Job 38
1 Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče:
Nanoiñe Iobe boak’ an-talio amy zao t’Iehovà ami’ty hoe:
2 “Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao?
Ia ze o mampaieñe vere añ’enta’e tsy aman-kilalao?
3 Bokove svoje opaši k'o junak: ja ću te pitat', a ti me pouči.
Midiaña vania hoe ondaty; le hañontaneako, vaho ho toiñe’o.
4 Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno.
Taia v’iheo te najadoko o faha’ ty tane toio? Taroño kanao mahilala.
5 Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjerničko napeo?
Ia ty nisafiry o zehe’eo naho fohi’o? he ia ty namavatse taly ama’e?
6 Na čemu joj počivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni
Najadoñe ami’ty inoñ’ o faha’eo? ia ka ty nampitsatoke ty vato-lahi’e?
7 dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?
Ie hene nitrao-pisaboañe o vasia-maraiñeo vaho fonga nipoñak’ an-drebeke o anan’ Añahareo.
8 Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina;
Ke ia ty nampigabeñe i riakey an-dalam-bey, ie vaho niboloañe boak’an-koviñe ao.
9 kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom;
Ie nitseneako saroñe an-drahoñe, naho sokotry an-kamoromoroñañe.
10 kad sam njegovu odredio među, vrata stavio sa prijevornicama?
Ie nafepèko o efe’eo vaho nampijadoñe ty sikada’e naho o lala’eo,
11 Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja!
Ami’ty hoe: Efets’ etoa ty homba’o, le tsy ilikoarañe; etoañe ty hanjirañe o onja’o mitoabotseo.
12 Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno,
Fa linili’o hao i maraiñey, sikal’am-pifotoran’ andro’o añe, he nampahafohine’o i fanjirik’androy hao i toe’ey,
13 da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese;
hamihina’e o indran-taneo, hañifihañe ama’e o lo-tserekeo?
14 da je pretvori u glinu pečatnu i oboji je k'o kakvu haljinu.
Ie miova hoe lietse ambanem-boli-pitomboke, miboake hoe volon-tsaroñe ty vinta’e.
15 Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu.
Fe tanañe amo tsereheñeo ty hazavà’iareo, vaho ampipozaheñe ty sira mizonjoñe.
16 Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio?
Fa niziliha’o hao ty figoangoaña’ i riakey? hera nijelanjelañe an-goledo’ i lalekey?
17 Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena?
Fa nibentareñ’ ama’o hao o lalam-bein-kavilasio? fa niisa’o hao o lalan-talinjom-pihomahañeo?
18 Zar si prostranstvo zemlje uočio? Govori, ako ti je znano sve to.
Apota’o hao ty fienene’ ty tane toy? abejaño naho hene fohi’o?
19 Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine,
Aia ty lalam-bam-pimoneña’ i hazavàñey? Naho i ieñey, aia ty akiba’e?
20 da ih odvedeš u njine krajeve, da im put k stanu njihovu pokažeš?
Hanesea’o mb’am-pifaritsoha’e añe: hitinoña’o o lalam-ban-kiboho’e mb’eo?
21 Ti znadeš to, tÓa davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik!
Fohi’o kanao Izay ty nisamahañ’ azo, vaho tsivatse o andro’oo!
22 Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuče spremišta vidio
Fa nimoaha’o hao ty fañajañe i fanalay? Nioni’o hao ty famandroñañe o havandrao?
23 što ih pričuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata?
I nahajako ho an-tsan-kasotriañey, ho amy andron-kotakotake naho fialiañey?
24 Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa?
Lalañe aia ty ifampirià’ i hazavàñey, ty ifampitsiriaria’ i tiok’atiñanañey an-tane atoy?
25 Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrčio pute grmljavini
Ia ty nihaly talaha ho a i fisorotombahañey, ndra ty lalan-kombà’ i àmpin-kotrokey?
26 da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema,
Hahavia’ ty orañe an-tane tsy ama’ondaty, ndra an-diolio pok’ olombeloñe,
27 da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula?
hahaeneñe i fatram-bey mangoakoakey hitovoaña’ i ahetsey hitiry?
28 Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose rađa?
Manan-drae hao i orañey? Ke ia ty nampiareñe o tsopan-jonoo?
29 Iz čijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara što s nebesa pada?
Boak’ an-kovi’ ia o fanalao? Le i pilitem-panalan-dikerañey, ia ty nisamak’ aze?
30 Kako čvrsnu vode poput kamena i led se hvata površja bezdana?
Ie mihagàñe hoe vato ty rano, vaho mijihetse ty tarehe’ i lalekey?
31 Možeš li lancem vezati Vlašiće i razdriješiti spone Orionu,
Lefe’ o feheñe hao o silisili’ i Kimào, ndra ampibalaheñe ty vahots’ i Kesileo?
32 u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima?
Hampiakare’o an-tsà’e hao t’i Mazarote? Ho tehafe’o hao t’i Aiìse rekets’ o ana’eo?
33 Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moć na zemlji dodijeliš?
Fohi’o hao o fañèn-dikerañeo? Ho lefe’o ajadoñe hao ty fifehea’ iareo ty tane toy?
34 Zar doviknuti možeš oblacima pa da pljuskovi tebe poslušaju?
Mahafipoña-peo mb’an-drahoñe mb’eo v’iheo, hahaliporañ’ azo an-drano bey?
35 Zar na zapovijed tvoju munje lijeću i tebi zar se odazivlju: 'Evo nas'?
Mahafañirake hotroke v’iheo, hihiririña’e mb’eo, hanoa’iareo ty hoe: Intoan-jahay?
36 Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla?
Ia ty nampipoke hihitse an-troke ao? Ia ka ty nanolotse hilala añ’ arofo?
37 Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove
Ia ty mahafañiake o rahoñeo ami’ty hihi’e? ke mahafañiliñe o zonjon-dikerañeo,
38 dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine ne slijepe?
ie ampibokobokoeñe ty deboke, vaho mifampipiteke o vonga’eo?
39 Zar ćeš ti plijen uloviti lavici ili ćeš glad utažit' lavićima
Ho tsatsae’o haneñe hao ty liona? Ho eneñe’o hao ty hatea-hane’ o liona tora’eo,
40 na leglu svojem dok gladni čekaju i vrebaju na žrtvu iz zaklona?
Ie mikoloto an-dakato ao, ie misimotse ami’ty mangongòñe ao?
41 Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptići njegovi cijuču i naokolo oblijeću bez hrane?
Ia ty mamahan-tsindroke o koàkeo, ie mikoaik’ aman’Añahare o ana’eo, naho mikariokariok’ avao tsy aman-kaneñe?
