Job 6
1 A Job progovori i reče:
Na Hiob buae se,
2 “O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju!
“Sɛ wobetumi akari mʼawerɛhowdi na me haw nso wɔde agu nsania so a,
3 Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi riječi zastraniti znaju.
anka emu bɛyɛ duru asen nwea a ɛwɔ po mu nyinaa, enti ɛnyɛ nwonwa sɛ me nsɛm ayɛ hagyahagya.
4 Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.
Otumfo agyan no wɔ me mu, me honhom nom ano bɔre no; wɔahyehyɛ Onyankopɔn ahunahuna nyinaa atia me.
5 TÓa, kraj svježe trave njače li magarac, muče li goveče kraj punih jasala?
Wuram afurum su wɔ bere a wanya sare ana, na nantwi nso su wɔ bere a wanya nʼaduan ana?
6 Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu?
So wodi aduan a nkyene nni mu? Na ɔdɛ bi wɔ nkesua mu fufu mu ana?
7 Al' ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti.
Mempɛ sɛ mede me nsa ka; aduan a ɛte saa no bɔ me yare.
8 O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono čem se nadam!
“Ao sɛ me nsa bɛka mʼabisade, sɛ Onyankopɔn bɛyɛ nea mʼani da so no ama me,
9 O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre!
sɛ Onyankopɔn bɛpɛ sɛ ɔdwerɛw me sɛ ɔbɛtwe ne nsa na wakum me,
10 Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga.
ɛne anka mɛkɔ so anya saa awerɛkyekye yi, a ɛyɛ anigye a mewɔ wɔ ɔyaw a entwa da yi mu, ne Ɔkronkronni no nsɛm a mimmuu so yi.
11 Zar snage imam da mogu čekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim?
“Ahoɔden bɛn na mewɔ a enti ɛsɛ sɛ minya anidaso? Daakye nneɛma pa bɛn nti na ɛsɛ sɛ minya ntoboase?
12 Zar je snaga moja k'o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno?
Mewɔ ahoɔden sɛ ɔbo ana? Me honam yɛ kɔbere mfrafrae ana?
13 Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoć nije uskraćena?
So mewɔ tumi bi a mede bɛboa me ho saa bere yi a nkonimdi apare me yi ana?
14 Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga.
“Obiara a ɔbɔ nʼadamfo ayamye sɛn no gyaw Otumfo no ho suro.
15 Kao potok me iznevjeriše braća, kao bujice zimske svoje korito.
Nanso ahotoso nni me nuanom mu sɛ nsuwansuwa a eyiri na ɛyow, sɛ nsuwansuwa a eyiri
16 Od leda mutne vode im se nadimlju, 'bujaju od snijega što se topit' stao;
bere a sukyerɛmma renan na mparuwbo nso redan nsu,
17 al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita.
nanso owiabere mu no ɛsen bio na ɔhyew nti nsu no tu yera.
18 Karavane zbog njih skreću sa putova, u pustinju zađu i u njoj se gube.
Akwantufo man fi wɔn akwan so; wɔforo kɔ nsase a awuwu so ma wowuwu.
19 Karavane temske očima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima.
Tema akwantufo hwehwɛ nsu, Seba aguadifo akwantufo de anidaso hwehwɛ nsu.
20 A kad do njih dođu, nađu se u čudu, jer su se u nadi svojoj prevarili.
Wɔn ho yeraw wɔn, efisɛ na wɔwɔ awerehyɛmu; woduu hɔ, na wɔn anidaso yɛ ɔkwa.
21 U ovom ste času i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste.
Afei, wo nso woakyerɛ sɛ wo so nni mfaso; wuhu biribi a ɛyɛ hu na wusuro.
22 Rekoh li vam možda: 'Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga;
So maka pɛn se, ‘Me nti momma biribi, sɛ mumfi mo ahode mu ntua me ti so sika,
23 iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?'
sɛ munnye me mfi mʼatamfo nsam, ne atirimɔdenfo nkyehama mu ana?’
24 Vi me poučite, pa ću ušutjeti, u čem je moj prijestup, pokažite meni.
“Monkyerɛkyerɛ me, na mɛyɛ komm; monkyerɛ me mfomso a mayɛ.
25 O, kako su snažne besjede iskrene! Al' kamo to vaši smjeraju prijekori?
Nokwareka yɛ yaw, na mo adwenkyerɛ no kosi dɛn?
26 Mislite li možda prekoriti riječi? TÓa u vjetar ide govor očajnikov!
So mokyerɛ sɛ mubesiesie sɛ nea meka no, na moafa mʼahometew nsɛm sɛ mframa ana?
27 Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim?
Mpo mobɛbɔ ayisaa so ntonto, na mode mo adamfo adi nsesagua.
28 U oči me sada dobro pogledajte, paz'te neću li vam slagati u lice.
“Afei momfa ahummɔbɔ nhwɛ me. Metumi adi atoro wɔ mo anim ana?
29 Povucite riječ! Kakve li nepravde! Povucite riječ, neporočan ja sam!
Montɔ mo bo ase, mummu ntɛnkyew; monsan nnwen ho, efisɛ eyi fa me pɛpɛyɛ ho.
30 Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreću svaku okusio nisam?
Amumɔyɛsɛm wɔ mʼano ana? Minnim papa ne bɔne ntam nsonoe ana?
