Job 5
1 Ded zazivlji! Zar će ti se tko odazvat'? Kojem li se svecu misliš sad obratit'?
Vaihi kawk noek ah, na kawkhaih lok pathim han kami om tih maw? Naa bang ih kaciim kaminawk khaeah maw nang qoi han?
2 Doista, budalu njegov bijes ubija, luđaka će sasvim skončat ljubomora.
Palungphui hmai baktih amngaehhaih mah kamthu to hum moe, uthaih mah kamthu to misong ah ohsak.
3 Bezumnika vidjeh kako korijen pušta, al' prokletstvo skoro na kuću mu pade.
Kamthu ih tangzun loe cak, tiah ka hnuk pongah, a ohhaih ahmuen to ka tangoeng pae roep.
4 Njegovi su sinci daleko od spasa, njih nezaštićene na Vratima tlače.
Anih ih caanawk loe misa monghaih tawn o ai, khongkha ah ah atit o naah, bomkung tawn o ai.
5 Ljetinu njihovu pojedoše gladni, sam Bog ju je njima oteo iz usta, a žedni hlepe za njihovim dobrima.
A aah ih cang loe zok amthlam kaminawk mah caak pae o ving; anih ih hmuenmaenawk loe mingcahnawk mah lomh pae o king.
6 Ne, opačina ne izbija iz zemlje, nit' nevolja iz tla može nići sama,
Patangkhanghaih loe maiphu thung hoiah angzo ai, raihaih doeh long thung hoiah tacawt ai.
7 nego čovjek rađa muku i nevolju kao što let orlov teži u visinu.
Toe van bangah tapraek tahang hmai baktih toengah, kami loe raihaih tongh han ih ni tapen roe.
8 Al' ja bih se ipak Bogu utekao i pred njime stvar bih svoju razložio.
Toe kai loe Sithaw khaeah tahmenhaih ka hnik moe, ka raihaih to Sithaw khaeah ka tathlang han:
9 Nedokučiva on djela silna stvori, čudesa koja se izbrojit' ne mogu.
anih loe paroeai kalen hmuen, kroek laek ai hmuen, dawnrai koi hmuennawk to sak;
10 On kišom rosi po svem licu zemljinu i vodu šalje da nam polja natapa.
Anih mah ni long ah kho angzohsak moe, lawk ah tui to longsak.
11 Da bi ponižene visoko digao, da bi ojađene srećom obdario,
Poek pahnaem kami to anih mah atoengh tahang moe, palungsae kami to monghaih ahmuen ah atoengh tahang.
12 redom ruši ono što lukavci smisle, što god započeli, on im izjalovi.
Minawk aling thaih kami mah kasae pacaeng ih hmuen akoep han ai ah, anih mah pakaa pae.
13 On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obraća u ništa.
Palungha kaminawk loe angmacae palunghahaih hoiah sak pacaeng ih hmuen pongah amansak moe, poek kangkawn kami amsakhaih to a phraek pae.
14 Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usred noći.
Nihcae loe khodai ah vinghaih tongh o moe, athun ah khoving baktiah loklam pathoep hoiah a caeh o.
15 On iz njinih ralja izbavlja jadnika, iz silničkih ruku diže siromaha.
Sithaw mah amtang kaminawk to thacak kami ih pakha hoi anih ih ban thung hoiah pahlong.
16 Tako se pokaže nada nevoljniku, i nepravda mora zatvoriti usta.
To pongah amtang kaminawk loe oephaih tawnh o moe, katoeng ai hmuen mah anih ih pakha to tamuep pae.
17 Da, blago čovjeku koga Bog odbaci! Stoga ti ne prezri karanje Svesilnog!
Khenah, Sithaw mah patoengh ih kami loe tahamhoih; to pongah Thacak koek Sithaw mah thuitaekhaih to patoek hmah.
18 On ranjava, ali i ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom.
Anih mah ahmaa caksak, toe ahmaa to komh pae let; nganbawh kana a paek, toe ngantuisak let.
19 Iz šest će nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti neće.
Anih mah vai tarukto raihaih thung hoiah na loisak tih; ue, vai sarihto naah doeh kasae na tongh mak ai.
20 U gladi, od smrti on će te spasiti, a u ratu, oštru će te otet maču.
Anih mah khokhaa naah duekhaih thung hoiah na pahlong tih; misatuk naah doeh sumsen thacakhaih thung hoiah pahlong tih.
21 Biču zla jezika uklonit će tebe, ispred otimača bez straha ćeš biti.
Lok amlai palai thung hoiah na pakaa ueloe, amrohaih phak naah, na zii mak ai.
22 Suši i studeni ti ćeš se smijati i od divljih zvijeri strahovati nećeš.
Amrohaih hoi khokhaahaih to na pahnui thuih ueloe, long nui ih hmawsaeng moinawk doeh na zii mak ai.
23 Sklopit' ti ćeš savez s kamenjem na njivi, zvjerad divlja s tobom u miru će biti.
Azawn ih thlungnawk loe lokmaihaih ampui baktiah om ueloe, taw ih moisannawk loe kamongah nang hoi nawnto om o tih.
24 U šatoru svome mir ćeš uživati, dom svoj kad pohodiš netaknut će stajat.
Na ohhaih kahni im loe misa monghaih hoiah oh, tiah na panoek ueloe, na ohhaih ahmuen na phak naah, palungboenghaih om mak ai.
25 Koljeno ćeš svoje gledat' gdje se množi i potomstvo gdje ti kao trava raste.
Nang ih atiinawk loe paroeai pop o tih, na caanawk loe long ih phroh baktiah om o tih, tiah na panoek tih.
26 U grob ti ćeš leći kada budeš zreo, kao što se žito snosi kad dozori.
Atue phak naah aah ih cang baktiah, na mitong naah loe taprong ah na caeh tih.
27 Sve motrismo ovo: istina je živa! zato sve za dobro svoje ti poslušaj.”
Khenah, hae hmuen hae ka pakrong o, to hmuen loe oh tangtang; to pongah tahngai ah loe, na hoih haih hanah pakuem ah, tiah a naa.
