Job 37
1 Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskočiti hoće.
He dongah ka lungbuei lakueng tih a hmuen lamloh cungpet.
2 Čujte, čujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi.
A ol dongkah khoponah te hnatun rhoela hnatun. A ka lamloh caitawknah thoeng.
3 Gle, munja lijeće preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje -
Vaan boeih hmuiah a hlah tih a vangnah loh diklai hmoi duela pawk.
4 iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom veličajnim. Munje mu lete, nitko ih ne priječi, tek što mu je glas jednom odjeknuo.
A hnukkah a kawk ol khaw a hoemdamnah ol neh hum tih, a ol a yaak vaengah rhaek uelh sak boeh.
5 Da, Bog gromori glasom veličajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara.
Pathen loh a ol neh khobaerhambae a saii khungdaeng tih, hum dae m'ming uh moenih.
6 Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!'
Vuelsong neh khotlan khonal te, ‘Diklai ah om saeh,’ a ti vaengah khotlan khonal khaw a sarhi tak.
7 svakom čovjeku zapečati ruke da svi njegovo upoznaju djelo.
Amah kutngo hlang boeih ming sak ham hlang boeih kah kut te rhodaek a soei pah.
8 U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se šćućure ležaju.
Te vaengah mulhing khaw a khui la kun tih a khuisaek ah kho a sak.
9 S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose.
Cangpalam te imkhui lamloh, khosik te tlangpuei lamloh ha thoeng.
10 Već led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina.
Pathen kah hiil lamloh rhaelnu khaw a khueh tih tui daang mangdaeng mangtok la om.
11 I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama;
Khomai te cingtui loh a rhih sak tih, cingmai loh amah kah vangnah te a taekyak.
12 kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to će izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga.
Te khaw diklai kah lunglai hman ah a uen boeih te saii hamla a niing, a niing dongah kuluk la a hil.
13 Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrđem obdari.
Te te caitueng lam khaw, a khohmuen ham khaw, sitlohnah ham khaw a thoeng sak.
14 Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja čudesna.
Job, he he hnakaeng lah. Pai lamtah Pathen kah khobaerhambae he yakming lah.
15 Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta?
Te rhoek soah Pathen loh a khueh tih a cingmai kah vangnah a sae te na ming a?
16 Znaš li o čem vise gore oblaci? Čudesna to su znanja savršenog.
Poeknah rhuemtuet, mangvawt khomai a haainah te na ming a?
17 Kako ti gore od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre?
Tuithim loh khohmuen a mong sak vaengah na himbai te aka bae sak,
18 Zar si nebesa s njim ti razapeo, čvrsta poput ogledala livenog?
Hmaidan a hlawn bangla khomong a thah la amah taengah na nulh thai aya?
19 DÓe naputi me što da mu kažemo: zbog tmine se ne snalazimo više.
Amah taengah metla n'thui ham khaw kaimih n'tueng lah. Hmaisuep hmai ah n'tawn uh thai pawt oe.
20 Zar ćeš mu reći: 'Hoću govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati?
Hlang loh a dolh hamla thui cakhaw ka thui bangla amah taengah a tae pa aya?
21 Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri?
Tahae ah khaw vangnah a hmuh uh moenih. A aa te khohli loh a yawn tih, a caihcil hnukkah khomong dongah tueng.
22 Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: veličanstvom strašnim Bog se odjenu!
Tlangpuei lamkah sui te mueithennah rhih om Pathen taengla pawk.
23 Da, Svesilnog doseći ne možemo, neizmjeran je u moći i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlači.
Tlungthang te thadueng a len dongah a tiktamnah m'hmuh lek moenih. Duengnah khaw a cungkuem dongah hlang a phaep moenih.
24 Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!”
Hlang rhoek loh amah te a rhih uh tangloeng dongah lungbuei aka cueih rhoek takuem khaw a sawt moenih,” a ti.
