Job 41
1 Zar loviš Levijatana udicom? Zar ćeš mu jezik zažvalit' užetom?
an extrahere poteris Leviathan hamo et fune ligabis linguam eius
2 Zar mu nozdrve trskom probost' možeš ili mu kukom probiti vilicu?
numquid pones circulum in naribus eius et armilla perforabis maxillam eius
3 Hoće li te on preklinjat' za milost, hoće li s tobom blago govoriti?
numquid multiplicabit ad te preces aut loquetur tibi mollia
4 I zar će s tobom savez on sklopiti da sveg života tebi sluga bude?
numquid feriet tecum pactum et accipies eum servum sempiternum
5 Hoćeš li se s njim k'o s pticom poigrat' i vezat' ga da kćeri razveseliš?
numquid inludes ei quasi avi aut ligabis illum ancillis tuis
6 Hoće li se za nj cjenkati ribari, među sobom podijelit' ga trgovci?
concident eum amici divident illum negotiatores
7 Možeš li kopljem njemu kožu izbost ili glavu mu probiti ostima?
numquid implebis sagenas pelle eius et gurgustium piscium capite illius
8 Podigni de ruku svoju na njega: za boj se spremi - bit će ti posljednji!
pone super eum manum tuam memento belli nec ultra addas loqui
9 Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov čovjek već pogiba.
ecce spes eius frustrabitur eum et videntibus cunctis praecipitabitur
10 Junaka nema da njega razdraži, tko će mu se u lice suprotstavit'?
non quasi crudelis suscitabo eum quis enim resistere potest vultui meo
11 Tko se sukobi s njim i živ ostade? Pod nebesima tog čovjeka nema!
quis ante dedit mihi ut reddam ei omnia quae sub caelo sunt mea sunt
12 Prešutjet neću njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa.
non parcam ei et verbis potentibus et ad deprecandum conpositis
13 Tko mu smije razodjenut' odjeću, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu oklop?
quis revelavit faciem indumenti eius et in medium oris eius quis intrabit
14 Tko će mu ralje rastvorit' dvokrilne kad strah vlada oko zubi njegovih?
portas vultus eius quis aperiet per gyrum dentium eius formido
15 Hrbat mu je od ljuskavih štitova, zapečaćenih pečatom kamenim.
corpus illius quasi scuta fusilia et conpactum squamis se prementibus
16 Jedni uz druge tako se sljubiše da među njima dah ne bi prošao.
una uni coniungitur et ne spiraculum quidem incedit per eas
17 Tako su čvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit' se ne mogu.
una alteri adherebunt et tenentes se nequaquam separabuntur
18 Kad kihne, svjetlost iz njega zapršti, poput zorinih vjeđa oči su mu.
sternutatio eius splendor ignis et oculi eius ut palpebrae diluculi
19 Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju.
de ore eius lampades procedunt sicut taedae ignis accensae
20 Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla što kipi na vatri.
de naribus eius procedit fumus sicut ollae succensae atque ferventis
21 Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suču.
halitus eius prunas ardere facit et flamma de ore eius egreditur
22 U šiji leži sva snaga njegova, a ispred njega užas se prostire.
in collo eius morabitur fortitudo et faciem eius praecedet egestas
23 Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmiču pučini.
membra carnium eius coherentia sibi mittet contra eum fulmina et ad locum alium non ferentur
24 Poput pećine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno.
cor eius indurabitur quasi lapis et stringetur quasi malleatoris incus
25 Pregibi tusta mesa srasli su mu, čvrsti su kao da su saliveni.
cum sublatus fuerit timebunt angeli et territi purgabuntur
26 Zgodi li ga mač, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i strijela.
cum adprehenderit eum gladius subsistere non poterit neque hasta neque torax
27 Poput slame je za njega željezo, mjed je k'o drvo iscrvotočeno.
reputabit enim quasi paleas ferrum et quasi lignum putridum aes
28 On ne uzmiče od strelice s luka, stijenje iz praćke na nj k'o pljeva pada.
non fugabit eum vir sagittarius in stipulam versi sunt ei lapides fundae
29 K'o slamčica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviždi nad njim.
quasi stipulam aestimabit malleum et deridebit vibrantem hastam
30 Crepovlje oštro ima na trbuhu i blato njime ore k'o drljačom.
sub ipso erunt radii solis sternet sibi aurum quasi lutum
31 Pod njim vrtlog sav k'o lonac uskipi, uspjeni more k'o pomast u kotlu.
fervescere faciet quasi ollam profundum mare ponet quasi cum unguenta bulliunt
32 Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan prekriva.
post eum lucebit semita aestimabit abyssum quasi senescentem
33 Ništa slično na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustrašiv.
non est super terram potestas quae conparetur ei qui factus est ut nullum timeret
34 I na najviše on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim.”
omne sublime videt ipse est rex super universos filios superbiae
