Job 4
1 Tad prozbori Elifaz Temanac i reče:
Na Temanni Elifas buaa Hiob sɛ,
2 “Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od riječi!
“Sɛ obi pɛ sɛ ɔne wo kasa a, worennya ntoboaseɛ mma no anaa? Hwan na wɔbɛtumi aka nʼano ato mu?
3 Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice;
Dwene sɛdeɛ wakyerɛkyerɛ nnipa bebree, sɛdeɛ woahyɛ nsa a emu ayɛ mmerɛ den.
4 riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava.
Wo nsɛm ahyɛ wɔn a wɔasunti no den; woahyɛ nkotodwe a ayɛ mmerɛ mu den.
5 A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo!
Na afei a ɔhaw aba no, wʼaba mu abu; aba wo so, na wo ho adwiri wo.
6 Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje?
Wo nyamesuro mma wo ahotosoɔ anaa, na wʼakwan a ɛho nni asɛm mma wo anidasoɔ anaa?
7 TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?
“Dwene ho: Wɔasɛe obi a ne ho nni asɛm pɛn anaa? Ɛhefa na wɔsɛee obi a ɔyɛ pɛ?
8 Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti.
Sɛdeɛ mahunu no, wɔn a wɔfɛntɛm bɔne ne wɔn a wɔdua ɔhaw no, wɔtwa so aba.
9 Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.
Sɛ Onyankopɔn home a, wɔsɛe; nʼabufuo ma wɔyera.
10 Rika lavlja, urlik leopardov krše se k'o zubi u lavića.
Agyata bɛtumi abobom na wɔapɔ so, nanso wɔbɛbubu gyata akɛseɛ no se.
11 Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini.
Gyata annya haboa a ɔwu, na gyatabereɛ mma no bɔ hwete.
12 Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo.
“Wɔbɛkaa kokoamsɛm bi kyerɛɛ me na mʼaso tee no sɛ asomusɛm.
13 Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,
Wɔ anadwo daeɛso basabasa mu, ɛberɛ a nnipa adeda nnahɔɔ no,
14 strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle.
ehu ne nketenkete kyeree me. Ɛmaa me nnompe nyinaa wosoeɛ.
15 Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu.
Honhom bi twaa mʼani so, na me ho nwi sɔre gyinaeɛ.
16 Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat:
Ɛgyinaeɛ, nanso, manhunu nʼabɔsuo. Biribi bɛgyinaa mʼanim, na metee nne bɔkɔɔ bi a ɛrebisa sɛ,
17 'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?
‘Onipa dasani bɛtumi atene asene Onyankopɔn? Onipa bɛtumi ayɛ kronn asene ne Yɛfoɔ anaa?
18 Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje -
Sɛ Onyankopɔn ntumi mfa ne ho nto nʼankasa asomfoɔ so, na sɛ ɔka nʼabɔfoɔ mpo anim a,
19 kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:
hwan ne onipa a wɔde dɔteɛ anwene no, a ne fapem sisi mfuturo mu na wɔdwerɛ no ntɛm so sene abubummabaa?
20 od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi.
Ɛfiri anɔpahema kɔsi anwummerɛ wɔbubu wɔn mu nketenkete; na wɔyera korakora a obiara nhunu wɔn bio.
21 Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.'
Wɔtete wɔn ntomadan nhoma mu, ɛno enti wɔwuwu a wɔnnim.’
