Job 4
1 Tad prozbori Elifaz Temanac i reče:
Ipapo Erifazi muTemani akapindura achiti:
2 “Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od riječi!
“Kana mumwe munhu akava neshoko newe, iwe uchashayiwa mwoyo murefu here? Asi ndiani angarega kutaura?
3 Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice;
Funga kuti wakadzidzisa vazhinji sei, uye kuti wakasimbisa sei maoko asina simba.
4 riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava.
Mashoko ako akatsigira vaya vakagumburwa; wakasimbisa mabvi akaneta.
5 A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo!
Asi zvino nhamo yasvika kwauri, uye iwe waora mwoyo; inokurova, iwe ndokuvhunduka.
6 Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje?
Ko, kutya kwako Mwari hakuzi chivimbo chako, uye nzira dzako dzakarurama tariro yako here?
7 TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?
“Rangarira iye zvino: Ndianiko, asina mhaka, akamboparadzwa? Ndokupiko kwakatongoparadzwa vakarurama?
8 Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti.
Sezvandakaona, vaya vanodyara zvakaipa navaya vanokusha nhamo ndizvo zvavanokohwa.
9 Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.
Vanoparadzwa nokufema kwaMwari; vanoparara nokuputika kwehasha dzake.
10 Rika lavlja, urlik leopardov krše se k'o zubi u lavića.
Shumba dzingaomba nokunguruma, nyamba meno eshumba huru akaguduka.
11 Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini.
Shumba inoparara nokuda kwokushaya nyama, uye vana veshumbakadzi vanopararira.
12 Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo.
“Shoko rakauyiswa kwandiri muchivande, nzeve dzangu dzakanzwa zevezeve raro.
13 Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,
Pakati pokurota hope dzinovhundutsa usiku, hope huru padzinenge dzabata vanhu,
14 strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle.
kutya nokudedera zvakandibata zvikaita kuti mapfupa angu ose abvunde.
15 Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu.
Mumwe mweya wakapfuura pamberi pechiso changu, uye bvudzi romusoro wangu rikamira.
16 Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat:
Wakamira, asi ndakatadza kuziva kuti chaiva chii. Chinhu chakamira pamberi pameso angu, uye ndakanzwa inzwi rakanyarara richiti:
17 'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?
‘Ko, munhu anofa, angava akarurama kupfuura Mwari here? Ko, munhu angagona kuchena kukunda Muiti wake here?
18 Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje -
Kana Mwari akasavimba navaranda vake, kana akakanganisa kutonga vatumwa vake,
19 kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:
zvikuru sei kuna avo vanogara mudzimba dzevhu, nheyo dzavo dziri muguruva, dzinopwanyiwa nyore kupfuura chipfukuto!
20 od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi.
Dzinoputsanyiwa pakati pamambakwedza namadekwana; dzinoparara dzisingazoonekwi nokusingaperi.
21 Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.'
Ko, mabote etende ravo haana kubviswa here kuti vagofa vasina uchenjeri?’
