Job 6
1 A Job progovori i reče:
Forsothe Joob answeride, and seide,
2 “O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju!
Y wolde, that my synnes, bi whiche Y `desseruede ire, and the wretchidnesse which Y suffre, weren peisid in a balaunce.
3 Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi riječi zastraniti znaju.
As the grauel of the see, this wretchidnesse schulde appere greuousere; wherfor and my wordis ben ful of sorewe.
4 Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.
For the arowis of the Lord ben in me, the indignacioun of whiche drynkith vp my spirit; and the dredis of the Lord fiyten ayens me.
5 TÓa, kraj svježe trave njače li magarac, muče li goveče kraj punih jasala?
Whether a feeld asse schal rore, whanne he hath gras? Ethir whether an oxe schal lowe, whanne he stondith byfor a `ful cratche?
6 Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu?
Ether whethir a thing vnsauery may be etun, which is not maad sauery bi salt? Ether whether ony man may taaste a thing, which tastid bryngith deeth?
7 Al' ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti.
For whi to an hungri soule, yhe, bittir thingis semen to be swete; tho thingis whiche my soule nolde touche bifore, ben now my meetis for angwisch.
8 O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono čem se nadam!
Who yyueth, that myn axyng come; and that God yyue to me that, that Y abide?
9 O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre!
And he that bigan, al to-breke me; releesse he his hond, and kitte me doun?
10 Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga.
And `this be coumfort to me, that he turmente me with sorewe, and spare not, and that Y ayenseie not the wordis of the hooli.
11 Zar snage imam da mogu čekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim?
For whi, what is my strengthe, that Y suffre? ethir which is myn ende, that Y do pacientli?
12 Zar je snaga moja k'o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno?
Nethir my strengthe is the strengthe of stoonus, nether my fleisch is of bras.
13 Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoć nije uskraćena?
Lo! noon help is to me in me; also my meyneal frendis `yeden awey fro me.
14 Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga.
He that takith awei merci fro his frend, forsakith the drede of the Lord.
15 Kao potok me iznevjeriše braća, kao bujice zimske svoje korito.
My britheren passiden me, as a stronde doith, that passith ruschyngli in grete valeis.
16 Od leda mutne vode im se nadimlju, 'bujaju od snijega što se topit' stao;
Snow schal come on hem, that dreden frost.
17 al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita.
In the tyme wherynne thei ben scaterid, thei schulen perische; and as thei ben hoote, thei schulen be vnknyt fro her place.
18 Karavane zbog njih skreću sa putova, u pustinju zađu i u njoj se gube.
The pathis of her steppis ben wlappid; thei schulen go in veyn, and schulen perische.
19 Karavane temske očima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima.
Biholde ye the pathis of Theman, and the weies of Saba; and abide ye a litil.
20 A kad do njih dođu, nađu se u čudu, jer su se u nadi svojoj prevarili.
Thei ben schent, for Y hopide; and thei camen `til to me, and thei ben hilid with schame.
21 U ovom ste času i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste.
Now ye ben comun, and now ye seen my wounde, and dreden.
22 Rekoh li vam možda: 'Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga;
Whether Y seide, Brynge ye to me, and yiue ye of youre catel to me? ethir,
23 iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?'
Delyuere ye me fro the hond of enemy, and rauysche ye me fro the hond of stronge men?
24 Vi me poučite, pa ću ušutjeti, u čem je moj prijestup, pokažite meni.
Teche ye me, and Y schal be stille; and if in hap Y vnknew ony thing, teche ye me.
25 O, kako su snažne besjede iskrene! Al' kamo to vaši smjeraju prijekori?
Whi han ye depraued the wordis of trewthe? sithen noon is of you, that may repreue me.
26 Mislite li možda prekoriti riječi? TÓa u vjetar ide govor očajnikov!
Ye maken redi spechis oneli for to blame, and ye bryngen forth wordis in to wynde.
27 Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim?
Ye fallen in on a fadirles child, and enforsen to peruerte youre frend.
28 U oči me sada dobro pogledajte, paz'te neću li vam slagati u lice.
Netheles fille ye that, that ye han bigunne; yyue ye the eere, and se ye, whether Y lie.
29 Povucite riječ! Kakve li nepravde! Povucite riječ, neporočan ja sam!
Y biseche, answere ye with out strijf, and speke ye, and deme ye that, that is iust.
30 Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreću svaku okusio nisam?
And ye schulen not fynde wickidnesse in my tunge, nethir foli schal sowne in my chekis.
