et de corde suo proferent eloquia.
11 'Izvan močvare zar će rogoz nići? Zar će bez vode trstika narasti?
Numquid vivere potest scirpus absque humore? aut crescere carectum sine aqua?
12 Zeleni se sva, al' i nekošena usahne prije svake druge trave.
Cum adhuc sit in flore, nec carpatur manu, ante omnes herbas arescit.
13 To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bezbožnika:
Sic viæ omnium qui obliviscuntur Deum, et spes hypocritæ peribit.
14 Nit je tanana njegovo uzdanje, a ufanje mu kuća paukova.
Non ei placebit vecordia sua, et sicut tela aranearum fiducia ejus.
15 Nasloni li se, ona mu se ljulja, prihvati li se, ona mu se ruši.
Innitetur super domum suam, et non stabit; fulciet eam, et non consurget.
16 Zeleni se i sav na suncu buja, vrt su mu cio mladice prerasle.
Humectus videtur antequam veniat sol, et in ortu suo germen ejus egredietur.
17 Svojim korijenjem krš je isprepleo te život crpe iz živa kamena.
Super acervum petrarum radices ejus densabuntur, et inter lapides commorabitur.
18 A kad ga s mjesta njegova istrgnu, ono ga niječe: 'Nikada te ne vidjeh!'
Si absorbuerit eum de loco suo, negabit eum, et dicet: Non novi te.
19 I evo gdje na putu sada trune dok drugo bilje već niče iz zemlje.
Hæc est enim lætitia viæ ejus, ut rursum de terra alii germinentur.
20 Ne, Bog neće odbacit' neporočne, niti će rukom poduprijet' opake.
Deus non projiciet simplicem, nec porriget manum malignis,
21 Smijeh će ti opet ispuniti usta, s usana će odjeknuti klicanje.
donec impleatur risu os tuum, et labia tua jubilo.
22 Dušmane će ti odjenut' sramota i šatora će nestat' zlikovačkog.'”
Qui oderunt te induentur confusione, et tabernaculum impiorum non subsistet.
