Job 5
1 Ded zazivlji! Zar će ti se tko odazvat'? Kojem li se svecu misliš sad obratit'?
Rop berre du; kven svarar deg? Kva engel vil du beda til?
2 Doista, budalu njegov bijes ubija, luđaka će sasvim skončat ljubomora.
Mismod slær fåvis mann i hel og brennhug den som lite veit.
3 Bezumnika vidjeh kako korijen pušta, al' prokletstvo skoro na kuću mu pade.
Eg såg ein dåre festa rot, og brått eg laut hans bustad banna.
4 Njegovi su sinci daleko od spasa, njih nezaštićene na Vratima tlače.
Hans søner hjelpelaus var, uhjelpte trakka ned i porten.
5 Ljetinu njihovu pojedoše gladni, sam Bog ju je njima oteo iz usta, a žedni hlepe za njihovim dobrima.
Hans avling åt dei svoltne upp, dei tok ho tråss i klungergjerde, og snara lurde på hans gods.
6 Ne, opačina ne izbija iz zemlje, nit' nevolja iz tla može nići sama,
Men naudi ei frå dusti kjem; ulukka ei or jordi renn;
7 nego čovjek rađa muku i nevolju kao što let orlov teži u visinu.
nei, mannen vert til møda fødd, som gneistarne lyt fljuga høgt.
8 Al' ja bih se ipak Bogu utekao i pred njime stvar bih svoju razložio.
Eg vilde venda meg til Gud og leggja saki fram for honom,
9 Nedokučiva on djela silna stvori, čudesa koja se izbrojit' ne mogu.
som storverk gjer som ei me skynar, fleir’ underverk enn me kann telja,
10 On kišom rosi po svem licu zemljinu i vodu šalje da nam polja natapa.
som sender regnet ned på jord og vatnet yver mark og eng,
11 Da bi ponižene visoko digao, da bi ojađene srećom obdario,
som lyfter låg og liten upp og hjelper syrgjande til frelsa,
12 redom ruši ono što lukavci smisle, što god započeli, on im izjalovi.
som spiller planen for dei sløge, so deira hender inkje duger,
13 On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obraća u ništa.
som fangar vismann i hans vit, so listig råd forrenner seg.
14 Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usred noći.
Um dagen støyter dei på myrker, trivlar ved middag som ved natt.
15 On iz njinih ralja izbavlja jadnika, iz silničkih ruku diže siromaha.
Frå sverd frelser han frelser fatigmann, frå deira munn, frå yvervald,
16 Tako se pokaže nada nevoljniku, i nepravda mora zatvoriti usta.
so vesalmann fær hava von, men vondskap lata munnen att.
17 Da, blago čovjeku koga Bog odbaci! Stoga ti ne prezri karanje Svesilnog!
Men sæl den mann som Gud mun refsa; vanvyrd ei tukt frå Allvalds-Gud!
18 On ranjava, ali i ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom.
Han sårar, men bind og umkring; han slær men lækjer med si hand.
19 Iz šest će nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti neće.
Seks trengslor bergar han deg or, i sju skal inkje vondt deg nå.
20 U gladi, od smrti on će te spasiti, a u ratu, oštru će te otet maču.
I hunger fri’r han deg frå dauden, i krig du undan sverdet slepp;
21 Biču zla jezika uklonit će tebe, ispred otimača bez straha ćeš biti.
for tungesvipa er du berga, og trygg du er i tap og tjon;
22 Suši i studeni ti ćeš se smijati i od divljih zvijeri strahovati nećeš.
du lær åt tjon og hungersnaud og ottast ikkje ville dyr;
23 Sklopit' ti ćeš savez s kamenjem na njivi, zvjerad divlja s tobom u miru će biti.
du samband hev med stein på marki, og fred med villdyr uti heidi.
24 U šatoru svome mir ćeš uživati, dom svoj kad pohodiš netaknut će stajat.
Du merkar at ditt tjeld hev fred, og inkje vantar i ditt hus.
25 Koljeno ćeš svoje gledat' gdje se množi i potomstvo gdje ti kao trava raste.
Du ser, ditt sæde tallrikt er, ditt avkom rikt som gras på eng.
26 U grob ti ćeš leći kada budeš zreo, kao što se žito snosi kad dozori.
I mannskraft til di grav du gjeng, lik korn, køyrt inn i rette tid.
27 Sve motrismo ovo: istina je živa! zato sve za dobro svoje ti poslušaj.”
Det hev me granska; so det er; so høyr og merka deg det då!»
