Job 4
1 Tad prozbori Elifaz Temanac i reče:
Te vaengah Temani hoel Eliphaz loh a doo.
2 “Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od riječi!
Te vaengah nang te ol neh n'noemcai saeh, na ngak aya? Tedae olthui te kuemsuem ham unim aka noeng eh?
3 Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice;
Muep na toel tih kut kha rhoek khaw na talong coeng te.
4 riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava.
Aka paloe rhoek te na olthui loh a thoh tih khuklu aka khun khaw na caang sak.
5 A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo!
Tedae namah taengla ha loe tih na ngak coeng, namah te m'ben tih na let coeng.
6 Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje?
Na hinyahnah, na ueppangnah, na ngaiuepnah, na longpuei kah thincaknah khaw om pawt nim?
7 TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?
Poek van laeh, ommongsitoe he paltham nim? Aka thuem rhoek te melam a thup?
8 Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti.
Ka hmuh vanbangla boethae aka thoe tih aka soem khaw amah long ni thakthaenah a ah.
9 Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.
Pathen kah hiil dongah milh uh tih a thintoek khohli dongah khap uh coeng.
10 Rika lavlja, urlik leopardov krše se k'o zubi u lavića.
Sathueng khaw kawknah neh sathuengca khaw a ol neh om dae sathuengca khaw a no tloong.
11 Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini.
Maeh a mueh lamloh sathueng te milh tih sathuengnu ca rhoek khaw pam uh.
12 Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo.
Ka taengah ol a huen tih a olduem loh kai hna a lat sak.
13 Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,
Hlang he khoyin olphong lamkah pomnah khuiah a ih muelh vaengah.
14 strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle.
birhihnah loh kai m'mah tih thuennah neh ka rhuh boeih a rhih sak.
15 Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu.
Mueihla loh ka maelhmai a pah vaengah ka mul ka saa poenghu.
16 Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat:
A pai vaengah khaw a mueimae ka hmat moenih. A muei tah ka mikhmuh ah om tih bidip ol a yaak.
17 'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?
Pathen lakah hlanghing he tang tih anih aka saii lakah ah hlang caihcil ngai a?
18 Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje -
A sal rhoek soah tangnah pawt tih a puencawn te a lolh la a khueh atah,
19 kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:
Laipi neh lai im dongah kho aka sa aisat te bungbo hmai ah a khoengim pop coeng.
20 od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi.
Mincang lamloh hlaem duela a phop te a yoeyah la a milh khaw mingpha pawh.
21 Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.'
Amih lamkah a a hlangrhuel a phil pah vaengah a duek uh moenih a? Te dongah cueihnah neh a om moenih a?
