Job 38
1 Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče:
Respondens autem Dominus Iob de turbine, dixit:
2 “Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao?
Quis est iste involvens sententias sermonibus imperitis?
3 Bokove svoje opaši k'o junak: ja ću te pitat', a ti me pouči.
Accinge sicut vir lumbos tuos: interrogabo te, et responde mihi.
4 Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno.
Ubi eras quando ponebam fundamenta terrae? indica mihi si habes intelligentiam.
5 Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjerničko napeo?
Quis posuit mensuras eius, si nosti? vel quis tetendit super eam lineam?
6 Na čemu joj počivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni
Super quo bases illius solidatae sunt? aut quis demisit lapidem angularem eius,
7 dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?
Cum me laudarent simul astra matutina, et iubilarent omnes filii Dei?
8 Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina;
Quis conclusit ostiis mare, quando erumpebat quasi de vulva procedens:
9 kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom;
Cum ponerem nubem vestimentum eius, et caligine illud quasi pannis infantiae obvolverem?
10 kad sam njegovu odredio među, vrata stavio sa prijevornicama?
Circumdedi illud terminis meis, et posui vectem, et ostia:
11 Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja!
Et dixi: Usque huc venies, et non procedes amplius, et hic confringes tumentes fluctus tuos.
12 Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno,
Numquid post ortum tuum praecepisti diluculo, et ostendisti aurorae locum suum?
13 da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese;
Et tenuisti concutiens extrema terrae, et excussisti impios ex ea?
14 da je pretvori u glinu pečatnu i oboji je k'o kakvu haljinu.
Restituetur ut lutum signaculum, et stabit sicut vestimentum:
15 Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu.
Auferetur ab impiis lux sua, et brachium excelsum confringetur.
16 Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio?
Numquid ingressus es profunda maris, et in novissimis abyssi deambulasti?
17 Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena?
Numquid apertae sunt tibi portae mortis, et ostia tenebrosa vidisti?
18 Zar si prostranstvo zemlje uočio? Govori, ako ti je znano sve to.
Numquid considerasti latitudinem terrae? indica mihi, si nosti, omnia,
19 Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine,
In qua via lux habitet, et tenebrarum quis locus sit:
20 da ih odvedeš u njine krajeve, da im put k stanu njihovu pokažeš?
Ut ducas unumquodque ad terminos suos, et intelligas semitas domus eius.
21 Ti znadeš to, tÓa davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik!
Sciebas tunc quod nasciturus esses? et numerum dierum tuorum noveras?
22 Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuče spremišta vidio
Numquid ingressus es thesauros nivis, aut thesauros grandinis aspexisti,
23 što ih pričuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata?
Quae praeparavi in tempus hostis, in diem pugnae et belli?
24 Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa?
Per quam viam spargitur lux, dividitur aestus super terram?
25 Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrčio pute grmljavini
Quis dedit vehementissimo imbri cursum, et viam sonantis tonitrui,
26 da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema,
Ut plueret super terram absque homine in deserto, ubi nullus mortalium commoratur,
27 da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula?
Ut impleret inviam et desolatam, et produceret herbas virentes?
28 Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose rađa?
Quis est pluviae pater? vel quis genuit stillas roris?
29 Iz čijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara što s nebesa pada?
De cuius utero egressa est glacies? et gelu de caelo quis genuit?
30 Kako čvrsnu vode poput kamena i led se hvata površja bezdana?
In similitudinem lapidis aquae durantur, et superficies abyssi constringitur.
31 Možeš li lancem vezati Vlašiće i razdriješiti spone Orionu,
Numquid coniungere valebis micantes stellas Pleiadas, aut gyrum Arcturi poteris dissipare?
32 u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima?
Numquid producis Luciferum in tempore suo, et Vesperum super filios terrae consurgere facis?
33 Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moć na zemlji dodijeliš?
Numquid nosti ordinem caeli, et pones rationem eius in terra?
34 Zar doviknuti možeš oblacima pa da pljuskovi tebe poslušaju?
Numquid elevabis in nebula vocem tuam, et impetus aquarum operiet te?
35 Zar na zapovijed tvoju munje lijeću i tebi zar se odazivlju: 'Evo nas'?
Numquid mittes fulgura, et ibunt, et revertentia dicent tibi: Adsumus?
36 Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla?
Quis posuit in visceribus hominis sapientiam? vel quis dedit gallo intelligentiam?
37 Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove
Quis enarrabit caelorum rationem, et concentum caeli quis dormire faciet?
38 dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine ne slijepe?
Quando fundebatur pulvis in terra, et glebae compingebantur?
39 Zar ćeš ti plijen uloviti lavici ili ćeš glad utažit' lavićima
Numquid capies leaenae praedam, et animam catulorum eius implebis,
40 na leglu svojem dok gladni čekaju i vrebaju na žrtvu iz zaklona?
Quando cubant in antris, et in specubus insidiantur?
41 Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptići njegovi cijuču i naokolo oblijeću bez hrane?
Quis praeparat corvo escam suam, quando pulli eius clamant ad eum, vagientes, eo quod non habeant cibos?
