< Job 7 >
1 Nije l' vojska život čovjekov na zemlji? Ne provodi l' dane poput najamnika?
“Ebiseera by’omuntu ku nsi, tebyagerebwa? Ennaku ze tezaagerebwa nga ez’omupakasi?
2 Kao što trudan rob za hladom žudi, poput nadničara štono plaću čeka,
Ng’omuddu eyeegomba ekisiikirize okujja, ng’omupakasi bwe yeesunga empeera ye;
3 mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene.
bwe ntyo bwe nnaweebwa emyezi egy’okubonaabona, ebiro ebyokutegana bwe byangererwa.
4 Liježuć' mislim svagda: 'Kada ću ustati?' A dižuć se: 'Kada večer dočekati!' I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
Bwe ngalamira neebake, njogera nti, ‘Ndiyimuka ddi, ekiro kinaakoma ddi?’ Nga nzijudde okukulungutana okutuusa obudde lwe bukya.
5 PÓut moju crvi i blato odjenuše, koža na meni puca i raščinja se.
Omubiri gwange gujjudde envunyu n’ebikakampa, n’olususu lwange lukutusekutuse era lulabika bubi.
6 Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade.
“Ennaku zange zidduka okusinga ekyuma ky’omulusi w’engoye bw’atambuza ky’alusisa engoye ze; era zikoma awatali ssuubi.
7 Spomeni se: život moj je samo lahor i oči mi neće više vidjet' sreće!
Ojjukira Ayi Katonda, nti obulamu bwange tebuliimu, wabula mukka bukka, amaaso gange tegaliddayo kulaba bulungi.
8 Prijateljsko oko neće me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem.
Eriiso ly’oyo eryali lindabyeko teririddayo kundaba; amaaso gammwe galinnoonya, naye nga sikyaliwo.
9 Kao što se oblak gubi i raspline, tko u Šeol siđe, više ne izlazi. (Sheol )
Nga ekire bwe kibulawo ne kigenda, bw’atyo n’aziikwa mu ntaana talivaayo. (Sheol )
10 Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje.
Taliddayo mu nnyumba ye, amaka ge tegaliddayo kumumanya nate.
11 Ustima ja svojim stoga branit' neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati.
Noolwekyo sijja kuziyiza kamwa kange, nzija kwogera okulumwa kw’omutima gwange; nzija kwemulugunyiza mu bulumi bw’emmeeme yange.
12 Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio?
Ndi nnyanja oba ndi lukwata ow’omu buziba, olyoke onkuume?
13 Kažem li: 'Na logu ću se smirit', ležaj će mi olakšati muke',
Bwe ndowooza nti, obuliri bwange bunampa ku mirembe, ekiriri kyange kinakendeeza ku kulumwa kwange;
14 snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim.
n’olyoka ontiisa n’ebirooto era n’onkanga okuyita mu kwolesebwa.
15 Kamo sreće da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih draža.
Emmeeme yange ne yeegomba okwetuga, nfe okusinga okuba omulamu.
16 Ja ginem i vječno živjet neću; pusti me, tek dah su dani moji!
Sikyeyagala, neetamiddwa. Sijja kubeera mulamu emirembe gyonna. Ndeka; kubanga ennaku zange butaliimu.
17 Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao
Omuntu kye ki ggwe okumugulumiza, n’omulowoozaako?
18 i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš?
Bw’otyo n’omwekebejja buli makya, n’omugezesa buli kaseera?
19 Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvačku progutat'?
Olituusa ddi nga tonvuddeeko n’ondeka ne mmira ku malusu?
20 Ako sam zgriješio, što učinih tebi, o ti koji pomno nadzireš čovjeka? Zašto si k'o metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao?
Nyonoonye; kiki kye nakukola, ggwe omukuumi w’abantu? Lwaki onfudde nga akabonero ak’obulabe gy’oli, ne neefuukira omugugu?
21 Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti i ne možeš prijeći preko krivnje moje? Jer, malo će proći i u prah ću leći, ti ćeš me tražiti, al' me biti neće.”
Era lwaki tosonyiwa kwonoona kwange, n’oggyawo obutali butuukirivu bwange? Kubanga kaakano nzija kwebaka mu ntaana; era ojja kunnoonya ku makya naye naaba sikyaliwo.”