< Job 38 >

1 Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče:
ثُمَّ قَالَ الرَّبُّ لأَيُّوبَ مِنَ الْعَاصِفَةِ:١
2 “Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao?
«مَنْ ذَا الَّذِي يُظْلِمُ الْقَضَاءَ بِكَلامٍ مُجَرَّدٍ مِنَ الْمَعْرِفَةِ؟٢
3 Bokove svoje opaši k'o junak: ja ću te pitat', a ti me pouči.
اشْدُدْ حَقَوَيْكَ كَرَجُلٍ لأَسْأَلَكَ فَتُجِيبَنِي٣
4 Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno.
أَيْنَ كُنْتَ عِنْدَمَا أَسَّسْتُ الأَرْضَ؟ أَخْبِرْنِي إِنْ كُنْتَ ذَا حِكْمَةٍ.٤
5 Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjerničko napeo?
مَنْ حَدَّدَ مَقَايِيسَهَا، إِنْ كُنْتَ حَقّاً تَعْرِفُ؟ أَوْ مَنْ مَدَّ عَلَيْهَا خَيْطَ الْقِيَاسِ؟٥
6 Na čemu joj počivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni
عَلَى أَيِّ شَيْءٍ اسْتَقَرَّتْ قَوَاعِدُهَا؟ وَمَنْ وَضَعَ حَجَرَ زَاوِيَتِهَا؟٦
7 dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?
بَيْنَمَا كَانَتْ كَوَاكِبُ السَّمَاءِ تَتَرَنَّمُ مَعاً وَمَلائِكَةُ اللهِ تَهْتِفُ بِفَرَحٍ.٧
8 Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina;
مَنْ حَجَزَ الْبَحْرَ بِبَوَّابَاتٍ، عِنْدَمَا انْدَفَقَ مِنْ رَحِمِ الأَرْضِ،٨
9 kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom;
حِينَ جَعَلْتُ السُّحُبَ لِبَاساً لَهُ وَالظُّلْمَةَ قِمَاطَهُ،٩
10 kad sam njegovu odredio među, vrata stavio sa prijevornicama?
عِنْدَمَا عَيَّنْتُ لَهُ حُدُوداً، وَأَثْبَتُّ بَوَّابَاتِهِ وَمَغَالِيقَهُ فِي مَوَاضِعِهَا،١٠
11 Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja!
وَقُلْتُ لَهُ: إِلَى هُنَا تُخُومُكَ فَلا تَتَعَدَّاهَا، وَهُنَا يَتَوَقَّفُ عُتُوُّ أَمْوَاجِكَ؟١١
12 Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno,
هَلْ أَمَرْتَ مَرَّةً الصُّبْحَ فِي أَيَّامِكَ، وَأَرَيْتَ الْفَجْرَ مَوْضِعَهُ،١٢
13 da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese;
لِيَقْبِضَ عَلَى أَكْنَافِ الأَرْضِ وَيَنْفُضَ الأَشْرَارَ مِنْهَا؟١٣
14 da je pretvori u glinu pečatnu i oboji je k'o kakvu haljinu.
تَتَشَكَّلُ كَطِينٍ تَحْتَ الْخَاتَمِ، وَتَبْدُو مَعَالِمُهَا كَمَعَالِمِ الرِّدَاءِ.١٤
15 Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu.
يَمْتَنِعُ النُّورُ عَنِ الأَشْرَارِ، وَتَتَحَطَّمُ ذِرَاعُهُمُ الْمُرْتَفِعَةُ.١٥
16 Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio?
هَلْ غُصْتَ إِلَى يَنَابِيعِ الْبَحْرِ، أَمْ دَلَفْتَ إِلَى مَقَاصِيرِ اللُّجَجِ؟١٦
17 Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena?
هَلِ اطَّلَعْتَ عَلَى أَبْوَابِ الْمَنِيَّةِ، أَمْ رَأَيْتَ بَوَّابَاتِ ظِلالِ الْمَوْتِ؟١٧
18 Zar si prostranstvo zemlje uočio? Govori, ako ti je znano sve to.
هَلْ أَحَطْتَ بِعَرْضِ الأَرْضِ؟ أَخْبِرْنِي إِنْ كُنْتَ بِكُلِّ هَذَا عَلِيماً.١٨
19 Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine,
أَيْنَ الطَّرِيقُ إِلَى مَقَرِّ النُّورِ، وَأَيْنَ مُسْتَقَرُّ الظُّلْمَةِ؟١٩
20 da ih odvedeš u njine krajeve, da im put k stanu njihovu pokažeš?
حَتَّى تَقُودَهَا إِلَى تُخُومِهَا وَتَعْرِفَ سُبُلَ مَسْكَنِهَا؟٢٠
21 Ti znadeš to, tÓa davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik!
حَقّاً أَنْتَ تَعْرِفُهَا لأَنَّكَ آنَئِذٍ كُنْتَ قَدْ وُلِدْتَ وَعِشْتَ أَيَّاماً طَوِيلَةً!٢١
22 Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuče spremišta vidio
هَلْ دَخَلْتَ إِلَى مَخَازِنِ الثَّلْجِ، أَمْ رَأَيْتَ خَزَائِنَ الْبَرَدِ،٢٢
23 što ih pričuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata?
