< Job 38 >
1 Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče:
Tete Yehowa ɖo nyawo ŋu na Hiob to ahom me be,
2 “Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao?
“Ame ka nye esi tsɔ viviti tsyɔ nye aɖaŋudede dzi kple nya siwo gɔmesese meli na la o?
3 Bokove svoje opaši k'o junak: ja ću te pitat', a ti me pouči.
Tso nàbla ali dzi abe ŋutsu ene, mabia nya wò, nàɖo eŋu nam.
4 Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno.
“Afi ka nènɔ esi meɖo anyigba ƒe gɔmeɖokpewo anyi? Gblɔe nam, ne èse egɔme.
5 Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjerničko napeo?
Ame kae dzidze eƒe kekeme kple didime? Ànyae godoo! Ame kae tsɔ dzidzeka ɖo eŋu?
6 Na čemu joj počivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni
Nu ka dzi woɖo egɔme anyi ɖo? Alo ame kae ɖo eƒe dzogoedzikpe
7 dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?
esi ŋukeɣletiviwo le ha dzim ɖekae eye Mawudɔlawo katã do dzidzɔɣli?
8 Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina;
“Ame kae do ʋɔ ɖe atsiaƒu nu esi wòdo go kpoyi tso dadaa ƒe dɔ me
9 kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom;
esi metsɔ lilikpo wɔ eƒe awudodoe heblae ɖe viviti tsiɖitsiɖitsiɖi me,
10 kad sam njegovu odredio među, vrata stavio sa prijevornicama?
esi meɖo seɖoƒe nɛ, hede ʋɔtru kple gametiwo enu,
11 Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja!
esi megblɔ be, ‘Afii ko nàse, mèkpɔ mɔ ato liƒo sia dzi o, afi sia ko wò dada kple ɖokuidodoɖedzi ase?’
12 Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno,
“Èɖe gbe na ŋdi kpɔ tso esi wò ŋkekewo dze egɔme alo na fɔŋli nya eƒe nɔƒe,
13 da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese;
be wòalé anyigba ƒe toga, ahaʋuʋu ame vɔ̃ɖiwo ɖa le edzia?
14 da je pretvori u glinu pečatnu i oboji je k'o kakvu haljinu.
Anyigba trɔ eƒe nɔnɔme abe anyi le nutrenu te ene, eye eƒe nɔnɔme le abe avɔ tɔ ene.
15 Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu.
Woxɔ ame vɔ̃ɖiwo ƒe kekeli le wo si eye woŋe woƒe abɔ si wodo ɖe dzi.
16 Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio?
“Èzɔ mɔ yi ɖe atsiaƒu ƒe vudo me alo zɔ le gogloƒe ƒe nudiƒewo kpɔa?
17 Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena?
Wofia ku ƒe agbowo wò kpɔa? Èkpɔ ku ƒe vɔvɔli ƒe agbowo kpɔa?
18 Zar si prostranstvo zemlje uočio? Govori, ako ti je znano sve to.
Èse anyigba ƒe kekeme gɔmea? Gblɔe nam, ne ènya esiawo katã.
19 Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine,
“Afi ka mɔ si yi kekeli ƒe nɔƒe la to? Eye afi kae nye viviti nɔƒe?
20 da ih odvedeš u njine krajeve, da im put k stanu njihovu pokažeš?
Àte ŋu akplɔ wo ayi wo nɔƒewoea? Ènya toƒe si yi ɖe wo nɔƒea?
21 Ti znadeš to, tÓa davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik!
Meka ɖe edzi be ènyae elabena wodzi wò ye ma ɣi xoxo! Ƒe geɖewoe nye esia esi nèle agbe!
22 Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuče spremišta vidio
“Ège ɖe sno ƒe nudzraɖoƒe alo kpɔ kpetsi ƒe nudzraɖoƒe,
23 što ih pričuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata?
esi meɖo ɖi na xaxaɣi, aʋaŋkekewo kple aʋakpegbe la kpɔa?
24 Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa?
Afi ka mɔ si wotona yia teƒe si dzikedzo kakana le alo teƒe si wokakaa ɣedzeƒeya le ɖe anyigba blibo la dzi la to?
25 Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrčio pute grmljavini
Ame kae ɖo toƒe na tsi gã siwo dzana kple mɔ na ahom sesẽwo,
26 da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema,
be woade tsi anyigba si dzi ame mele o kple gbegbe si ame menɔ o,
27 da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula?
be wòaɖi kɔ na kuɖiɖinyigba gbɔlo eye wòamie gbe fɛ̃wo?
28 Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose rađa?
Fofo le tsidzadza sia? Ame kae nye tɔ na ahũdzadza?
29 Iz čijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara što s nebesa pada?
Ame ka ƒe dɔ mee tsikpe do tso? Ame kae dzi zãmu si dzana tso dziƒo,
30 Kako čvrsnu vode poput kamena i led se hvata površja bezdana?
esi tsiwo do kpe abe ahlihã ene eye gogloƒewo tame zu tsikpe?
31 Možeš li lancem vezati Vlašiće i razdriješiti spone Orionu,
“Àte ŋu abla Atifieŋu siwo le keklẽma? Àte ŋu atu Avutɔ ƒe kawoa?
32 u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima?
Àte ŋu akplɔ ŋukeɣletiviwo ado goe ne woƒe dodoɣi ɖo alo akplɔ koklonɔ kple viawoa?
33 Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moć na zemlji dodijeliš?
Ènya dziƒo ƒe sewoa? Àte ŋu aɖo Mawu ƒe fiaɖuɖu anyi ɖe anyigba dzia?
34 Zar doviknuti možeš oblacima pa da pljuskovi tebe poslušaju?
“Àte ŋu akɔ gbe dzi ado ɣli na lilikpowo, eye nàtsɔ tsiɖɔɖɔ atsyɔ ɖokuiwò dzia?
35 Zar na zapovijed tvoju munje lijeću i tebi zar se odazivlju: 'Evo nas'?
Wòe ɖo dzikedzo ɖe eƒe mɔ dzia? Ɖe wova gblɔna na wò be, ‘Míawoe nye esi’ mahã?
36 Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla?
Ame kae tsɔ nunya na dzi alo gɔmesese na susu?
37 Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove
Ame ka sie nunya le be wòaxlẽ lilikpowo? Ame kae ate ŋu aviã tsizɔ siwo le dziƒo,
38 dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine ne slijepe?
ne anyigba do kpe eye anyikɔ siwo le anyigba la lé ɖe wo nɔewo ŋu?
39 Zar ćeš ti plijen uloviti lavici ili ćeš glad utažit' lavićima
“Wòe daa ade na dzatanɔ eye nèdia nuɖuɖu na dzatawo, ne dɔ le wo wum
40 na leglu svojem dok gladni čekaju i vrebaju na žrtvu iz zaklona?
eye womlɔ woƒe dowo me alo le adeklo dzi le ave mea?
41 Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptići njegovi cijuču i naokolo oblijeću bez hrane?
Ame kae dia nuɖuɖu na akpaviãwo, ne viawo le xɔxlɔ̃m na Mawu eye wole tsatsam le nuɖuɖu makpɔmakpɔ ta?