< Job 41 >
1 Zar loviš Levijatana udicom? Zar ćeš mu jezik zažvalit' užetom?
Prenderai tu il coccodrillo all’amo? Gli assicurerai la lingua colla corda?
2 Zar mu nozdrve trskom probost' možeš ili mu kukom probiti vilicu?
Gli passerai un giunco per le narici? Gli forerai le mascelle con l’uncino?
3 Hoće li te on preklinjat' za milost, hoće li s tobom blago govoriti?
Ti rivolgerà egli molte supplicazioni? Ti dirà egli delle parole dolci?
4 I zar će s tobom savez on sklopiti da sveg života tebi sluga bude?
Farà egli teco un patto perché tu lo prenda per sempre al tuo servizio?
5 Hoćeš li se s njim k'o s pticom poigrat' i vezat' ga da kćeri razveseliš?
Scherzerai tu con lui come fosse un uccello? L’attaccherai a un filo per divertir le tue ragazze?
6 Hoće li se za nj cjenkati ribari, među sobom podijelit' ga trgovci?
Ne trafficheranno forse i pescatori? Lo spartiranno essi fra i negozianti?
7 Možeš li kopljem njemu kožu izbost ili glavu mu probiti ostima?
Gli coprirai tu la pelle di dardi e la testa di ramponi?
8 Podigni de ruku svoju na njega: za boj se spremi - bit će ti posljednji!
Mettigli un po’ le mani addosso!… Ti ricorderai del combattimento e non ci tornerai!
9 Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov čovjek već pogiba.
Ecco, fallace è la speranza di chi l’assale; basta scorgerlo e s’è atterrati.
10 Junaka nema da njega razdraži, tko će mu se u lice suprotstavit'?
Nessuno è tanto ardito da provocarlo. E chi dunque oserà starmi a fronte?
11 Tko se sukobi s njim i živ ostade? Pod nebesima tog čovjeka nema!
Chi mi ha anticipato alcun che perch’io glielo debba rendere? Sotto tutti i cieli, ogni cosa è mia.
12 Prešutjet neću njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa.
E non vo’ tacer delle sue membra, della sua gran forza, della bellezza della sua armatura.
13 Tko mu smije razodjenut' odjeću, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu oklop?
Chi l’ha mai spogliato della sua corazza? Chi è penetrato fra la doppia fila de’ suoi denti?
14 Tko će mu ralje rastvorit' dvokrilne kad strah vlada oko zubi njegovih?
Chi gli ha aperti i due battenti della gola? Intorno alla chiostra de’ suoi denti sta il terrore.
15 Hrbat mu je od ljuskavih štitova, zapečaćenih pečatom kamenim.
Superbe son le file de’ suoi scudi, strettamente uniti come da un sigillo.
16 Jedni uz druge tako se sljubiše da među njima dah ne bi prošao.
Uno tocca l’altro, e tra loro non passa l’aria.
17 Tako su čvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit' se ne mogu.
Sono saldati assieme, si tengono stretti, sono inseparabili.
18 Kad kihne, svjetlost iz njega zapršti, poput zorinih vjeđa oči su mu.
I suoi starnuti dànno sprazzi di luce; i suoi occhi son come le palpebre dell’aurora.
19 Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju.
Dalla sua bocca partono vampe, ne scappan fuori scintille di fuoco.
20 Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla što kipi na vatri.
Dalle sue narici esce un fumo, come da una pignatta che bolla o da una caldaia.
21 Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suču.
L’alito suo accende i carboni, e una fiamma gli erompe dalla gola.
22 U šiji leži sva snaga njegova, a ispred njega užas se prostire.
Nel suo collo risiede la forza, dinanzi a lui salta il terrore.
23 Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmiču pučini.
Compatte sono in lui le parti flosce della carne, gli stanno salde addosso, non si muovono.
24 Poput pećine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno.
Il suo cuore è duro come il sasso, duro come la macina di sotto.
25 Pregibi tusta mesa srasli su mu, čvrsti su kao da su saliveni.
Quando si rizza, tremano i più forti, e dalla paura son fuori di sé.
26 Zgodi li ga mač, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i strijela.
Invano lo si attacca con la spada; a nulla valgon lancia, giavellotto, corazza.
27 Poput slame je za njega željezo, mjed je k'o drvo iscrvotočeno.
Il ferro è per lui come paglia; il rame, come legno tarlato.
28 On ne uzmiče od strelice s luka, stijenje iz praćke na nj k'o pljeva pada.
La figlia dell’arco non lo mette in fuga; le pietre della fionda si mutano per lui in stoppia.
29 K'o slamčica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviždi nad njim.
Stoppia gli par la mazza e si ride del fremer della lancia.
30 Crepovlje oštro ima na trbuhu i blato njime ore k'o drljačom.
Il suo ventre è armato di punte acute, e lascia come tracce d’erpice sul fango.
31 Pod njim vrtlog sav k'o lonac uskipi, uspjeni more k'o pomast u kotlu.
Fa bollire l’abisso come una caldaia, del mare fa come un gran vaso da profumi.
32 Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan prekriva.
Si lascia dietro una scia di luce; l’abisso par coperto di bianca chioma.
33 Ništa slično na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustrašiv.
Non v’è sulla terra chi lo domi; è stato fatto per non aver paura.
34 I na najviše on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim.”
Guarda in faccia tutto ciò ch’è eccelso, è re su tutte le belve più superbe”.