الَّتِي ادَّخَرْتُهَا لأَوْقَاتِ الضِّيقِ، لِيَوْمِ الْمَعْرَكَةِ وَالْحَرْبِ؟٢٣
24 Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa?
مَا هُوَ السَّبِيلُ إِلَى مَوْضِعِ انْتِشَارِ النُّورِ، أَوْ أَيْنَ تَتَوَزَّعُ الرِّيحُ الشَّرْقِيَّةُ عَلَى الأَرْضِ؟٢٤
25 Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrčio pute grmljavini
مَنْ حَفَرَ قَنَوَاتٍ لِسُيُولِ الْمَطَرِ، وَمَمَرّاً لِلصَّوَاعِقِ،٢٥
26 da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema,
لِيُمْطِرَ عَلَى أَرْضٍ مُقْفِرَةٍ لَا إِنْسَانَ فِيهَا،٢٦
27 da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula?
لِيُرْوِيَ الأَرْضَ الْخَرِبَةَ، وَلِيَسْتَنْبِتَ الأَرْضَ عُشْباً؟٢٧
28 Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose rađa?
هَلْ لِلْمَطَرِ أَبٌ؟ وَمَنْ أَنْجَبَ قَطَرَاتِ النَّدَى؟٢٨
29 Iz čijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara što s nebesa pada?
وَمِنْ أَيِّ أَحْشَاءٍ خَرَجَ الْجَمَدُ، وَمَنْ وَلَدَ صَقِيعَ السَّمَاءِ؟٢٩
30 Kako čvrsnu vode poput kamena i led se hvata površja bezdana?
تَتَجَلَّدُ الْمِيَاهُ كَحِجَارَةٍ وَيَتَجَمَّدُ وَجْهُ الْغَمْرِ.٣٠
31 Možeš li lancem vezati Vlašiće i razdriješiti spone Orionu,
هَلْ تَرْبِطُ سَلاسِلَ الثُّرَيَّا، أَمْ تَفُكُّ عُقَدَ الْجَوْزَاءِ؟٣١
32 u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima?
هَلْ تَهْدِي كَوَاكِبَ الْمَنَازِلِ فِي فُصُولِهَا، أَمْ تَهْدِي النَّعْشَ مَعَ بِنَاتِهِ؟٣٢
33 Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moć na zemlji dodijeliš?
هَلْ تَعْرِفُ أَحْكَامَ السَّمَاوَاتِ، أَمْ أَسَّسْتَ سُلْطَتَهَا عَلَى الأَرْضِ؟٣٣
34 Zar doviknuti možeš oblacima pa da pljuskovi tebe poslušaju?
هَلْ تَرْفَعُ صَوْتَكَ آمِراً الْغَمَامَ فَيَغْمُرَكَ فَيْضُ الْمِيَاهِ؟٣٤
35 Zar na zapovijed tvoju munje lijeću i tebi zar se odazivlju: 'Evo nas'?
هَلْ فِي وُسْعِكَ أَنْ تُطْلِقَ الْبُرُوقَ فَتَمْضِيَ وَتَقُولَ لَكَ: هَا نَحْنُ طَوْعَ أَمْرِكَ؟٣٥
36 Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla?
مَنْ أَضْفَى عَلَى الْغُيُومِ حِكْمَةً وَأَنْعَمَ عَلَى الضَّبَابِ بِالْفَهْمِ؟٣٦
37 Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove
مَنْ لَهُ الْحِكْمَةُ لِيُحْصِيَ النُّجُومَ، وَمَنْ يَصُبُّ الْمَاءَ مِنْ مَيَازِيبِ السَّمَاءِ،٣٧
38 dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine ne slijepe?
حِينَ يَتَلَبَّدُ التُّرَابُ وَتَتَمَاسَكُ كُتَلُ الطِّينِ؟٣٨
39 Zar ćeš ti plijen uloviti lavici ili ćeš glad utažit' lavićima
هَلْ تَصْطَادُ الْفَرِيسَةَ لِلَّبُؤَةِ، أَمْ تُشْبِعُ جُوعَ الأَشْبَالِ،٣٩
40 na leglu svojem dok gladni čekaju i vrebaju na žrtvu iz zaklona?
حِينَ تَتَرَبَّصُ فِي الْعَرَائِنِ وَتَكْمُنُ فِي أَوْجَارِهَا؟٤٠
41 Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptići njegovi cijuču i naokolo oblijeću bez hrane?
مَنْ يُزَوِّدُ الْغُرَابَ بِصَيْدِهِ إِذْ تَنْعَبُ فِرَاخُهُ مُسْتَغِيثَةً بِاللهِ، وَتَهِيمُ لاِفْتِقَارِهَا إِلَى الْقُوتِ؟٤١

< Job 38 >