Job 4
1 Tad prozbori Elifaz Temanac i reče:
Témanliq Élifaz jawaben mundaq dédi: —
2 “Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od riječi!
«Birsi sen bilen sözleshmekchi bolsa, éghir alamsen? Biraq kim aghzigha kelgen gepni yutuwatalaydu?
3 Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice;
Qara, sen köp ademlerge telim-terbiye bergen ademsen, Sen jansiz qollargha küch bergensen,
4 riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava.
Sözliring deldengship aran mangidighanlarni righbetlendürgen, Tizliri pükülgenlerni yöligensen.
5 A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo!
Biraq hazir nöwet sanga keldi, Shuningliq bilen halingdin ketting, Balayi’apet sanga tégishi bilen, Sen alaqzade bolup ketting.
6 Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje?
Ixlasmenliking tayanching bolup kelmigenmu? Yolliringdiki durusluq ümidingning asasi emesmidi?
7 TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?
Ésingge al, kim bigunah turup weyran bolup baqqan? Duruslarning hayati nede üzülüp qalghan?
8 Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti.
Men körginimdek, gunah bilen yer aghdurup awarichilik térighanlar, Oxshashla hosul alidu.
9 Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.
Tengrining bir nepisi bilenla ular gumran bolidu, Uning ghezipining partlishi bilen ular yoqilip kétidu.
10 Rika lavlja, urlik leopardov krše se k'o zubi u lavića.
Shirning hörkireshliri, Hem esheddiy shirning awazi [bar bolsimu], Shir arslanlirining chishliri sundurulidu;
11 Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini.
Batur shir bolsa ow tapalmay yoqilishqa yüzlinidu, Chishi shirning küchükliri chéchilip kétidu.
12 Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo.
— Mana, manga bir söz ghayibane keldi, Quliqimgha bir shiwirlighan awaz kirdi,
13 Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,
Tün kéchidiki ghayibane körünüshlerdin chiqqan oylarda, Ademlerni chongqur uyqu basqanda,
14 strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle.
Qorqunch we titrekmu méni basti, Söngek-söngeklirimni titritiwetti;
15 Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu.
Köz aldimdin bir roh ötüp ketti; Bedinimdiki tüklirim hürpiyip ketti.
16 Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat:
U roh ornida midirlimay turdi, biraq turqini körelmidim; Köz aldimda bir gewde turuptu; Shiwirlighan bir awaz anglandi: —
17 'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?
«Insan balisi Tengridin heqqaniy bolalamdu? Adem öz Yaratquchisidin pak bolalamdu?
18 Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje -
Mana, U Öz qullirigha ishenmigen, Hetta perishtilirinimu «Nadanliq qilghan!» dep eyibligen yerde,
19 kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:
Uli topilardin bolghan insanlar, Laydin yasalghan öylerde turghuchilar qandaq bolar!? Ular perwanidinmu asanla yanjilidu!
20 od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi.
Ular tang bilen kech ariliqida kukum-talqan bolidu; Ular héchkim nezirige almighan halda menggüge yoqilidu.
21 Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.'
Ularning chédir tanisi yulup tashlan’ghan’ghu? Ular héch danaliqqa téxi érishmeyla ölüp kétidu!».
