Job 40
1 I Jahve se obrati Jobu i reče mu:
Et adjecit Dominus, et locutus est ad Job:
2 “Zar će se s Jakim preti još kudilac? Tužitelj Božji nek' sam odgovori!”
[Numquid qui contendit cum Deo, tam facile conquiescit? utique qui arguit Deum, debet respondere ei.]
3 A Job odgovori Jahvi i reče:
Respondens autem Job Domino, dixit:
4 “Odveć sam malen: što da odgovorim? Rukom ću svoja zatisnuti usta.
[Qui leviter locutus sum, respondere quid possum? manum meam ponam super os meum.
5 Riječ rekoh - neću više započeti; rekoh dvije - al' neću nastaviti.”
Unum locutus sum, quod utinam non dixissem: et alterum, quibus ultra non addam.]
6 Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče:
Respondens autem Dominus Job de turbine, dixit:
7 “Bokove svoje opaši k'o junak, ja ću te pitat', a ti me pouči.
[Accinge sicut vir lumbos tuos: interrogabo te, et indica mihi.
8 Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravdaš?
Numquid irritum facies judicium meum, et condemnabis me, ut tu justificeris?
9 Zar ti mišica snagu Božju ima, zar glasom grmjet' možeš poput njega?
Et si habes brachium sicut Deus? et si voce simili tonas?
10 Ogrni se sjajem i veličanstvom, dostojanstvom se odjeni i slavom.
Circumda tibi decorem, et in sublime erigere, et esto gloriosus, et speciosis induere vestibus.
11 Plani dÓe bijesom ognja jarosnoga, pogledom jednim snizi oholnika.
Disperge superbos in furore tuo, et respiciens omnem arrogantem humilia.
12 Ponositoga pogledaj, slomi ga, na mjestu satri svakoga zlikovca.
Respice cunctos superbos, et confunde eos, et contere impios in loco suo.
13 U zemlju sve njih zajedno zakopaj, u mračnu ih pozatvaraj tamnicu.
Absconde eos in pulvere simul, et facies eorum demerge in foveam.
14 Tada ću i ja tebi odat' hvalu što si se svojom desnicom spasio.
Et ego confitebor quod salvare te possit dextera tua.
15 A sada, dÓe promotri Behemota! Travom se hrani poput govečeta,
Ecce behemoth quem feci tecum, fœnum quasi bos comedet.
16 u bedrima je, gle, snaga njegova, a krepkost mu u mišićju trbušnom.
Fortitudo ejus in lumbis ejus, et virtus illius in umbilico ventris ejus.
17 Poput cedra rep podignut ukruti, sva su mu stegna ispreplele žile.
Stringit caudam suam quasi cedrum; nervi testiculorum ejus perplexi sunt.
18 Mjedene cijevi kosti su njegove, zglobovi mu od željeza kvrge.
Ossa ejus velut fistulæ æris; cartilago illius quasi laminæ ferreæ.
19 Prvenac on je Božjega stvaranja; mačem ga je naoružao tvorac.
Ipse est principium viarum Dei: qui fecit eum applicabit gladium ejus.
20 Gore mu danak u hrani donose i sve zvijerje što po njima se igra.
Huic montes herbas ferunt: omnes bestiæ agri ludent ibi.
21 Pod lotosom on zavaljen počiva, guštik močvarni i glib kriju ga.
Sub umbra dormit in secreto calami, et in locis humentibus.
22 Sjenu mu pravi lotosovo lišće, pod vrbama on hladuje potočnim.
Protegunt umbræ umbram ejus: circumdabunt eum salices torrentis.
23 Nabuja li rijeka, on ne strahuje: nimalo njega ne bi zabrinulo da mu u žvale i sav Jordan jurne.
Ecce absorbebit fluvium, et non mirabitur, et habet fiduciam quod influat Jordanis in os ejus.
24 Tko bi za oči uhvatio njega i tko bi mu nos sulicom probio?
In oculis ejus quasi hamo capiet eum, et in sudibus perforabit nares ejus.
