Job 5
1 Ded zazivlji! Zar će ti se tko odazvat'? Kojem li se svecu misliš sad obratit'?
[Voca ergo, si est qui tibi respondeat, et ad aliquem sanctorum convertere.
2 Doista, budalu njegov bijes ubija, luđaka će sasvim skončat ljubomora.
Vere stultum interficit iracundia, et parvulum occidit invidia.
3 Bezumnika vidjeh kako korijen pušta, al' prokletstvo skoro na kuću mu pade.
Ego vidi stultum firma radice, et maledixi pulchritudini ejus statim.
4 Njegovi su sinci daleko od spasa, njih nezaštićene na Vratima tlače.
Longe fient filii ejus a salute, et conterentur in porta, et non erit qui eruat.
5 Ljetinu njihovu pojedoše gladni, sam Bog ju je njima oteo iz usta, a žedni hlepe za njihovim dobrima.
Cujus messem famelicus comedet, et ipsum rapiet armatus, et bibent sitientes divitias ejus.
6 Ne, opačina ne izbija iz zemlje, nit' nevolja iz tla može nići sama,
Nihil in terra sine causa fit, et de humo non oritur dolor.
7 nego čovjek rađa muku i nevolju kao što let orlov teži u visinu.
Homo nascitur ad laborem, et avis ad volatum.
8 Al' ja bih se ipak Bogu utekao i pred njime stvar bih svoju razložio.
Quam ob rem ego deprecabor Dominum, et ad Deum ponam eloquium meum:
9 Nedokučiva on djela silna stvori, čudesa koja se izbrojit' ne mogu.
qui facit magna et inscrutabilia, et mirabilia absque numero;
10 On kišom rosi po svem licu zemljinu i vodu šalje da nam polja natapa.
qui dat pluviam super faciem terræ, et irrigat aquis universa;
11 Da bi ponižene visoko digao, da bi ojađene srećom obdario,
qui ponit humiles in sublime, et mœrentes erigit sospitate;
12 redom ruši ono što lukavci smisle, što god započeli, on im izjalovi.
qui dissipat cogitationes malignorum, ne possint implere manus eorum quod cœperant;
13 On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obraća u ništa.
qui apprehendit sapientes in astutia eorum, et consilium pravorum dissipat.
14 Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usred noći.
Per diem incurrent tenebras, et quasi in nocte, sic palpabunt in meridie.
15 On iz njinih ralja izbavlja jadnika, iz silničkih ruku diže siromaha.
Porro salvum faciet egenum a gladio oris eorum, et de manu violenti pauperem.
16 Tako se pokaže nada nevoljniku, i nepravda mora zatvoriti usta.
Et erit egeno spes; iniquitas autem contrahet os suum.
17 Da, blago čovjeku koga Bog odbaci! Stoga ti ne prezri karanje Svesilnog!
Beatus homo qui corripitur a Deo: increpationem ergo Domini ne reprobes:
18 On ranjava, ali i ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom.
quia ipse vulnerat, et medetur; percutit, et manus ejus sanabunt.
19 Iz šest će nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti neće.
In sex tribulationibus liberabit te, et in septima non tangent te malum.
20 U gladi, od smrti on će te spasiti, a u ratu, oštru će te otet maču.
In fame eruet te de morte, et in bello de manu gladii.
21 Biču zla jezika uklonit će tebe, ispred otimača bez straha ćeš biti.
A flagello linguæ absconderis, et non timebis calamitatem cum venerit.
22 Suši i studeni ti ćeš se smijati i od divljih zvijeri strahovati nećeš.
In vastitate et fame ridebis, et bestias terræ non formidabis.
23 Sklopit' ti ćeš savez s kamenjem na njivi, zvjerad divlja s tobom u miru će biti.
Sed cum lapidibus regionum pactum tuum, et bestiæ terræ pacificæ erunt tibi.
24 U šatoru svome mir ćeš uživati, dom svoj kad pohodiš netaknut će stajat.
Et scies quod pacem habeat tabernaculum tuum; et visitans speciem tuam, non peccabis.
25 Koljeno ćeš svoje gledat' gdje se množi i potomstvo gdje ti kao trava raste.
Scies quoque quoniam multiplex erit semen tuum, et progenies tua quasi herba terræ.
26 U grob ti ćeš leći kada budeš zreo, kao što se žito snosi kad dozori.
Ingredieris in abundantia sepulchrum, sicut infertur acervus tritici in tempore suo.
27 Sve motrismo ovo: istina je živa! zato sve za dobro svoje ti poslušaj.”
Ecce hoc, ut investigavimus, ita est: quod auditum, mente pertracta.]
