< Job 5 >

1 Ded zazivlji! Zar će ti se tko odazvat'? Kojem li se svecu misliš sad obratit'?
Grida pure, vi sarà egli alcuno che ti risponda? Ed a cui d'infra i santi ti rivolgerai tu?
2 Doista, budalu njegov bijes ubija, luđaka će sasvim skončat ljubomora.
Conciossiachè il cruccio uccida il pazzo, E lo sdegno faccia morir lo stolto.
3 Bezumnika vidjeh kako korijen pušta, al' prokletstvo skoro na kuću mu pade.
Io ho veduto il pazzo che si radicava; Ma incontanente ho maledetto il suo abitacolo.
4 Njegovi su sinci daleko od spasa, njih nezaštićene na Vratima tlače.
I suoi figliuoli son lungi dalla salvezza, E sono oppressati nella porta, senza che alcuno li riscuota.
5 Ljetinu njihovu pojedoše gladni, sam Bog ju je njima oteo iz usta, a žedni hlepe za njihovim dobrima.
L'affamato divora la ricolta di esso, E la rapisce di mezzo le spine; E i ladroni trangugiano le sue facoltà.
6 Ne, opačina ne izbija iz zemlje, nit' nevolja iz tla može nići sama,
Perciocchè la sventura non ispunta dalla polvere, E il dolore non germoglia dalla terra;
7 nego čovjek rađa muku i nevolju kao što let orlov teži u visinu.
Benchè l'uomo nasca per soffrire, Come le faville delle brace per volare in alto.
8 Al' ja bih se ipak Bogu utekao i pred njime stvar bih svoju razložio.
Ma quant'è a me, io ricercherei pure Iddio, Ed addirizzerei il mio ragionamento a Dio;
9 Nedokučiva on djela silna stvori, čudesa koja se izbrojit' ne mogu.
Il quale fa cose sì grandi, che non si posson investigare; E tante cose maravigliose, che non si possono annoverare;
10 On kišom rosi po svem licu zemljinu i vodu šalje da nam polja natapa.
Che manda la pioggia in su la terra, E le acque in su le campagne;
11 Da bi ponižene visoko digao, da bi ojađene srećom obdario,
[Che] innalza i bassi, E fa che quelli ch'erano in duolo sono esaltati per salvazione;
12 redom ruši ono što lukavci smisle, što god započeli, on im izjalovi.
Che disperde i pensieri degli astuti, E [fa che] le lor mani non possono far nulla di bene ordinato.
13 On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obraća u ništa.
Egli soprapprende i savi nella loro astuzia, E [fa] che il consiglio de' perversi va in ruina.
14 Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usred noći.
Di giorno scontrano tenebre, E in pien mezzodì vanno a tentone come di notte.
15 On iz njinih ralja izbavlja jadnika, iz silničkih ruku diže siromaha.
Ma egli salva il bisognoso dalla spada, Dalla gola loro, e dalla mano del possente.
16 Tako se pokaže nada nevoljniku, i nepravda mora zatvoriti usta.
E vi è qualche speranza per lo misero; Ma l'iniquità ha la bocca turata.
17 Da, blago čovjeku koga Bog odbaci! Stoga ti ne prezri karanje Svesilnog!
Ecco, beato [è] l'uomo, il quale Iddio castiga; E però non disdegnar la correzione dell'Onnipotente.
18 On ranjava, ali i ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom.
Perciocchè egli è quel che manda la doglia e altresì [la] fascia; Egli è quel che fa la piaga, e le sue mani altresì guariscono.
19 Iz šest će nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti neće.
In sei afflizioni egli ti libererà, Ed in sette il male non ti toccherà.
20 U gladi, od smrti on će te spasiti, a u ratu, oštru će te otet maču.
In [tempo di] fame egli ti riscoterà dalla morte, E in tempo di guerra dalla spada.
21 Biču zla jezika uklonit će tebe, ispred otimača bez straha ćeš biti.
Al [tempo del] flagello della lingua tu sarai nascosto; E non temerai la desolazione, quando verrà.
22 Suši i studeni ti ćeš se smijati i od divljih zvijeri strahovati nećeš.
Tu riderai del guasto e della carestia; E non temerai delle fiere della terra.
23 Sklopit' ti ćeš savez s kamenjem na njivi, zvjerad divlja s tobom u miru će biti.
Perciocchè tu avrai patto eziandio con le pietre de' campi; E le fiere della campagna ti saranno rendute pacifiche.
24 U šatoru svome mir ćeš uživati, dom svoj kad pohodiš netaknut će stajat.
E tu conoscerai per prova che il tuo padiglione [non sarà] se non pace, E governerai la tua casa, e nulla ti verrà fallito.
25 Koljeno ćeš svoje gledat' gdje se množi i potomstvo gdje ti kao trava raste.
E riconoscerai che la tua progenie [sarà] molta, E che i tuoi discendenti [saranno] come l'erba della terra.
26 U grob ti ćeš leći kada budeš zreo, kao što se žito snosi kad dozori.
Tu entrerai in estrema vecchiezza nel sepolcro, Come la bica delle biade è accumulata al suo tempo.
27 Sve motrismo ovo: istina je živa! zato sve za dobro svoje ti poslušaj.”
Ecco [ciò noi ti diciamo]; noi l'abbiamo investigato; egli [è] così; Ascoltalo, e riconoscilo.

< Job 5 >