Job 6
1 A Job progovori i reče:
A Jov odgovori i reèe:
2 “O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju!
O da bi se dobro izmjerili jadi moji, i zajedno se nevolja moja metnula na mjerila!
3 Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi riječi zastraniti znaju.
Pretegla bi pijesak morski; zato mi i rijeèi nedostaje.
4 Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.
Jer su strijele svemoguæega u meni, otrov njihov ispija mi duh, strahote Božije udaraju na me.
5 TÓa, kraj svježe trave njače li magarac, muče li goveče kraj punih jasala?
Rièe li divlji magarac kod trave? muèe li vo kod piæe svoje?
6 Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu?
Jede li se bljutavo bez soli? ima li slasti u biocu od jajca?
7 Al' ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti.
Èega se duša moja nije htjela dotaknuti, to mi je jelo u nevolji.
8 O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono čem se nadam!
O da bi mi se ispunila molba, i da bi mi Bog dao što èekam!
9 O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre!
I da bi Bog htio satrti me, da bi mahnuo rukom svojom, i istrijebio me!
10 Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga.
Jer mi je još utjeha, ako i gorim od bola niti me žali, što nijesam tajio rijeèi svetoga.
11 Zar snage imam da mogu čekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim?
Kaka je sila moja da bih pretrpio? kakav li je kraj moj da bih produljio život svoj?
12 Zar je snaga moja k'o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno?
Je li sila moja kamena sila? je li tijelo moje od mjedi?
13 Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoć nije uskraćena?
Ima li još pomoæi u mene? i nije li daleko od mene što bi me pridržalo?
14 Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga.
Nesretnomu treba milost prijatelja njegova, ali je on ostavio strah svemoguæega.
15 Kao potok me iznevjeriše braća, kao bujice zimske svoje korito.
Braæa moja iznevjeriše kao potok, kao bujni potoci proðoše,
16 Od leda mutne vode im se nadimlju, 'bujaju od snijega što se topit' stao;
Koji su mutni od leda, u kojima se sakriva snijeg;
17 al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita.
Kad se otkrave, oteku; kad se zagriju, nestane ih s mjesta njihovijeh.
18 Karavane zbog njih skreću sa putova, u pustinju zađu i u njoj se gube.
Tamo amo svræu od putova svojih, idu u ništa i gube se.
19 Karavane temske očima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima.
Putnici iz Teme pogledahu, koji iðahu u Sevu uzdahu se u njih;
20 A kad do njih dođu, nađu se u čudu, jer su se u nadi svojoj prevarili.
Ali se postidješe što se pouzdaše u njih, došavši do njih osramotiše se.
21 U ovom ste času i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste.
Tako i vi postaste ništa; vidjeste pogibao moju, i strah vas je.
22 Rekoh li vam možda: 'Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga;
Eda li sam vam rekao: dajte mi, ili od blaga svojega poklonite mi;
23 iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?'
Ili izbavite me iz ruke neprijateljeve, i iz ruke nasilnièke iskupite me?
24 Vi me poučite, pa ću ušutjeti, u čem je moj prijestup, pokažite meni.
Pouèite me, i ja æu muèati; i u èemu sam pogriješio, obavijestite me.
25 O, kako su snažne besjede iskrene! Al' kamo to vaši smjeraju prijekori?
Kako su jake rijeèi istinite! Ali šta æe ukor vaš?
26 Mislite li možda prekoriti riječi? TÓa u vjetar ide govor očajnikov!
Mislite li da æe rijeèi ukoriti, i da je govor èovjeka bez nadanja vjetar?
27 Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim?
I na sirotu napadate, i kopate jamu prijatelju svojemu.
28 U oči me sada dobro pogledajte, paz'te neću li vam slagati u lice.
Zato sada pogledajte me, i vidite lažem li pred vama.
29 Povucite riječ! Kakve li nepravde! Povucite riječ, neporočan ja sam!
Pregledajte; da ne bude nepravde; pregledajte, ja sam prav u tom.
30 Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreću svaku okusio nisam?
Ima li nepravde na jeziku mojem? ne razbira li grlo moje zla?
