Job 7
1 Nije l' vojska život čovjekov na zemlji? Ne provodi l' dane poput najamnika?
militia est vita hominis super terram et sicut dies mercennarii dies eius
2 Kao što trudan rob za hladom žudi, poput nadničara štono plaću čeka,
sicut servus desiderat umbram et sicut mercennarius praestolatur finem operis sui
3 mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene.
sic et ego habui menses vacuos et noctes laboriosas enumeravi mihi
4 Liježuć' mislim svagda: 'Kada ću ustati?' A dižuć se: 'Kada večer dočekati!' I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
si dormiero dico quando consurgam et rursum expectabo vesperam et replebor doloribus usque ad tenebras
5 PÓut moju crvi i blato odjenuše, koža na meni puca i raščinja se.
induta est caro mea putredine et sordibus pulveris cutis mea aruit et contracta est
6 Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade.
dies mei velocius transierunt quam a texente tela succiditur et consumpti sunt absque ulla spe
7 Spomeni se: život moj je samo lahor i oči mi neće više vidjet' sreće!
memento quia ventus est vita mea et non revertetur oculus meus ut videat bona
8 Prijateljsko oko neće me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem.
nec aspiciet me visus hominis oculi tui in me et non subsistam
sicut consumitur nubes et pertransit sic qui descenderit ad inferos non ascendet (Sheol h7585)
10 Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje.
nec revertetur ultra in domum suam neque cognoscet eum amplius locus eius
11 Ustima ja svojim stoga branit' neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati.
quapropter et ego non parcam ori meo loquar in tribulatione spiritus mei confabulabor cum amaritudine animae meae
12 Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio?
numquid mare sum ego aut cetus quia circumdedisti me carcere
13 Kažem li: 'Na logu ću se smirit', ležaj će mi olakšati muke',
si dixero consolabitur me lectulus meus et relevabor loquens mecum in strato meo
14 snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim.
terrebis me per somnia et per visiones horrore concuties
15 Kamo sreće da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih draža.
quam ob rem elegit suspendium anima mea et mortem ossa mea
16 Ja ginem i vječno živjet neću; pusti me, tek dah su dani moji!
desperavi nequaquam ultra iam vivam parce mihi nihil enim sunt dies mei
17 Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao
quid est homo quia magnificas eum aut quia ponis erga eum cor tuum
18 i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš?
visitas eum diluculo et subito probas illum
19 Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvačku progutat'?
usquequo non parces mihi nec dimittis me ut gluttiam salivam meam
20 Ako sam zgriješio, što učinih tebi, o ti koji pomno nadzireš čovjeka? Zašto si k'o metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao?
peccavi quid faciam tibi o custos hominum quare posuisti me contrarium tibi et factus sum mihimet ipsi gravis
21 Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti i ne možeš prijeći preko krivnje moje? Jer, malo će proći i u prah ću leći, ti ćeš me tražiti, al' me biti neće.”
cur non tolles peccatum meum et quare non auferes iniquitatem meam ecce nunc in pulvere dormiam et si mane me quaesieris non subsistam
